Pozdravila se sa bivšim klupskim drugaricama. Susret je bio emotivan. A taj blizak odnos sa timom iz glavnog grada razvila je igrajući u plavom dresu. Tu, u Crnoj Gori, oživjela je karijeru, nikad to nije zaboravila. U Budimpešti je osvojila sa podgoričkim timom Ligu šampiona. Ni to nikada neće zaboraviti. Budućnost je imala strpljenja za oporavak najbolje igračice planete, ona je to vratila.
Kako se osjećaš, sada kao gost u Podgorici?
- Lijep je osjećaj biti među poznatim licima i ljudima koji su mi bliski i lijepo je ponovo doći u Crnu Goru. Treniramo sada u dvorani „Verde“ gdje smo bili i prije dvije sezone kada sam nastupala za Budućnost.
Jesi li uspjela da prošetaš?
- Nijesam, nažalost, imala mnogo prilika da šetam van kompleksa hotela u kojem treniramo. Najčešće se to svodi na šetnju do bankomata. Prilika je, ipak, drugačija. Ranije su to bile pripreme u okviru Budućnosti, a sada su to pripreme na drugoj strani, protiv njih. Lijepo je kada ste u okruženju koje vam je poznato.
Da li je pomalo čudno što igraš protiv Budućnosti?
- I kada sam igrala za Budućnost davala sam u svakom momentu maksimum, sto odsto, isti pristup imam i sada u Bukureštu. Veoma je bitno da izgradimo taj blizak odnos u ekipi, kako mi igračice, tako i sa stručnim štabom i trenerom. Na tome naporno radimo i zato je ova faza priprema bitna.
Što je bilo prošle sezone, na F4 stigli ste kao favoriti, a ispostavilo se da ste daleko od trofeja?
- Nijesmo, realno, bili blizu tituli. Cijela sezona je bila gore-dolje, a na kraju teške sezone smo uspjeli da dođemo do fajnal-fora, što nije loš rezultat za prvu sezonu. Ciljati titulu u prvoj sezoni nije toliko važno.
Kakvi su ciljevi za ovu sezonu?
- Uvijek je cilj, prije svega, biti na fajnal-foru. Naravno da je uvijek u mislima osvajanje trofeja, ali sve se na kraju svede na ta dva meča na F4, koja su uvijek teška.
Ponovo je došlo do promjena u kadru, koliko sve to traži vremena da uđete u pravi ritam?
- Ponovo smo promijenili drastično igrački kadar, tako da se generalno osjećam kao da sam opet u prvoj sezoni u Bukureštu. Kao da krećemo opet od nule. Što će biti na kraju - ne znam, tek smo zajedno tri sedmice. Nadam se da će biti bolje nego prošle sezone. Kako je tekla prošla sezona, sa mnogo oscilacija, znamo da to nije pravi način na putu do trofeja.
Od tebe se uvijek očekuje najviše, a onda i od tvoje ekipe. Pritisak je ogroman, da li je veći nego što je bio u Budućnosti?
- Istina, veći je pritisak u odnosu na Budućnost. Teško je u nekim trenucima nositi se sa tim, i dalje pokušavam da se priviknem na sve to ili da naučim kako da se priviknem na sve to. Nadam se da ću u ovoj sezoni, u finišu, znati kako mentalno da priđem takvim situacijama, jer, ipak, ovo je prvo kolektivna igra. U krajnjoj liniji nije bitno da li ja igram loše, ako ekipa igra dobro i ako pobjeđuje. Ponavljam, pritisak je mnogo veći nego što je bio u Budućnosti, a mislim da se to odnosi na sve igračice, a ne samo na mene. Na kraju se sve svodi na to da većina igračica odigra dobro i nije važno da se sve vrti oko mene. Nije važno ko postiže najviše golova, sve se svodi na timsku igru. Zaista bih voljela kada bih činila svaku od saigračica boljom. To je moj ključni cilj.
Mnogo igračica je stiglo, i to igračica sa Balkana, taj sistem ti nije nepoznat, vidiš li to kao prednost?
- Veoma je teško igrati na visokom nivou u kontinuitetu iz godine u godinu, a pritom mijenjati trenera i igračice. Mislim da su promjene trenera mnogo veći udar za ekipu, nego kada mijenjate igračice. Teško je, ali naravno, moj osjećaj je sada da možemo bolje. Igračice sa kojima ranije nijesam igrala znaju sistem.
Na čemu gradiš dobar osjećaj?
- Na osnovu odnosa koji vidim na terenu i dobro je biti ovdje. Poslije utakmice i treninga izgleda da te odnose gradimo vrlo brzo. Naravno, tek ćemo pravo stanje vidjeti kada krenu takmičarski mečevi, a mislim da je mnogo toga na čemu bi još trebalo da radimo. Imamo vremena da dostignemo vrhunsku formu koju ciljamo. Treba svaki dan da radimo mnogo, tako je to u timovima gdje su igračice sa svih krajeva svijeta. Rukomet mora biti u fokusu. Staza koja je zacrtana je sigurno dobra
Kako gledaš na sadašnju Budućnost, sa tri velika pojačanja, može li do završnice?
- Što se tiče borbe za F4, Budućnosti će sigurno trebati i malo sreće. Vardar nije u igri više oko fajnal-fora, tako da ima mjesta, a dva su rezervisana svakako za Đer i Bukurešt. I Rostov je još tu, koji je prošle godine nastupao na F4, a u ovoj sezoni je izuzetan. Tu su još FTC i Mec, sigurna sam da će jedan novi tim narednog maja biti na fajnal-foru. Meni je žao što ove godine to nije bila Budućnost, već je bio Rostov, kao novi tim. Znajući sve o Budućnosti, sistem rada i igračice, vjerujem da će Budućnost biti u igri za završni turnir Lige šampiona. Sa ove tri iskusne igračice, takođe će biti i ove mlade sa kojima je građen tim prošle sezone, koji je, vjerujem, zaslužio manje ubjedljiv poraz u četvrtfinalu od Đera. Falilo je malo sreće. Prošla sezona bila je za Budućnost razvojna. Tim se postavljao na noge, ali su se na kraju mlade djevojke izborile. To što se Budućnost plasirala u četvfinale rijetko ko je očekivao. A što se tiče ove sezone, zaista mislim da postoji šanasa, a neće biti lako. Nadam se da će imati i malo sreće, jer je svakom potrebna na tom teškom putu.
Zbog čega ste baš izabrali da sparingujete i trenirate sa tvojim bivšim klubom?
- Na kraju krajeva, zbog toga smo i došle u Crnu Goru, znajući da ćemo imati šansu da radimo sa odličnim protivnikom. Na neki način u ovoj fazi priprema one pomažu nama, ali i iskustvo igranja protiv nas će biti izuzetno važno za Budućnost.
