Nije čudo što se čude. Dvojica mladih opozicionara tražili su otprilike ono isto što i ranije, prije opozicionog izbornog kraha - da svi lokalni izbori budu u jednom danu, da se utvrdi datum novih parlamentarnih izbora i, napomenuli su, onako uzgred, da će učestvovati u ad hok formiranoj grupi za Sudski savjet te da će pomoći da se usvoje sve preostale evropske preporuke za izmjenu izbornog zakonodavstva... Nijesu se, dakle, baš zavjetovali na eskpresni povratak u skupštinske klupe.
Kad ono, iz srca Evrope odjeknu aplauz za povratak u parlament! Brže-bolje čestitka stiže od Mogerini i, pogađate već, Ambasade SAD u Podgorici.
Kakva akcija međunarodnih snaga! Nešto slično kao u Spilbergovom "Spašavanju redova Rajana“: specijalna četa na čelu sa komesarom Hanom, uz navigaciju Brisela i Vašingtona, riješila je da zađe duboko u neprijateljsku teritoriju i izvuče redove Alekse i Dritana zaglavljene u bojkotu i spasi ih od samoizolacije i političkog odumiranja.
Jasno je: Bečić i Abazović su već s obje noge u parlamentu. Samo će im to biti javljeno kad sjednu na kanabe kod komesara Hana ili nekog njegovog saradnika.
I niko ovđe nije izgubljen u prevodu, riječ je o pragmatičnoj igri međunarodnog faktora. Jedino mogućoj kada se zna da aprilski predsjednički i majski lokalni izbori nijesu doveli do smjene vlasti, već do promjene odnosa snaga unutar opozicije.
Politički rejting opozicionih barona iz Demokratskog fronta, Mandića, Medojevića, Bulatovića pao je na najniže grane od formiranja tog političkog saveza. Oni su danas tek sjenka nekadašnjih lidera moćnog saveza. Nigdje nijesu osvojili vlast, ali i dalje imaju dvadeset poslanika u Skupštini Crne Gore.
Izblijeđela je i slika koju su Krivokapić i Lekić pokušali da stvore o sebi. Njihov Savez za promjene nije premašio cenzus u parlamentu Podgorice, pa su sada Krivokapić i Lekić svedeni na poziciju savjetnika koje više niko u opoziciji, ali ni u Briselu i Vašingtonu, ne želi da sluša. No, SDP i Demos i dalje imaju u državnom parlamentu pet poslanika.
Tu se negdje krije i ključni problem crnogorske političke scene: iako je došlo do prekompozicije snaga u opoziciji, zadržan je stari odnos mandata u Skupštini Crne Gore. Time i mogućnost nastavka blokade dijela parlamentarnog sistema.
Zato blic-krig aktivnost međunarodne zajednice valja razumjeti kao - iznuđeno rješenje: žele da Bečić i Abazović postanu i formalno glavni opozicioni partneri Brisela.
Ali i da budu drugačiji od starih. Kad već Brisel omogućava Demokratama i Uri častan alibi za kršenje vlastitog obećanja o nastavku bojkota, onda će Brisel i da vodi igru. Ura i Demokrate će morati da zaborave na lagodnu poziciju bojkotaša, moraće da se vrate u parlament i postanu konstruktivna opozicija.
Skupa sa "pokajnicima“ iz SDP-a i Demosa, trebalo bi da obezbijede mogućnost za stvaranje dvotrećinske većine, neophodne – ne samo za Sudski savjet ili nove medijske zakone – već za sistemske promjene. Prosto: da budu dio rješenja, a ne poluga besmislene opstrukcije.
Ukoliko to shvate lideri Demokrata i Ure, onda će "Koalicija za 21. vijek“ moći da gleda u budućnost. Ako prvaci SDP-a i Demosa žele da imaju budućnost, moraće da suzbiju vlastite sujete, sabiju glavu u ramena. I tada će, možda, dobiti drugu šansu.
Kao što šansu ima i nova-stara vlast koju predvodi Demokratska partija socijalista. Iz dugotrajnog političkog rata Đukanović i njegova ekipa jesu izašli kao apsolutni pobjednici, ali i oni dobro znaju da - dok je trajao ,,izborni rat“ – država i društvo su tapkali u mjestu. Zato vladajuća koalicija mora da ispruži ruku za dijalog, kako je to Đukanović i obećao u predsjedničkom govoru na Cetinju. Samo se tako može deblokirati dio sistema i graditi mostovi ka društvenom konsenzusu.
Čini se da je upravo tu ideju razumio crnogorski premijer i zamjenik predsjednika DPS-a Duško Marković kada se, odmah nakon Brisela, uključio u misiju spašavanja dijela "građanske opozicije“, velikodušno nudeći formiranje radne gupe – ali samo u parlamentu.
Istini za volju, ovdašnji "kritički mediji“ su nekritički potrčali da u Markovićevoj reakciji vide najavu raskola u DPS-u. Ali, to je već viđena stvar: ovdašnji majstori grantova vide samo ono što bi voljeli da se dešava. I kad se ne dešava.
