Univerzitet je reagovao na prethodnu izjavu prof. Radusinovića iznijetu u tekstu „Radusinović: Još jedna blamaža Univerziteta“, koji je objavljen u petak.
Reagovanje prof. Radusinovića prenosimo u cjelosti.
„Sadržajem reagovanja Univerziteta na tekst objavljen povodom odluke Senata da izabere dvojac Draganić - Orović za izvođenje nastave iz predmeta za koji nijesu kompetentne, nijesam iznenađen, kao ni sakrivanjem autora iza naziva institucije. Iako se nijesam bavio privatnim životom koleginica i njihovih ličnih prijatelja, izazvao sam saopštavanje niza laži u javnosti umjesto ’unutar samog Univerziteta’. Zašto reagovanje ukazuje na nevjerovatan nivo frustracije i potrebe da o mom navodnom neetičkom ponašanju zapravo govore oni kojima je to svakodnevna aktivnost? Evidentno je da je na sceni bujna mašta ili preslikavanje svojih navika i obrasca ponašanja na druge ljude.
Svjestan da javnost možda uopšte ne interesuje moje mišljenje, ali uvjeren da zbog vaspitanja, porodice i ličnog digniteta ne mogu ostati bez riječi na laži, insinuacije, podvale i bolesne konstrukcije, moram ukazati na neke činjenice. Prvo, u pogledu razvoja kadrova, u nepotpisanom reagovanju je objašnjena šema instruiranja prijave nekompetentnog kadra na konkurs. S obzirom na to da nikada nijesam učestvovao u takvim rabotama, nijesam mogao znati da planiraju ’izbor u cilju afirmacije’.
Drugo, što se tiče kolega koji se pominju ističem da nikada ne odgovaram na njihove besmislene mejlove. Poznajući moj stav o njihovim neuspješnim pokušajima da se diskredituje ETF, objašnjenje da se moglo zaključiti da sam prihvatio njihovu argumentaciju može se ocijeniti samo kao bijedno izvrtanje činjenica. Konstatacija da je odluka Vijeća ETF-a sporna, za mene je zaista novost jer Rektorski kolegijum o tome nije obavijestio Senat čiji sam član. Iznenađuje reakcija uglednih kolega redovnih profesora ETF-a koji su ukazivali na proceduru, koja je istovjetna proceduri koju primjenjuje Senat.
Koliko sam informisan za prijedlog kolegijuma dekana ETF-a glasalo je više od dvije trećine članova Vijeća, bez glasova protiv.
Treće, što se tiče navoda da sam iznošenjem podataka o ocjenama u javnosti prekršio zakon, smatram da se pod plaštom norme ne smiju kriti činjenice koje neoborivo dokazuju prevaru.
Četvrto, povodom konstatacija o mojim referencama za izvođenje predavanja iz predmeta računarske mreže, moram neznavenim autorima reagovanja istaći da sam na postdiplomskim studijama na ETF-u u Beogradu polagao, između ostalih, i sljedeće predmete: Telekomunikacione i računarske mreže, Protokoli u telekomunikacionim i računarskim mrežama, ATM mreže i Teoriju telekomunikacionog saobraćaja kod najvećih autoriteta telekomunikacionih mreža u SFRJ i SRJ.
Naravno sa ocjenom 10. Moja magistratura, doktorat i naučni radovi objavljeni do izbora u zvanje docenta se odnose na razvoj ključnog gradivnog uređaja računarske mreže. Rezultati mojih tadašnjih istraživanja su poslužili za zaštitu jednog patenta u SAD-u, naravno ne od strane mog Univerziteta, koji tada nije imao mogućnosti da to podrži, a danas nažalost nema sluha niti sposobnosti da to uradi. Tada sam sa laborantom koji se pominje u reagovanju, uradio nekoliko projekata prvih računarskih mreža u Crnoj Gori i veoma sam mu zahvalan na dragocjenoj stručnoj pomoći.
Komentar da je tadašnje rukovodstvo procijenilo da ne mogu da se nosim sa nečim i dodijelilo mi laboranta ETF-a za stručni nadzor, obuku i pomoć u radu, doživljavam kao ironičnu pošalicu nepotpisanih autora reagovanja. Ako je moj izbor za docenta u nečemu sporan, nadam se da će nepotpisnici reagovanja pozvati na odgovornost recenzente referata za moj izbor od kojih je jedan naš uvaženi profesor, član Vijeća ETF-a, ali i tadašnje instance koje su jednoglasno usvojile njihov izvještaj i tako se suočiti sa neoborivom činjenicom regularnog izbora.
