Njegova djeca, sin i dvije kćerke, od kojih jedna sa sinom, prošle sedmice stigli su u Crnu Goru.
– Kao da smo stigli kući – ushićen i vidno uzbuđen, prvo je što je kazao Lukas Zečević (prema dokumentima Zecevic), prilikom susreta sa reporterima Pobjede.
Iako su na oko 12.000 kilometara od rodnog Perua u Južnoj Americi, ne osjećaju da su u tuđini. Kažu, nevjerovatno je biti u zemlji o kojoj su, odrastajući, od oca čuli toliko puno priča.
– Prvi put sam u Crnoj Gori, ali osjećam se kao da sam se vratio kući. Kao da sam ovdje, možda, nekada već bio, u nekom prošlom životu – priča Lukas sa osmijehom na licu koji nije ,,skidao“ tokom cijelog razgovora.
POVEZANOST
Sa Lukasom, njegovim sestrama Elenom i Margaritom i Margaritinim sinom Lukom Bocanegrom upoznali smo se na porodičnom okupljanju, u podgoričkom kvartu Zabjelo, u domu Milića Zečevića. Jezička barijera, posebno kod starije generacije, izgledala je nevažna - razumijevanje se gradi osjećajem, a ne pukim riječima. A da „krv nije voda“ Lukas ilustruje opisom susreta sa bratom od strica Milićem Zečevićem, najbližem članu familije po krvnoj liniji. Nikada prije nijesu se sreli, ali prvi pogled i snažan, dugi zagrljaj, više od riječi bili su jasni da su familija. I suzama su, tog dana, puštili na volju.
- Kad sam ugledao brata od strica kao da sam se ponovo sreo sa ocem. Nevjerovatno je kako liče. Nikada u životu tako snažan i lijep osjećaj nijesam doživio – kaže Lukas, dodajući da se slična situacija desila prilikom susreta sa njegovom sestrom Lelom Slovinić.
Bujica emocija pogodila je i Milića. Nikada nije upoznao strica Luku, ali njegova djeca nosila su „tu energiju Zečevića“. Emotivan je bio i prvi susret Lukine djece sa rodnom kućom njihovog oca Luke, na Veruši.
- Zagrlio je zidove kuće i toliko plakao da smo ga jedva odvojili od nje – priča Milićev sin Nenad, koji je sa bratom Predragom napravio kontakt sa Lukasom i njegovim sestrama preko Fejsbuka.
Nijesu previše razmišljali kada su dobili poziv od Nenada i Predraga da dođu u zemlju svojih predaka i budu njihovi gosti. Lukas kaže da se u njihovom domu ne osjećaju kao gosti, niti im je utisak da ih prvi put vide.
- Izgleda kao da smo odrasli zajedno. To je zbog toga što nam ista krv teče venama. Rasli smo u različitim mjestima u svijetu, ali nas veže isto prezime i isto porijeklo – ponosno kaže Lukas.
PORIJEKLO
Lukas Zečević obišao je mnogo država u Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi, ali tek u Crnoj Gori osjetio je toplinu, kao da se vratio domu. Njegova sestra Elena dodaje da joj je ovo najljepše iskustvo u životu i da nijedna država u koju je putovala, a i njen spisak je poduži, ne može da se uporedi s Crnom Gorom.
- Jeli smo priganice neko jutro, čiji miris i ukus nijesmo osjetili od djetinjstva. To je vratilo neke predivne uspomene – opisao je Lukas.
U Peruu su, kako je objasnio, odrasli uz majčinu porodicu, Peruance, ali im je otac uvijek pričao o korijenima, crnogorskoj tradiciji, kulturi, običajima, važnim slavljima, religiji...
- Međutim, biti ovdje i doživjeti sve to o čemu je govorio budi nevjerovatan osjećaj koji se ne može dočarati riječima – duboko ganut opisuje Lukas.
