“Činim to, prije svega, iz tri razloga. Prvi, ubijeđen sam, da će trendovi rezultirati da se zbog stanja, a ne autorstva, osporavaju stihovi crnogorske himne o vječnosti Crne Gore. Drugi, na osnovu ličnog iskustva i učeći od uspješnih, kao i na osnovu dubokih promišljanja sa partijskim i strukovnim kolegama, bez lažne crnogorske skromnosti, možemo stvoriti u najboljem smislu „Vječnu Crnu Goru“. Treći, što je svaki dan u ovakvom stanju sve skuplji a mogućnosti izbavljenja sve manje”, naveo je Radulović u izjavi dostavljenoj medijima.
Kako je dodao, svakome ko ima i trunku svijesti i savjesti jasno je koliko može trajati ovakav život i na čiji račun je i takav.
“Valjda smo svjesni, koliko i šta stvaramo, koliko nam to vrednuju drugi, kako se to dijeli, kolike su nam potrebe i kako ih namirujemo, što će biti sjutra. Moral, kojeg upražnjavamo, nažalost sve više poprima karakter bezčašća. Sloboda, koliko je ima u zarobljenoj državi. Znamo dobro ko su ti koji su nam ovo učinili. Uzalud, umjesto odgovornosti, Đukanović i društvo kače nove epolete. Razlozi mnogi, posebno jedan, nepostojanje prave alternative. Treba da smo svjesni da će potomstvo sadašnjih moćnika biti privilegovana manjina sjutra. Ostali će tražiti spas u srećnim zemljama”, ističe Radulović i naglašava da će se demografska struktura Crne Gore bitno promijeniti, značajnije nego devedesetih.
“Mi, kojima su nam se se đedovi rađali ovdje i stvarali ovdašnji sklad, bez obzira na ime, će otići, tamo gdje život ima smisao. Najvitalniji i najkreativniji, nosili zvanje majstora, konobara, medicinske sestre, ljekara, inženjera, bankara ili naučnika otići će da se biološki i intelektualno ostvare u neku sređenu zemlju gdje postoji tražnja za njima. Bijela put će im biti prednost. Samo njemačkoj već danas nedostaje preko milion radnika, nekoliko desetina hiljada naučnika, predviđanja su da će taj deficit 2030. godine iznositi oko pet miliona. Migracije unutar EU iz manje bogatih u više bogate države su sve intenzivnije”, kaže Radulović.
Navodi da će u Crnoj Gori, prije „žice“ ka drugim državama EU, svoju novu postojbinu naći mnogi iz bližeg i daljeg okuženja, “posebno oni koji praktikuju drugačiji islam, koji imaju sasvim drugačiju kulturu i koji će narušiti naš sklad”.
Bio sam svjedok u mojoj Staroj Varoši konflikta naših komšija muslimana sa onima koji su bili novi i sasvim drugačiji. Demografska slika našeg primorja se intenzivno mijenja. Ostvaruju se projekcije što sam vidio već osamdesetih u drugim sredinama. Sve više živi projekat-jedinstveni pojas od Izmira do Bihaća. Sve je više neoislamizma. Natalitet i vlasništvo nad nekretninama čine svoje, nije potrebno mijenjati granice da bi se ostvarila imperijalistička politika. Na „zvečanje“ dukata nijesu imuni ni najglasniji pravoslavci. Crna Gora je mala država, svi mi smo duboko ukorijenjeni u ovoj crnogorskoj zemlji i njenoj istini, zajednički nam je interes da se sačuvamo, male brojke za nas su velike, posebno ukoliko su one radikalne, pa da smo više složni a ne ovakvi. Liberalizaciju tržišta nekretnina trebamo hitno mijenjati a ekonomski pasoš se ne smije uvoditi”, podvukao je Radulović.
Kako je naveo, postavljaju se suštinska pitanja po budućnost Crne Gore - kako od neporetka u poredak, kako od imitacije života u pravi život, kako od kleptokratije u liberalnu demokratiju, kako od „izbornog inženjeringa“ u slobodan izbor pojedinca, kako od „zamrznutog konflikata“ po vjerskim, nacionalnim i političkim posebnostima i različitog „čitanja“ istorije do konstruktivnog dijaloga i konsenzusa, kako od „torova“ u jedinstveni prostor gdje nikome nije tijesno, kako od zatočenih do profesionalnih institucija, kako od neradnog u kreativno društvo, kako od ludila u racio, kako od bezčašća do istinskih moralnih vrijednosti, kako stvoriti pravu alternativu i doći do „Vječne Crne Gore“.
