Titov privatni život oduvijek je intrigirao javnost, a ni maršal nije bio od onih koji je potpuno skrivao detalje iz njega. Međutim, o braku sa Ruskinjom Pelagijom Bjelousovom nije želio nikakve diskusije i pitanja.
O životu doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, ispisano je milion priča, i on je volio, naročito u starosti, da se prisjeća mlađih dana, i rado je govorio o svom životu i pred kamerama. Ali, postoji jedna priča iz njegovog života o kojoj nikada nije želeo da govori, priča o njegovoj prvoj ženi Pelagiji Bjelousovoj. Titov bliski prijatelj i saradnik Milovan Đilas piše da se o Pelagiji nije smjelo pričati u Titovom društvu, jer je svaka priča o njoj boljela maršala.
Tito nije imao sreće u braku sa mladom Pelagijom. Naime, nakon što je proveo pet i po godina u ratnom zarobljeništvu u Rusiji, po završetku Prvog svetskog rata Broz se, 1920. godine vratio u Zagreb, u tadašnju Kraljevinu SHS. Nije došao sam, pratila ga je njegova 12 godina mlađa supruga Ruskinja Pelagija Bjelousova , i to u poodmakloj trudnoći. Porodila se u kući Titovog oca Franje, ali beba je umrla nakon par dana.
Tragičan događaj nije obeshrabrio Broza, on se odmah zaposlio u jednoj bravarskoj radionici u Zagrebu, a s obzirom da je u Rusiji, tokom Oktobarske revolucije postao simpatizer komunističke ideologije, u Zagrebu je pristupio u Komunističku partiju Jugoslavije, koja je tada imala svjetle trenutke. Ipak, zbog male plate morao je da napusti posao u Zagrebu, i seli se sa porodicom u selu Veliko Trojstvo, blizu Bjelovara. Tu su živjeli naredne četiri godine. U tom periodu izgubio je svaki kontakt sa KPJ, ali tada ga to nije toliko doticalo.
O bračnom životu Brozovih iz tog vremena ne postoji puno relevantnih podataka, ali se pretpostavlja da su živeli harmonično. Josip je svoju drago zvao Poljka, ali sa djecom nisu imali sreće. Sin Hinko koji se rodio u novembru 1922. godine umro samo osam dana nakon porođaja, a ćerka Zlatica, rodila se sedam mjeseci kasnije, ali je poživjela samo 18 meseci. Tito nikada nije mogao da je prežali, bila je njegova miljenica.
Konačno u februaru 1924. godine rodio im se sin Žarko, zdravo i živahno dijete, koje im je donekle bilo i utjeha. Tito se preporodio, čak je objašnjavao jednoj komšinici kako on zna da povije dijete, kupa, nahrani, jer je to naučio od svoje majke, gledajući kako ona brine o njegovoj braći i sestrama.
Ipak, Tito se aktivirao politički tokom 1924. godine. Postao je član Okružnog komiteta KPJ za križevačko - bjelovarsku županiju, a to je značilo i da se lagano udaljava od porodice. Politika i želja za liderstvom je prevagnula.
Broz je toliko daleko otišao, da je dao otkaz na poslu, ali samo iz jednog razloga, bio je uslovljen, da bira: politika ili otkaz.
Na sahrani jednog kolege iz Bjelovara drži buntovni govor, zbog kojeg osam dana odlazi u zatvoru. Kad je Josip Broz 1928. godine osuđen na pet godina zatvora, Pelagija se sa sinom Žarkom vratila u Rusiju.
Nakon izlaska iz zatvora 1934. i Tito će se ubrzo naći u Moskvi.
Centralni komitet KPJ je 1935. odine odlučio ga je uputiti na rad u Komiternu, odnosno u Balkanski zemaljski sekretarijat, kao referenta za rad po pitanjima KPJ. Tito je očekivao da će to biti prilika da obnovi odnose sa suprugom.
Tri mjeseca je čekao na poruku koju nije dobio. Najveće razočarenje za njega bilo je saznanje da Pelagija nije bila brižna majka. Izgledi i nedolično ponašanje Žarka, smještenog u domu za djecu stranih državnih službenika, bili su razlog za veliku brigu. Žarko je imao burnu mladost i živio je na ivici zakona. Kao vojnik Crvene armije u ratu protiv Njemaca izgubio je ruku.
Pelagija se preudala, a znamo šta je sa Titom bilo u godinama koje su došle.