Da li zbog toga što im je otac stalno pričao o Crnoj Gori ili zato „što krv nije voda“, Lukina djeca nemaju osjećaj kao da su prvi put u zemlji svog porijekla. I bliskost koju su osjetili sa svojim, po očevoj liniji, najbližim rođacima, koje prvi put sretaju kao već odrasli ljudi, za njih je dragocjena. Za nekoliko dana koliko su proveli u našoj državi uspjeli su da okuse slasti domaće kuhinje, obiđu više gradova, a Kotor ih je posebno oduševio. Sa Veruše nose osjećaje koji ne mogu stati u riječi.
- Kada se vratim u Peru, neću više biti ista osoba. Sada sam mnogo bogatija i bolja osoba zbog toga što sam upoznao svoju divnu familiju i dobio priliku da postanem njen dio – uzbuđeno priča Lukas.
PRVI KONTAKT
Dok pije „tursku kafu“, čijim ukusom je oduševljen, govori nam kako je zahvalan digitalnoj revoluciji i razvoju društvenih mreža jer u vremenu prije toga bilo je govoto nemoguće zamisliti da će ikada upoznati svoje u Crnoj Gori.
- Prije društvenih mreža bilo je teško da uspostavimo kontakt sa svojom familijom. Sa Nenadom i Predragom upoznao sam se upravo na Fejsbuku, u grupi u kojoj su crnogorski iseljenici u dijaspori. Razgovarali smo o našem prezimenu, pa o imenima roditelja i zaključili da smo u srodstvu – prisjeća se Lukas.
Ubrzo su on i sestre odlučili da dođu u Crnu Goru. Kažu, zaključili su da imaju „zdravlja, vremena i para“ i nijesu imali dilemu da čine pravu stvar. Kupili su karte i preletjeli cijeli okean kako bi upoznali svoju familiju.
- Nevjerovatno je kada na oko 12.000 kilometara od kuće ne doživljavamo razdaljinu na taj način, već kao da smo u svom domu, iako na drugom kontinentu – rekao je Lukas.
Ponosan na svoje crnogorsko porijeklo, u rodnom Peruu se, dodaje, time diči.
- Crnogorci u Peruu obogatili su tu državu. Kada su prvi iseljenici stizali, bilo im je teško. Dolazili su sa različitim političkim i društvenim pozadinama, radili su puno da bi zaradili za opstanak, osnivali porodice... Mi smo ponosni zbog toga što smo pola Peruanci pola Crnogorci, a sada, kada smo upoznali svoju familiju i posjetili Crnu Goru, još smo ponosniji – naglasio je Lukas.
INDUSTRIJA ČOKOLADE
Nenad i Predrag dodaju da se Lukas bavi važnim poslom u industriji čokolade, a čokolada koju proizvode nosi ime jednog planinskog vrha sa Veruše i zove se Crni vrh, a on skromno klima glavom.
Ispijajući još malo kafe, sa osmijehom objašnjava kako nikada nije planirao da se zaposli u ovoj industriji. Vraća se na davne godine, kada se njegov otac Luka bavio poslovima u polju agrikulture – od uzgoja zrna kafe, do avokada, ali i zrna kakaoa - oblasti u kojoj se Lukas neplanirano specijalizovao.
- Nijesam se školovao za ovu oblast, ali život ima čudne puteve, pa sam se približio ovoj industriji. Nakon 10 godina rada postao sam menadžer proizvodnje u jednoj velikoj južnoameričkoj kompaniji koja proizvodi čokoladu – rekao je Lukas.
Peruanska zrna kakaoa su, kako je objasnio, veoma cijenjena na tržištu, jer se od njih proizvodi izvrsna čokolada.
- Industrija proizvodnje čokolade je ogromna u Južnoj Americi. Zapravo, to je treća najveća industrija na ovom kontinentu. Moja kompanija, pored Perua, ima pogone proizvodnje u Meksiku, Kolumbiji i Kostarici – naglasio je Lukas i dodao da je u kompaniji u kojoj radi zaposleno oko 1.000 radnika.
