Godina davna, 1933. mjesec jun, dan 27. Mjesto dešavanja brodogradilište „H. C. Stulcken & Sohn“. Jedrenjak „Jadran“ po drugi put kreće put domovine. Prvi put, kada je bio u rukama njemačke posade pod komandom kapetana trgovačke mornarice Bahra, iz Sjevernog mora nije izašao. Njemački Volfbiro 15. juna javlja iz Hamburga: „Školski jedrenjak „Jadran“ koji je ovde sagrađen za Jugoslaviju, sudario se kod Borkuma sa britanskim parobrodom ,,Siti of Jokohama“. ,,Jadran“ je dosta oštećen“. 27. juna, nakon opravke, sve biva drugačije. Jedrenjak je, kako u septembarskom broju objavljuje „Jadranska straža“, „bio spreman da pod komandom našeg vrsnog pomorca i stručnjaka, kapetana fregate g. Nikole A. Krizomalija i okretnog i umješnog prvog oficira broda, poručnika bojnog broda prve klase g. Zagode, krene za Otadžbinu“.
USPOMENE
Na dvadeseti dan putovanja, 16. jula, „Jadran“ je bio na ulazu u Boku Kotorsku. Svjedok putovanja, inicijalima B. K. M. potpisan, zapisuje: „Već rano u jutru izašli su nam u susret hidroavioni iz 3 hidroplanske komande; kruže nisko iznad nas, a posade nam veselo mašu i pozdravljaju. Dočekalo nas je vedro i nasmejano bokeljsko nebo, razdraganost i srdačnost Bokelja, koji su listom izašli na obalu da dočekaju i pozdrave prinovu naše ratne mornarice. Brod vozi lagano pored Herceg Novog, Meljina, Zelenike, Kumbora i Đenovića, a potom uzima kurs za Tivat.
Bele bokeljske kuće nanizane uz duž obale i okićene zastavama, sagovima i cvećem ostavljaju nam prijatno osećanje svoje, sopstvene sredine i uvlače nam u dušu spokojstvo i neizmerno zadovoljstvo da smo ponovo u našim vodama, da dišemo naš vazduh i napajamo oči lepotama krasne Boke i gordog, ozbiljnog Lovćena. Mornari iz svih mornaričkih komanda postrojeni su uz obalu i njihove se bele kape dižu na pozdrav uz veselo klicanje. U susret nam idu okićeni čamci, a razdragane bokeljske devojke i momci trude se da nam što bliže priđu, da nam iz bližeg pokažu kako im je drag naš dolazak; kako mu se vesele i raduju. Klicanje i veselo pozdravljanje kud god prolazimo i razdraganost i nas zahvaća i širi nam grudi ponosom i radošću. Veselje je doseglo vrhunac kad je brod tačno u 10 časova pristao uz gat u Tivtu.
Dočekale su nas dve muzike, Tivatska i Mornarička, predstavnici vojnih i civilnih vlasti na čelu sa komandantom Pomorske obalske komande, kontraadmiralom g. M. L. Polićem i komandantom Pomorskog arsenala, kapetanom b. b. g. R. J. Kubinom, zatim načelnik g. Vuksanović, Mesni odbor Jadranske straže i predstavnici Sokolskog društva, mnogo viših i nižih oficira i podoficira sa porodicama, veliki broj članova Jadranske s traže i Sokolskog društva.“
BARKANTIN
Trojarbolni jedrenjak tipa barkantin, čija je gradnja u njemačkom brodogradilištu počela 1931. godine, upisan je 19. avgusta 1933. u flotnu listu Mornarice Kraljevine Jugoslavije, a 6. septembra iste godine, na svečanosti u Splitu, pomorsko-propagandna organizacija „Jadranska straža“ je i zvanično predala brod Mornarici. Gradnju jedrenjaka za obuku mladih pomoraca inicirala je 1926. g. „Jadranska straža“, koja je širom zemlje djelovala pod sloganom „Čuvajmo Naše More“.
U akciji prikupljanja sredstava za gradnju jedrenjaka njeni članovi sakupili su oko milion tadašnjih dinara, a od 20 odbora najviše, 310.850 dinara, je sakupio sarajevski. Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin) prikupio je 190.000, Beograd 150.000, Novi Sad 135.630, Split, u kome je bilo sjedište „Jadranske straže“, 32.203 dinara, Sušak 22.000, Zagreb 21.108, Dubrovnik 3.000, a najmanje, 1.500 dinara, prikupio je cetinjski odbor. Ukupna cijena izgradnje broda iznosila je 8.407.030 dinara (622.743 tadašnjih njemačkih maraka), pa je ostatak novca obezbijeđen iz budžeta Ministarstva Vojske i Mornarice i putem ratnih reparacija, a značajnu sumu iz ličnog fonda priložio i jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević. Ploveći vodama Mediterana, Atlantskog okeana, Crnog, Crvenog, Egejskog, Mramornog i Tirenskog mora, „Jadran“ je do početka Drugog svjetskog rata imao sedam međunarodnih krstarenja. Prvo je obavljeno od 25. juna do 25. jula 1934. na ruti Dubrovnik – Tunis – Malta – Pirej - Tivat, a najduže je bilo 1938. godine na ruti Šibenik - Malta – Gibraltar – Madeira – Hamilton – Njujork – Boston – Azori – Gibraltar – Tunis - Dubrovnik.
