Piše: Mihailo TERZIĆ
Crnogorcima i građanima Crne Gore, u njihovoj kući, bez stida i zazora, bezobrazno i drsko reče, da žive u fašističkom sistemu. A da su Srbi u Crnoj Gori nesrećnici kojima je teže nego pod Sultanom, Poglavnikom ili Firerom.
Patrijarh SPC je zapravo takvim diskursom dao dijagnozu geneze aktuelnog ideološkog Zla koje ponovo kontaminira društveni ambijent šireg prostora zapadnog Balkana.“Ugroženi Srbi“ je mantra za supstancialan sadražaj takve ideologije i politike.
“Pobijedili” NATO savez: Kada je Srbija bila najslabija proglasila je da je pobijedila NATO savez, tada se Srbi u regionu nijesu proglašavali ugroženim. Sve što je Srbija jača ideologiji Velikog Zla u Beogradu, se sve više priviđa ugroženost Srba u regionu.
Moglo bi se zaključiti, da je tzv. „ugroženost Srba“ u regionu upravo srazmjerna povećanju migova i raketa u Beogradu. Reklo bi se, da je na djelu šizofrena ideološka matrica i veoma opasna politička praksa u kojoj je ugrađena namjerna konstrukcijska greška koju za sada javno eksponiraju čelnici SPC i radikalni nacio –šovinističke asocijacije u Srbije.
Prema tom deluzivnom ideološkom projektu Velikog Zla nijesu Srbi ugroženi samo u Crnoj Gori. Tom političkom „čikalicom“ se maše kada god bilo koja politička praksa u regionu remeti zamisli ideologije Velikog Zla iz Beograda. To je onomad prigovoreno i Slovencima pa sve do Makedonaca – „ugroženost Srba“ ne predstavlja stanje već postaje sredstvo i povod za ideološku agresiju za liječenje Velikosrpskog kompleksa.Duhovno lutanje: Prozelitistički nastup Patrijarha SPC Irineja u Crnoj Gori govori o duhovnom lutanju čelnika SPC i nesnalaženju u novonastalim uslovima na Balkanu. Kao što je i svetovnoj vlasti u Beogradu trebalo veoma dugo da shvati nove tokove građanskog i civilnog društva, duhovna elita SPC još luta, pokušava da preuzme ulogu Pape na Balkanu. Po njima sve pravoslavno na prostorima bivše Jugoslavije mora biti Srpsko. A pošto to ne može biti onda je tu, jadac, „Srbi su ugroženi“.
Naravno, ima ugroženih Srba. Ima ih i u Crnoj Gori.
A to su oni Srbi koji na svaki način, svim sredstvima pokušavaju da primijene u država gdje žive ožive matricu Velikog Zla. Postaju remetilački faktor u tim sistemima, od građanske neposlušnosti i anticivilizacijskih metoda i sadržaja, do pokušaja nasilnog rušenja državne vlasti. Državni udar!
Zbog toga nijesu ugroženi Srbi, zakonski se sankcionišu i javno osuđuju građani Crne Gore koji su u funkciji anti crnogorske i anti državne politike.
Sa pravom su ugroženi oni koji neće bolju Crnu Goru već neće nikakvu samostalnu i slobodnu državu. Oni se bore za srpsku Crnu Goru. To što su oni Srbi i vjernici SPC je njihova privatna stvar, oni treba da budu lojalni građani države u kojoj žive kao što su lojalni i Crnogorci koji žive u Srbiji.
Čudno je da svo to anti državo nepočinstvo,dijela crnogorskih građana,plaćaju građani Crne Gore. Dvostruko. Kroz poslaničke plate i kroz deo koji se iz budžeta izdvaja za rad manjinskog savjeta Srba u CG.
To infektivno jezgro postaje nosilac mikro socijalnog Zla sa tendencijom da izazove makro socijalne vjerske i građanske sukobe. Oni provociraju raskole i sukobe. Nihove anticivilizacijske incidente otvoreno podržava i podstiče, za sada javno, SPC i radikalno-šovinistička Velikosrpska jezgra.
Bilo je za očekivati da duhovni pastir žive crkve božije u ličnosti Patrijarha SPC posavjetujevjernike SPC u CG na smirenost i blagu riječ božiju,na mir među ljudima,na poštovanje reda i poretka u državi gdje žive. Da ih opomene da ne čine raskole i sukobe. Da ne otimaju i prisvajaju tuđe. Da poštuju pripadnike svih vjera. Da cijene i različitost mišljenja u demokratskom društvu!Nečastive snage: Irineja i Rista kao da goni neka nečastiva magijska snaga, od prije jednog vijeka, koja je onda unesrećila CG i njene tekovine, da ponove učinegrijeh i božanski i ljudski.
Umjesto javnog kajanja i pokajanja za zablude i raskole od prije sto godina umjesto da ih osvijesti mitski let bijele ptice u svaku ponoć nad ognjištema Zvicerovih, oni se ponašaju kao svetosavski atavistički zarobljenici kojima se priviđa ustaštvo i fašizam u CG. Njima je zapravo potrebno ustaštvo jer to je antipod četništvu koji su među zavisni i jedan drugoga hrane. Ponašaju se osvetnički i agresivno.
Farizeji u mantijama prizivaju Zlo i sukobe u kući domaćina u Crnoj Gori.Ponovo atakuju na nacionalni identitet Crnogoraca i ponovo pokušavaju pozvati narod da se suprostavi organima države koje su demokratski izabrali.
„Oprosti im Bože ne znaju šta rade“.