Govoreći o iskustvu koje je stekao u ovoj industriji, a ocijenivši Crnu Goru kao odličnu državu za investicije, kazao je da nije nemoguće da u godinama koje dolaze baš u našoj državi osnuje kompaniju.
- Naši roditelji uvijek su nam govorili o porodičnom drvetu, tako da je upoznavanje sa ljudima sa kojima smo u krvnom srodstvu veoma važna stvar za nas – kazao je Lukas.
Za dvije godine će se, kako je najavio, vratiti u Crnu Goru sa ženom i djecom, a pridružiče mu se, vjeruje, i njegova dva brata, a možda i prijatelji.
- Naša je obaveza kada se vratimo u Peru da nastavimo širiti crnogorsku tradiciju, kulturu i običaje, a s ovim iskustvom smo svakako postali i ambasadori Crne Gore u Peruu – zaključio je Lukas.
UTAKMICA
Lukas se prisjetio i fudbalske utakmice Crna Gora – Danska, koja je bila odlučujuća za reprezentaciju Crne Gore za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Ustao je u tri ujutro kako bi sa porodicom gledao utakmicu. Svi su, kaže, vatreno navijali za Crnu Goru. Dodaje da su i on i braća i sestre oduvijek osjećali snažnu nacionalnu pripadnost postojbini
Lukas razmišlja o pokretanju biznisa
Kako je opisao Lukas Zečević, ovo putovanje mu je, pored upoznavanja sa familijom, pomoglo da uvidi da je naša država odlična prilika za pokretanje biznisa, između ostalog, i zbog političke stabilnosti.
- Crna Gora je veoma razvijena država. Gdje god smo išli, od Bara, preko Budve, do Kotora, vidjeli smo da niču stambeni objekti, putevi se rekonstruišu... Infrastruktura je generalno odlična. Dodajte u ovaj miks prirodne ljepote i odličnu uslugu i imate savršen recept za uspjeh – smatra Lukas.
Prema njegovom mišljenju, naša država ima dobru političku podlogu koja joj garantuje i društvenu stabilnost, te i mogućnost da razvije turistički potencijal, a u narednim godinama, siguran je, osjetiće se i „ekonomski bum“ od ove grane.
- Nije Crna Gora dobra prilika za investicije samo za nas sa crnogorskim porijeklom, već i za ljude koji nemaju korijena ovdje. Uz to, mislim da je Crna Gora odlična destinacija za razvoj industrije čokolade, a mogu zamisliti i da bi radnja sa belgijanskom čokoladom u Budvi odlično radila – istakao je Lukas.
Ističe da je učlanjenje naše zemlje u NATO bio odličan potez, pored ostalog, jer će dati snažan impuls investitorima. Dodaje da članstvo u Alijansi uliva sigurnost kod investitora, pa i kod njega, za pokretanje biznisa.
Grupa na Fejsbuku
Fejsbuk grupa u kojoj su naši iseljenici, osim što pomaže da se povežu i ostanu u kontaktu, omogućava im da organizuju razne aktivnosti, pa i proslave važnih praznika, održavajući na taj način crnogorsku kulturu i tradiciju.
- Ako neko dolazi u Crnu Goru, mora da postavlja slike, ali i da donese neke nacionalne proizvode nazad u svoju državu, kao što je na primjer njeguška pršuta, kako bi zajednicu upoznao sa važnim proizvodima i obilježjima – opisao je Lukas.
U ovoj grupi je, kako je istakao, više od 2.000 ljudi, a komunikacijom održavaju vezu sa svojim korijenima i ukazuju na važnost te veze.
- Pomaže nam i da budemo u toku sa dešavanjima u Crnoj Gori, kao što su izbori, važne utakmice, ali i da pratimo razvoj Crne Gore na putu ka članstvu u Evropskoj uniji – naveo je Lukas.
