Od 1930. godine se igra najjače planetarno takmičenj e za reprezentacij e koje je u periodu od ’38. do ’50. godine spriječio samo Drugi svjetski rat. Nekada Montevideo, a danas Rusija prošlo je mnogo vremena, fudbal je rodio brojne heroje, nažalost i tragičare, a mi vam predstavljamo neke od trenutaka koji će vječno ostati urezani u sjećanje ovdašnjih fudbalskih sladokusaca.
■ PIKSIJEVA DOPIJETA
Italija i Svjetsko prvenstvo 1990. godine mnogi kažu najbolja reprezentacija Jugoslavije u istoriji. Nakon dvije pobjede i jednog poraza u grupnoj fazi, “plavi” su u osmini finala ukrstili koplja sa Španijom. Junak meča u Veroni je bio Dragan Stojković Piksi legendarni reprezentativac je postigao oba gola u jednom od najvećih trijumfa Jugoslavije (2:1) na Mundijalima. Mnogi se i dalje prisjećaju lažnjaka kojim je Piksi poslao Martina Vaskeza i Zubizaretu “po burek” i precizno izvedenog slobodnog udarca u uvodnim minutama prvog produžetka.
■ MIJATOVA PREČKA
Nije nam lako kad se prisjetimo Francuske ’98, a sigurno je Predragu Mijatoviću još teže. Svakako da je trijumfalni gol u finalu Lige šampiona obilježio karijeru jednog od najboljih crnogorskih igrača svih vremena, ali ožiljak je promašeni penal u osmini finala protiv Holandije gdje su “lale” slavile 2:1. Mnogi znaju da kažu da se Mijatova prečka iz Tuluza još trese…
■ MARAKANACO
Zamislite finale Svjetskog prvenstva pred 200.000 ljudi na stadionu, za titulu se bori domaćin Brazil protiv Urugvaja i borbeni gosti stižu do “Zlatne boginje” pobjedom od 2:1. Čuveni Marakanaco, dan kada je zanijemila cijela Marakana. Kažu da je to bila najneprijatnija tišina, tako je govorio i strijelac pobjedničkog gola Alsides Giđija u intervjuu za FIFA.
“Osvojili smo prvenstvo, a meni je bilo žao publike vidio sam mnoga užasnuta i razočarana lica”, govorio je legendarni napadač Urugvaja.
■ MIRACLE OF BERN
“Čudo u Bernu” tako se zove i film koji aludira na finale Svjetskog prvenstva 1954. godine u Švajcarskoj. Strašna ekipa Mađarske je došla na turnir sa 28 vezanih pobjeda, bez problema se dokopala finala u kojem je poslije osam minuta vodila 2:0 protiv Zapadne Njemačke. Ipak, u drugom poluvremenu Njemci stižu do nestvarnih 3:2 što je i danas jedan od najvećih preokreta u istoriji fudbala.
“Nikada ne otpisujte Njemce”, rečenica je Žila Rimea koja i sada važi.
■ PELE 1958.
Nijesu uspjeli pred svojom publikom, ali jesu osam godina kasnije u Švedskoj prvu titulu Brazilu je donio golobradi dječak Edison Arantes do Nascimento Pele! Imao je svega 17 godina kada je riješio pitanje pobjednika u četvrtfinalu protiv borbenih Velšana (1:0). Dao je tri gola Francuzima, a u finalu dva protiv Švedske (5:2) i tako do danas ostao najmlađi akter i strijelac u finalu. U Švedskoj se tada “rodio” dječak koji je zauvijek promijenio fudbal.
■ BRAZIL 1970.
Fudbalski stručnjaci, analitičari i novinari kažu da je ovo bila najbolja ekipa koja se pojavila na jednom Mundijalu. Tim Brazila su do treće titule vodili Pele, Karlos Alberto, Žairzinjo, Rivelinjo, Tostao, a na klupi je bio Mario Zagalo. “Karioke” su bukvalno plesale do titule, bio je to posljednji Mundijal za Pelea koji je osvojio “triling” i do danas ostao jedini igrač sa tri titule prvaka svijeta.
■ MARADONA, ĐAVO I ANĐEO
Niko e pamti takvu partiju jednog fudbalera na Svjetskom prvenstvu. To što je Maradona uradio protiv Engleske 1986. godine u Meksiku će uvijek biti aktuelna tema. Prvo je očito dao neregularan gol koji je prozvan “Božijom rukom”, a četiri minuta kasnije je izdriblao cijelu odbranu Engleske i taj pogodak se smatra “Golom vijeka”. Naslovnice britanskih medija su pisale da je Maradona poluđavo i poluanđeo.
■ UBISTVO ESKOBARA
Ovo je sigurno najtužnija mundijalska priča. Nekadašnji reprezentativac Kolumbije Andres Eskobar je na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u SAD-u protiv selekcije domaćina turnira postigao auto-gol koji ga je koštao života. Kolumbija je porazom od 2:1 eliminisana sa turnira, a nedugo pri povratku u rodni Medelin, kolumbijska mafija je upucala nekadašnjeg defanzivca Atletiko Nasionala koji nije bio u srodstvu za ozloglašenim liderom narkokartela Pablom Eskobarom.
■ ZIDAN MATERACI
Finale Mundijala 2006. godine se pamti po titulu Italijana, ali i potezu Zinedina Zidana. U velikom finalu, legendarni Francuz je glavom udario italijanskog štopera Marka Materacija, dobio crveni karton, prošao pored zlatnog pehara pognute glave i to mu je bila posljednja utakmica u karijeri! Materaci je u biografiji objasnio kako je nakon duela opsovao sestru, sada već bivšem treneru Reala, na šta je ovom “pao mrak na oči” i odlučio se za pomenuti potez.
■ NJEMAČKA SEDMICA
Ovoga se sjećaju i oni koji su “juče” počeli da prate fudbal, s obzirom da se utakmica igrala na Mundijalu 2014. godine u Brazilu. Njemci su u finalu pobijedili Argentinu (1:0) i stigli do titule, a sigurno ima i onih kojima je i te kako draži trijumf u polufinalu i to kakav trijumf 7:1 protiv domaćina Brazila. Već poslije pola sata igre je na semaforu u Belo Horizonteu stajalo 5:0 u korist Njemaca. Jednima utakmica za stid, drugima za ponos…