“Na nivou utemeljenih rešenja put do domokratije i pravne države je poznat i potvrđen - vodi kroz lustraciju, reviziju, odgovornost, demontažu i izgradnju profesionalnih institucija, do etike i profesionalnosti nosioca civilnog društva, posebno slobodnih i profesionalnih medija, do javnog interesa i kompetentne politike, do ustavnog konsenzusa i pune ustavnoste, te slobodag pojedinca. Tačno je i da je do modernog demokratskog društva i ispunjenje onih 18 kriterijuma potrebna velika kreativna energija. Ne postoje univerzalna rešenja kako do ekonomskog i socijalnog prosperiteta i blagostanja, čak su ona kontradiktorna, bilo da su u pitanju društvena uređenja, kapacitet prirodnih resursa ili stavovi međunarodnih finansijskih institucija. Stanje i disproporcija zemalja EU najbolje to potvrđuju”, ocijenio je Radulović,
Smatra da bi novi model ekonomskog rasta, koji svojim programom predlaže DF, uvažavajući crnogorske resurse i limite, omogućio dinamičan i održiv rast i stvaranje društva znanja, rada i blagostanja.
“Njegova superiornost ogleda se i u saglasju sa uspješnim ekonomijama „malih“ država, već potvrđenim rešenja koja godinama nudimo, priznanju brojnih ministara vlasti u skupštinskim polemikama da je to pravi put. Korjenite reforme, dinamičan razvoj, održiva valorizacija resursa, racionalna eliminacija limita, povećanje životnog standarda samo su neki segmenti uspješne ekonomske politike. Marković, zbog „Vječne Crne Gore“, treba da u petak pita Merkelovu o značaju nauke i industrije za Njemačku, ko kreira novu strategiju razvoja njihove industrije, da li je iko u EU gradio infrastrukturu kao mi, posebno pomoću kineskog „predatorskog finansiranja infrastrukture“, kako je to nekada činila Zapadna Njemačka a kako ujedinjena Njemačka. Treba da je zamoli da u prioritete pomoći Zapadnom Balkanu uvrsti u značajnom iznosu podršku izgradnji brze ceste duž crnogorskog primorja, autoputa Bar-Beograd i rekonstrukciji i modernizaciji željezničke pruge Bar-Beograd. Dobro bi bilo da Marković poslije Berlina posjeti Island, pa da se uvjeri što znači turizam i proizvodnja aluminijuma za ovu zemlju blagostanja, gdje faktički nema nezaposlenih i koja ne želi u EU. Zatim, treba da posjeti Portugaliju i nauči kako se ostvaruje dinamičan rast, povećavaju plate i penzije, raste tražnja, upkos stavovima i zahtjevima MMF-a i SB. Tako rade pametni i odgovorni, a tako piše i u programu DF-a”, navodi Radulović.
Pitanje svih pitanja, po njegovom mišljenju, je kako i ko treba da pokrene demokratski točak ka „Vječnoj Crnoj Gori“.
“Samo je jedan put, već pomenut, optimalan, bez prečica, međutim, postoje i „slijepi“ putevi koji vode u lažnu državu Crnu Goru. Stratezi i neimari za izgradnju „Vječne Crne Gore“ ne stanuju ni u Vašingtonu, nu i Moskvi, ni u Pekingu, Ankari ni Rijadu, ne stanuju ni u Beogradu, Tirani, Zagrebu ni Sarajevu, ne stanuju čak ni u Briselu. Oni su tu u Crnoj Gori. To je, prije svega, politička elita u vlasti i opozicije. Platforma na kojoj treba graditi dogovor, prije svega, mora da sadrži reformu izborne regulative, pravosudnog sistema, ekonomske politike, kao i indentitetska pitanja, pozicija civilnog drušva, a posebno sastav i mandat tehničke vlade, te datum održavanja parlamentarnih i lokalnih izbora. Sve manje od ovog sadržaja bi bilo „već viđeno“, saučešništvo u „pogibiji“ Crne Gore ili izdaja i svog naroda i cijele Crne Gore”, tvrdi Radulović, napominjući da inicijator tog istorijskog dogovora stanuje u Crnoj Gori.
“Moguća su dva scenarija. Prvi, da to učini sam grešni Đukanović i DPS, da mu proradi racio, da na taj način potre neke greške, da pokaže da mu je napokon važniji javni od ličnog interesa, da se ne plaši odgovornosti, da je svjestan da će taj dan doći, da nije sve vječno, posebno ukoliko je lažno, te da bogatstvo ukoliko nije stečeno znojem je prokleto, posebno ako je oteto, da više boli pad sa veće visine nego sa manje. Ukoliko kod grešnog Đukanovića i njegovih saradnika, strah od odgovornosti i gubitka privilegija bude jači od javnog interesa, tada je odgovor opšti bunt. U tom slučaju, lideri opozicije treba da pozovu na opšti bunt, nenasilan, inkluzivan i opštenarodni, protiv političko-ekonomskog terorizma, da ponude platformom i javni dijalog grešnom Đukanoviću DPS-u. Vrijeme brzo teče, troši se Crna Gora, ostalo je dvije godine do redovnih parlamentarnih izbora, zato jesen mora biti vrijeme javnog dijaloga i dogovora, bez bunta ili sa njim. „Vječna Crna Gora“ mora biti sveti cilj odgovorne elite, crnogorska pizma i sujeta kontrolisane, javni interes iznad ličnog i partijskog. Sve ostalo je laž”, zaključio je Radulović.
