Film „Diplomac“ („The Graduate“, Majk Nikols, 1967), čuvena satira o potrazi za izgubljenom nevinošću, nije samo lansirao glumca Dastina Hofmana ka statusu velike američke zvijezde. Krajem šezdesetih istu slavu obezbijedio je i Polu Sajmonu i Artu Garfankelu. Pjesma „Mrs. Robinson“ dokazala je da su obojica velike ribe u mutnom moru najburnije ere rokenrola!
Nesuđeni klasik
Prvog juna prije pet decenija, pjesma „Mrs. Robinson“ stigla je do vrha Bilbordove top liste. Prvi rok hit koji je neočekivano osvojio Gremi za pjesmu godine (1968) bio je zamišljen samo kao laka podloga za „Diplomca“, film kojem takođe niko nije predvidio status instant klasika.
Krenimo redom: sredinom šezdesetih „Sajmon i Garfankl“ bio je dvojac pristojnih studenata iz njujorškog predgrađa Kvins, jevrejske djece iz više srednje klase. Prije nego što je duo lansiran hitom „Sound of Silence“ 1964. godine, nastupao je pod imenom tako banalnim i nepretencioznim - Tom i Džeri!
Pol Sajmon i Art Garfankl prosto nijesu željeli slavu, niti ciljali dalje od studentskih svirki na koledžima u Njujorku... Do filma „Diplomac“ njihova popularnost u Americi mogla bi da se uporedi, recimo, sa statusom koji je, kod jugoslovenske studentarije početkom osamdesetih imao Miladin Šobić.
Posveta Bitlsima
Ta nevina i naivna odbojnost dvojice mladića, da se njihov talenat i muzika na bilo koji način marketinški upakuje i prodaje, svidjela se režiseru Majku Nikolsu. Nova filmska ideja koju je kuvao bila je kontroverzna u tadašnjoj Americi.
Stidljivi mladić sa diplomom bečelora odrasta naprečac kada ga u krevet odvuče mnogo starija žena, supruga prijatelja njegovog oca. Afera će ga mnogo više emotivno osakatiti nego što će mu donijeti - a lik Dastina Hofmana tražiće izgubljeni ideal odrastanja u ćerki te iste gospođe Robinson.
Lako je shvatiti zbog čega su Sajmon i Garfankl bili idealni za pisanje glavne muzičke teme. Pol je mjesecima odbijao ponudu – Nikolsov prijedlog djelovao mu je kao izdaja ideala koje je slijedio. Zamislite, Sajmonu se nije svidjela ideja da nekakav film „prodaje“ njegovu muziku!
Negdje sredinom 1967. Nikols je prvo odbio njihove dvije originalne pjesme napisane za film, dok mu se nije dopala melodija koja je tek trebalo da dobije stihove. Pjesma „Gospođa Ruzvelt“ preko noći je prepjevana u „Mrs. Robinson“ - i rođena je djetinjasta ljetnja melodija koja je mirisala na eskapizam od svijeta odraslih. Sa nezaobilaznim „ku-ku-ka-ču“, što je bio mali Sajmonov omaž pjesmi „I Am The Walrus“ čuvenih Bitlsa.
Izvinjenje Di Mađu
Pjesma u kojoj se traži pomilovanje za posrnulu damu istovremeno je i kritika svijeta koji je izgubio moralnu potporu i vjeru u plemenite ideale.
- Što reći, gospođo Robinson, kada je Džo Dimađo otišao i nestao - pita se Sajmon na kraju pjesme.
Ovi stihovi podigli su žestoku prašinu kada je pjesma već bila megapopularna u Americi. Mladići su preko noći postali milioneri, ali nikom nije bilo jasno zbog čega u pjesmi o ženi koja ima aferu sa duplo mlađim musavkom pominju Džoa Dimađa, najveću zvijezdu bejzbola!
Ikona Njujork Jenkija, tada već u penziji, jednom je sreo Pola Sajmona i zatražio objašnjenje.
- Nikom nikad nijesam objašnjavao svoje pjesme, ali ipak - to je bio Dimađo! Uz izvinjenje, rekao sam mu da je za sve nas on američki heroj kakvih više nema, kakvi su otišli i prošli, i da bez njih živimo u mnogo ciničnijem vremenu raznih gospođa Robinson. I svidjelo mu se - ispričao je Pol Sajmon.
Kada je 1999. preminuo Džo Dimađo, a bejzbol zauvijek izgubio najvećeg heroja, Pol Sajmon je pjevao na centru stadiona „Jenki“... I cijeli Njujork je plakao. S. STAMENIĆ
FOTO: pinterest.com / pitchfork.com
