Ljudi koji su napravili profit 90-ih godina sada drže vlast i novac i oni bi da zaborave na te godine, odnosno Srbija se nakon više od dvije decenije nije suočila sa prošlošću i činjenicama koje su objelodanjene i potvrđene i pred međunarodnim i domaćim sudovima - kažu sagovornici Pobjede Dušan Janjić i Sonja Biserko komentarišući četiri događaja u protekloj sedmici.
Kao prvo, lider radikala Vojislav Šešelj svoj cirkus iz parlamenta seli u Hrtkovce, a osuđen je na deset godina u Hagu zbog progona Hrvata iz Hrtkovaca.
Mira Marković daje intervju ,,Večernjim novostima“ – a već deceniju je nedostupna srpskom pravosuđu. Dvije knjige Milorada Ulemeka Legije su dijeljene gledaocima u Jutarnjem programu TV Prva – a osuđen je na 40 godina zatvora zbog ubistva premijera Zorana Đinđića.
Darko Mladić, sin haškog osuđenika Ratka Mladića, na TV Pink za svog oca traži pravo na liječenje – niko ne pominje da je hiljadama ljudi Ratko Mladić oduzeo osnovno ljudsko pravo – pravo na život.
OBRAČUN SA ČINJENICIMA
Pravo pitanje glasi – da li se pokušava prekrojiti istorija. Pobjedini sagovornici tvrde da se stvari sporo mijenjaju.
– Ne radi se o prekrajanju istorije, već o obračunu sa ljudima koji su svjedoci 90-ih godina. Oni koji su 90-ih napravili profit i sada drže vlast i novac, hoće da zaborave devedesete i čitavu svoju retoriku i mržnju okreću prema onima koji su svjedoci 90-ih – rekao je Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose.
Konstatujući da se ljudi sporo mijenjaju, ali da se neki ne mijenjaju uopšte kao pomenuti na početku teksta, Janjić ističe da ,,sada imamo nešto što liči na farsu, a farse obično služe da se ljudi lakše rastanu od ljudi iz 90-ih“.
Prema mišljenju predsjednice Helsinškog komiteta za ljudska prava Sonje Biserko, nije se daleko odmaklo sa suočavanjem sa prošlošću, a jedna od glavnih prepreka je interpretacija ratova na teritoriji bivše Jugoslavije.
– Bez objektivizacije jugoslovenskog i međunarodnog konteksta, kao i uloge srpske elite u generisanju rata, teško da će u bliskoj budućnosti doći do kvalitativnih promjena – smatra Biserko i skreće pažnju da je u tome u velikoj mjeri doprinijela i međunarodna zajednica koja je, kad je riječ o suočavanju, cio problem svela na krivičnu odgovornost.
Ona podsjeća da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju imao prvorazrednu ulogu u objelodanjivanju činjenica, ne samo u sklopu presuda, već i s nevjerovatnom bazom prikupljenih dokumenata, svjedočenja, dokumentarnih filmova i sl. Ali, taj sud nije raspolagao mehanizmom kojim bi obavezao zemlje u regionu da se ozbiljno pozabave njegovim nasljeđem.
– Takav pristup je omogućio Beogradu da svoju interpretaciju, prema kojoj ,,Srbija nije učestvovala u ratu“, nametne kao zvaničnu. Srpske elite ne samo da su prihvatile takvu interpretaciju već su, posebno one akademske, brojnim knjigama i javnim nastupima doprinijele da takva interpretacija bude široko prihvaćena – kaže Biserko i tvrdi da se namjerno stvara opšta konfuzija u pogledu činjenica o nedavnoj prošlosti, kao i da je na djelu revizija istorije čitavog XX vijeka, što dodatno stvara haos, posebno u glavama mladih.
Ipak, ključan momenat za nju je sagledavanje istorije samo iz pozicije žrtve što onemogućava ozbiljan dijalog o prošlosti. Osim toga, potencira se trauma i njeguje težnja za osvetom, što u regionu trajno održava tenzije. Značajnu ulogu u toj manipulaciji igraju brojke, koje se stalno povećavaju, a fokus je posebno na Drugom svjetskom ratu i Jasenovcu, koji je bio i ključna tema u pripremi rata u Hrvatskoj 1991. godine, a sada je ponovo aktuelan u opravdavanju 90-ih godina.
PROPAGANDA
Šta o srpskom društvu govori to što od antiheroja hoće da pravi heroje i gdje je greška?
– Nema greške. Ti ljudi imaju i propagandu i budžet i, kako se kaže, imaju i hljeb i nož, i oni misle da su prevarili istoriju činjenicom da trenutno drže vlast – kaže Janjić.
