Postoji dobar razlog zašto je ova fotografija proglašena za najbolju. Na njoj je doktor Zbignjev Religa koji prati vitalne funkcije pacijenta poslije operacije srca od 23 sata koju je obavio. U desnom uglu ćete vidjeti jednog njegovog kolegu koji mu je pomagao kako spava na podu.
Doktor Religa je pionir transplatacije srca u Poljskoj i iako se u to vrijeme smtaralo da je ovakva vrsta hirurgije nemoguća, on je rizikovao i operacija je izvedena potpuno uspješno. Danas srce doktora Relige više ne kuca, ali srce njegovog pacijenta i dalje bije.
Religa je 1987. predložio ideju o transplataciji i dobio je zeleno svijetlo. Od tog trenutka nije htio da čeka. Ta operacija je bila izuzetno zahtjevna, trajala je 23 sata. Umor je očigledan na fotografiji, a što je duže gledate više ćete vidjeti. Mic po mic fotografija poprima potpuno drugačiju dimenziju od početnog utiska.
Drugi hirurg spava u ćošku, krv, gomila kablova,...Kada je Džejms Stensfild snimio ovu fotografiju on nije ispričao samo priču o hirurgiji, već je na neki način promijenio svijet.
Pokazao je drugačije lice moderne medicine, da je moguće postići nemoguće. Teško je, potrebno je mnogo vremena i iscrpljujuće je, ali ljudsko srce može da se presadi, a čovjek onda ozdravi! Danas je to svakodnevica hirurga, ali pomislite kako je bilo 1987. Činjenica da je pacijent Tadeuš Zitkevits nadživio Religu je testament hirurgovog uspjeha.
