
Piše: Mirko RAKOČEVIĆ
„Autor teksta na veoma banalan, zlonamjeran i prizeman način nastoji da tumači, pronikne i predstavi lik i djelo najplanetarnijeg Mojkovčanina – Milovana Đilasa“. Veze Veseli Mitko Pavlićević od druge rečenice, jer u prvoj je ipak bilo potrebno da navede da reaguje na tekst Gorana Ćetkovića „Đilas – asketa, genije, zlikovac“, objavljen u poslednjem broju Mojkovačkih novina.
Čitucnuh još par rečenica, a Veseli Mitko se „raspjevao“.
I dalje mi ništa nije jasno.
Ko je ovaj Veseli Mitko Pavlićević – pojma nemam, a još me više zbunjuje zašto obmanjuje javnost. U tekstu Gorana Ćetkovića nema nikakvih napada na Milovana Đilasa, nema zlonamjernosti, ni banalnosti, ni prizemnosti. Naprotiv, kroz cijeli tekst provijava pozitivni stav u šta se mogu uvjeriti svi koji ga pročitaju, kao što sam i ja, obavljajući uredničku dužnost, čitajući ga par puta prije objavljivanja.
“Pozabaviću se samo sa nekoliko važnijih činjenica koje predmetni tekst gospodina Gorana Ćetkovića vrsti u red nedobronamjernog pa i klevetničkog tumačenja Milovana Đilasa. Pođimo redom, koliko mi to dozvoljava novinski prostor.
Tekst počinje novinarski-bombastično „O Milovanu Đilasu je do sada napisano mnogo toga. Teško da postoji neosvjetljeniji i nepoznati dio njegovog života...“
Međutim, svaki iole ozbiljniji poznavalac lika i djela Milovana Đilasa lako će prepoznati intelektualnu zamku u kojoj je upao gospodin Ćetković…”, veze Mitko i ne patiše. O citiranoj “novinarski-bombastičnoj” rečenici.
Kardinal Rišelje je govorio: “Dajte mi samo jednu riječ napisanu njegovom rukom i ja ću već naći načina da ga osudim na smrt”.
Nad ovim šta radi Veseli Mitko i Rišelje bi poskočio sa stolice i od sreće zatapšao bijelim ručicama. Zamislite klevetničkog tumačenja da se neko usudio da tvrdi da je o Milovanu Đilasu napisano mnogo toga i da je teško da postoji neosvjetljeniji i nepoznati dio njegovog života.
Sada sam i ja zatapšao ručicama.
Nego da se više ne bavim Mitkovim “konstrukcijama” jer ih je u njegovom tekstu isuviše, “u’vatilo ga” pa mu je malo bilo i sedam i po hiljada karaktera da neda Đilasa od klevetnika.
Kada su izašle novine neko je “pod hitno” fotografisao tekst i poslao Aleksi Đilasu. I naprič’o o klevetničkom i zlonamjernom napadu na lik i djelo njegovog oca Milovana. Pošto Aleksa nije mogao tako da pročita tekst, ali slušajući dežurnog dušebrižnika koji mu je to poslao iskomunicira “nekog” i izrazi ogorčenje što njegovi Mojkovčani na tako ružan način postupaju. Na pitanje je li pročitao tekst odgovor je – ne.
Ko li stoji iza ove ujdurme?
Ne tvrdim, ali mi se sve kockice sklapaju da je naš “dežurni đilasolog”.
Pitam par prijatelja da li znaju ko je Veseli Mitko Pavlićević, ali avaj – ne znaju. Pitam onda Gugla, kad kod njega par odrednica i - eto rešenja – reagovanja Veselog Mitka na još neke koji su se usudili da “nekako”, “bilo kako”, “ikako” pomenu Milovana Đilasa. E, tu nastupa “branitelj imena i djela” – kleveetniciiii, kleeevetniciii… odjekuje između redaka koje im posvećuje.
I, na kraju, zapitah se – zašto to radi Veseli Mitko Pavlićević.
Pošto sam mu ušao u trag nekako uspjeh da se domognem njegove poslednje knjige. Do sada je objavio četiri i – pogađate – sve su o liku i djelu Milovana Đilasa. Ova poslednja je naslovljena “Disident Đilas - polemike, podsjećanja, tumačenja”. Zavirim u impresum – “Izdanje autorovo”, štampano u tiražu od “1000 komada”. Ma je li moguće da nijedan izdavač nije prepoznao veliko novo djelo o “planetarno najpoznatijem Mojkovčaninu” izašlo iz pera najvećeg poznavaoca Đilasovog lika i djela današnjice? Da se to dogodilo ne bi se onda knjiga mjerila k’o sapun na komade, no k’o što je i red na primjerke.
I konačno shvatih – ah, pa da – mora da je ostalo još dosta neprodatih “komada” knjiga o Đilasu, pa je red da se svekolika javnost obavijesti na neki način. A i što je sramota, sramota je - da niko ne oda javno priznanje da je Veseli Mitko Pavlićević naš najveći i najznačajniji stručnjak kad je Đido u pitanju.
Pa sad krive Mojkovačke novine.
Drznule sa da se bave ličnim brendom Veselog Mitka Pavlićevića.
(Autor je urednik Mojkovačkih novina)