On tvrdi i da je javnost Srbije potpuno na drugoj strani i ilustruje činjenicom da se narod okrenuo protiv tadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića u ,,momentu kada je na Kosovo poslat onaj sramni voz“.
– Oni mogu sada naknadnim odlukama za novac da rehabilituju gotovo sve. Cijela priča o rehabilitacijama, od četnika do Nedića, vezana je za imovinu, a sve ovo je rezultat činjenice da oni drže vlast – u tome ih dobrim dijelom podržava sadašnji trend u Evropi koji jeste trend neofašizma i populizma - zaključuje Janjić.
Ko drži vlast, taj uređuje i regionalne odnose, zato se postavlja pitanje kada nekada istaknuti član JUL-a, sada ministar vojske Aleksandar Vulin uređuje odnose sa Hrvatskom, kuda nas to vodi i što je sljedeće iznenađenje u regionalnim odnosima što se tiče poruka koje dolaze iz Srbije.
Biserko kaže da je Hrvatska na tapetu još od devedesetih.
– Od tada traje kampanja koja Hrvatsku identifikuje samo sa ustaštvom. Od kada su naprednjaci na vlasti odnosi sa Hrvatskom su na silaznoj liniji. Vulin i Dačić izražavaju mišljenja od kojih se predsjednik nije distancirao. Dakle, radi se o usaglašenoj strategiji koja namjerno održava tenzije u regionu – odgovara Biserko.
Ipak, kaže Biserko, ako smo se opredijelili za odlazak u EU i ako iz EU dolaze pohvale za ono što je do sada urađeno, zašto vlast stalno podstiče tenziju u javnosti da je Rusija naš jedini pravi prijatelj i koliko u tome Srpska pravoslavna crkva ima uticaj.
BALANSIRANJE
Biserko smatra da i pored pomenute podrške iz EU, a posebno Njemačke, Srbija još nije ,,prelomila“ oko svoje evropske budućnosti.
– Sve poruke iz EU i SAD ukazuju da se približava momenat kada će morati presjeći kosovski čvor. Ili će se okrenuti od evropske opcije ili će potpisati obavezujući sporazum o Kosovu – kaže ona i primjećuje da je predsjednik Srbije poslije posjete SAD i turneje po Evropi, bio izrazito neraspoložen očigledno zbog poruka koje je dobio. Ona primjećuje i da ,,kompromisno rješenje“ (podjela Kosova i kompenzacija u BiH) nije realno i da bi poremetilo čitav ionako fragilni region. Ali i da posjeta predsjednika Vučića takođe treba da se posmatra u kontekstu njegove trenutno veoma nezahvalne pozicije.
– Njegova taktika balansiranja i traženja kompromisnog rješenja očigledno više ne opstaje. Posjeta Moskvi (druga u veoma kratkom vremenskom rasponu) prvenstveno ima cilj da provjeri da li Moskva ostaje na istoj poziciji kada je riječ o Kosovu. On sigurno računa na odugovlačenje, u čemu Rusija ima presudnu ulogu. Elita koje ga okružuje traže istorijsko ,,ne“, što bi za Srbiju bilo pogubno. Za samog predsjednika to bi bio kraj povlašćenog odnosa sa EU, posebno sa Njemačkom – zaključuje Biserko.
Rat i hiperinflacija
– U Srbiji spomenite dvije stvari – rat i hiperinflaciju – i dobićete mase na ulicama. To što je trenutno opozicija slaba ili korumpirana ništa ne govori o procesu u kojem je javnost Srbije izašla iz toga vremena. Ta javnost bi i dalje, ako može, da izađe i iz posljedica 90-ih godina, ali jednostavno raspored vlasti je takav kakav je i dok god je on takav mi ćemo imati privid da su oni prevarili istoriju – kaže Dušan Janjić.
Šešelj ogolio srbijansko društvo
– Sve u vezi sa Šešeljem i oko njega potiče iz stava prema nedavnoj prošlosti. On kristališe taj stav na način koji ogoljava srbijansko društvo i njegove elite jer izostaju ozbiljne reakcije na njegove primitivne provokacije. Nakon dolaska iz Haga, on je slavljen kao pobjednik Haškog tribunala. Ni nakon što mu je izrečena presuda nije došlo do promjene. Policija je zabranila sve najavljene skupove u Hrtkovcima i na taj način izjednačila radikale čiji je lider ratni zločinac s onima koji se suprotstavljaju njegovoj namjeri da se pojavi u Hrtkovcima na datum kada je održao svoj famozni govor koji je podstakao protjerivanje Hrvata – kaže Biserko.