Peto, teška je optužba za tri redovna profesora, recenzenta referata za moj izbor u zvanje vanrednog profesora, da su propustili da istaknu falinku mog naučnoistraživačkog rada zbog ‘par radova u nižerazrednim časopisima’. Netačno je da sam povrijedio tuđu matičnost pri razvoju telekomunikacionog sistema za prenos multimedijalnih sadržaja. Naglašavam da u mojoj oblasti, najveći svjetski autoriteti ne objavljuju više od nekoliko radova godišnje.
Izopačena je teza da sam kolegi ‘ličnom prijatelju’ plaćao honorar kako bi se u časopisu čiji je editor objavili moji radovi. Najbolji demant je činjenica da su ovi radovi zbog evidentnog kvaliteta do sada citirani 35, 22 i 19 puta.
Šesto, što se tiče projekta BIO-ICT bezbroj puta su u javnosti iznijeti relevantni podaci o njegovim rezultatima i sudbini. Kako reče jedan kolega sa ETF-a, osnovni problem BIO-ICT projekta je što je pokazao da u Crnoj Gori postoji grupa naučnika koja može kroz svoj naučnoistraživački rad napraviti konkretan rezultat, a ne skrivajući se iza broja radova i citata trošiti nacionalne resurse na istraživanja upitne upotrebljivosti. Lako je provjeriti ko je i kako uključivan i isključivan, ali i da su eksperti Svjetske banke pozitivno ocjenjivali projekat, koji nikada nijesam smatrao ličnom svojinom. Nikada nijesam tuđe rezultate predstavljao kao svoje, poput jedne koleginice koja je iskoristila seminarski rad svojih studenata da napiše rad za konferenciju. Njen plagijarizam je zataškan uvođenjem pravila da studenti prilikom predaje seminarskih radova dotičnoj moraju potpisati izjavu kojom se odriču autorskih prava.
Sramno je tumačenje potrošenih sredstava na BIO-ICT projektu. Istina je da su sredstva trošena saglasno Ugovoru i aneksima za: honorare 70 istraživača sa šest naučnih institucija, zarade 10 mladih istraživača, poreze i doprinose, opremu, rekonstrukciju tri laboratorije, obuke, mobilnosti, diseminaciju rezultata, plaćanje doktorskih studija, pretplate na naučne baze, izradu biznis plana Centra kao samostalnog entiteta, materijalne i druge troškove.
Najznačajniji rezultati projekta su: deset novih tehnoloških rješenja, više od 20 radova u časopisima sa SCI liste, devet radova u časopisima koji nisu na SCI listi, 57 radova na međunarodnim konferencijama, šest doktorskih teza u različitim fazama, 11 magistarskih teza, pet odobrenih nacionalnih patentnih prijava i jedna odobrena evropska patentna prijava koja je po svoj prilici propala zbog nesposobnosti ljudi iz rektorata. Lako se može provjeriti netačnost navoda da sam tokom obavljanja funkcije pomoćnika ministra prosvjete za nauku, istraživanje i tehnološki razvoj imao konflikt interesa u rukovođenju naučnim projektom.
Sedmo, šta autori teksta misle kada kažu da ’unutar samog Univerziteta’ u ’ovom slučaju nije bilo moguće’ riješiti ’navedene stvari’? Da li je to prijetnja koja treba da me ućutka? Kao što sam svojevremeno rekao uvaženom kolegi senatoru, koji je nedavno uspio da ubijedi neke kolege senatore da produkcija nije umjetnost, ekipa koja se sada krije iza imena našeg Univerziteta me ne može uplašiti i navesti da se odreknem svog akademskog integriteta.
Osmo, što se tiče izbora našeg mladog kolege za docenta, identičan ‘grubi prekršaj’ je napravila i uprava PMF-a, ali joj se vjerovatno ‘progledalo kroz prste’.
Evidentno je da se podobnim dekanima izbor zavšava u nevjerovatno kratkom roku ili se procedura izbora pokreće čak deset mjeseci prije zakonskog roka.
Deveto, praksa ’zastrašivanja i rukovođenja iz sjenke od strane Igora Radusinovića’ na ETF-u ne može biti prekinuta jer u realnosti ne postoji.
Deseto, sa indignacijom odbijam da se pod neetičkim ponašenjem može smatrati raskrinkavanje podvale i prevare koja u stvari narušava ugled našeg Univerziteta.
Da li ćemo nastaviti da polemišemo o ’krajnje skromnom naučnom potencijalu’ ili ’nevjerovatnoj akademskoj razmaženosti’ ostaje da se vidi. U svakom slučaju, autori reagovanja će imati priliku da iznesu dokaze za iskazane tvrdnje i suoče se sa provjerom validnosti sopstvenih odluka.“
