No, to nije za priču. Priča je o mačkama u ultra ol inkluziv ambijentu. Bilo ih je pet-šest. Mršave, usukane, zakudrala im se dlaka. Osjećaju da iznad njihovog nivoa ljudi žderu i bacaju. I na njih se niko ne obazire, ni komadić da im dodijeli. Prejedeni ljudi kao da nemaju potrebu za empatijom. Nemaju osjećaj za gladnog. Nemaju filinga da pomognu gladnoj životinji. A mačke kao da poznaju ljude, prođu i ne očekuju obzir i samilost prezasitog čovjeka. Odlaze razočarane u ušuškani brlog i sa čudnim mirnim prkosom posmatraju ljudsku oholost.
Možda su u dilemi zbog čega su, neki drugi ljudi,u neko drugo vrijeme, njihovu pretkinju imenovale božicom Bastet, kao zaštitnicu čovjeka. Ili je njihova pretkinja bila drukčija ili su tadašnji ljudi bili ljudskiji?
A na ulici ispred luksuznog hotela u Beldibiju, beskućnik, sa svom pokretnom i nepokretnom imovinom u hladu bora, ispod vrhova namrgođenog Taurusa, dijeli svoju oskudicu i nemanje sa dvije lijepo ugojene mačke. Dijele komad hleba, ribe i postelju. Osjeća beskućnik šta znači nemati i kako ružno krče prazna crijeva. Njegov moralni sklop nema oslonac u bontonu o lijepom ponašanju i nije opsjednut arogantnim prestižem u materijalnoj raskoši, nije oskudan duhom bez Čovječnosti. On je u skladu sa iskonskom prirodnom ravnotežom. On je sitiji i zadovoljniji kad osjeti umiljatu zahvalu mačke koju je nahranio svojim nemanjem. Pol Žan je bio u pravu kada je govorio da se „samo u životinje može pouzdati da će prema njemu biti bolje, što je on bolji prema njima“.
Klempavi magarac u perfomansu Abramović: Neđe na drugom kraju svijeta klempavi magarac igra svoju ulogu u performansu „Ispovijest“, konceptualne umjetnosti Marine Abramović. Sat vremena stoji mirno da ga umjetnica gleda. Ništa se ne dešava. Samo Umjetnica i magarac se gledaju sat vremena. A publika gleda i magarca i imjetnicu kako se nepomično gledaju. Snimak tog „dinamičnog“ umjetničkog dešavanja neka kulturna ustanova iz N. Sada je otkupila za 80.000 eura.
Da li je u ovoj priči samo magarac stvarno Magarac?
Čini se, da je u cijeloj stvari jedino magarac, ili magarica, autentično odigrao svoju ulogu. Čovjek je odigrao ulogu magarca. Ne podcjenjujte. Najteže je tumačiti samog sebe.
I ne zaboravite, i Hristos je pobjednički ušao u Jerusalim na leđima magarice.
Krava Penka, se opredijelila za angažovan politički performans. Srušila je pravila Evropske unije. Pronašla je rupu u zakonu evropskih eksperata o slobodnom kretanju ljudi ,robe i kapitala. Penka je shvatila da nije ništa od toga. Ona je samo krava u blaženom stanju. Nekada boginja plodnosti, simbol zemlje hraniteljice, boginja Hator u egipatskom panteonu, sada u 21. vijeku, u post modernoj Evropi, umalo da dobije čekić među rogove!. Ignorisala je propise i odlučila da „provjeri“ funkcionisanje granične službe između Bugarske i Srbije.Nadležni eksperti EU su ustanovili da Penka navedenu inkriminaciju nije uradila sa umišljajem. Oslobođena je iz humanih ili interesnih razloga?
Kad Penka donese potomstvo biće veća korist za mesnu industriju.
Različite civilizacije i kulture i mački i kravi i magarcu su pripisivali različite simbole dobra ili zla. Davali su im božansko značenje i tako se prema njima odnosili. Ljudska bića su po svojoj mjeri, vjeri i namjeri određivali dobra i zla svojstva životinjama, kako bi imali opravdanja za pravdanje sopstvenih činjenja.
Progovorimo li jezikom mačke sa ol inkluziv trpeze, magarca iz Marininog performansa ili krave Penke optužene za međudržavni incident, možda dobijemo sliku aktuelne moralne praznine ljudi. Možda se otkrije zabrinjavajući trend, u kome ljudi sve više gube vrijednosti ljudskosti. Mjera tog moralnog sunovrata kod homo sapiensa je, sve veća „ljudskosti“ kod životinja.
Da li bi bilo koja životinja odabrala savremenog čovjeka za svoje božanstvo?
Za odgovor treba tražiti pomoć vidovnjaka iz Sankt Peterburga-mačka Ahila.