Tokom Drugog svjetskog rata „Jadran“ je jedno vrijeme, pod imenom „Mako Polo“, bio školski brod italijanske mornarice, a rat završava kao most na jednom od venecijanskih kanala. Potpuno ruiniran dotegljen je u Tivat 1947. godine, a nakon dvogodišnjeg remonta, koji su obavili vrsni inženjeri i majstori „Arsenala“, uvršten je u sastav Školskog odreda jugoslovenske Ratne mornarice sa bazom u Divuljama kod Splita. Početak rata u socijalističkoj Jugoslaviji „Jadran“ je dočekao na malom remontu u Tivtu i od 1991. godine neprekidno je na vezu u gradu u koji je uplovio 1933. godine.
POSLJEDNJE KRSTARENJE
Nakon Drugog svjetskog rata, „Jadran“ će obaviti još 16 međunarodnih krstarenja, a u nezaborav se upisuje ono iz 2005. godine. Tokom dvomjesečnog, osamnaestog po redu krstarenja školskog broda, jednog od najdužih u njegovoj istoriji, „Jadran“ je, na poziv Ratne mornarice Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije, bio u Portsmutu na proslavi 200. godišnjice Trafalgarske bitke i na Međunarodnom festivalu mora. U proslavi bitke učestvovalo je 35 ratnih mornarica koje je predstavljalo više od 170 savremenih ratnih brodova i preko 20 jedrenjaka, a smotru je izvršila engleska kraljica Elizabeta II.
Posljednje krstarenje je obavljeno u maju ove godine na ruti Tivat – Malta – Kotor. Zahvaljujući novinaru i publicisti Siniši Lukoviću, znana su imena svih komandanata školskog broda „Jadran“, urađenog po projektu inženjera Josip Škarica iz Rijeke: kapetan fregate Nikola Krizomali (1933-34), k. f. Slavomir Tomić (1934-35), k. f. Mate Marušić (1935-38), k. f. Jerko Kačić-Dimitri (1938-40), k. bojnog broda Anton Vekarić (1940-41), k. 2. ranga Ivan Ivanović (1949- 50), poručnik 1. ranga Ljubo Mihovilović (1950- 51), poručnik b. b. Anđelko Medić (1951- 57), kapetan korvete Ivo Žuvić (1957-64), k. k. Božo Belić (1964), p. b. b. Stipe Lakoš (1964-66), p. b. b. Vlado Korošec (1966-68), k. k. Stipe Lakoš (1968-72), k. f. Anton Horvat (1972-75), k. k. Milan Marelić (1975-80), p. b. b. Stjepan Bernadić (1980-84), p. b. b. Nevenko Šeparević (1984- 88), p. b. b. Dušan Zaklan (1988- 91), p. b. b. Goran Belušević (1992-95), p. b. b. Žarko Joldžić (1995), k. k. Aca Ilić (1995-99), k. f. Romeo Grbović (1999.2003), k. f. Milenko Katić (2003-06), k. k. Darko Vuković (2006-07), k. k. Predrag Supić (2007-12), p. f. Goran Pajović (2012-18) i kapetan korvete Zoran Ivanovski, koji je na dužnost komandanta „Jadrana“ stupio ove godine. MORE I VJETAR U Tivtu se ovih dana nizom manifestacija proslavlja rođendan jedrenjaka „Jadran“, a preksinoć je u galerijskom prostoru srednjovjekovnog ljetnikovca Buća otvorena izložba fotografija broda. Otvarajući izložbu komandant „Jadrana“, kapetan korvete Zoran Ivanovski je istakao da na palubama broda, pored mornaričkog kadra, svoja prva iskustva u pomorstvu i navigaciji stiču i učenici i studenti pomorskih obrazovnih ustanova u Crnoj Gori.
„More, vjetar, život u brodskim uslovima i pomoračke vještine ne mogu se shvatiti ni na jednom drugom brodu kao na jedrenjaku. Iako starac u poodmaklim godinama, svojom siluetom, prepoznatljivo sjajno bijelim trupom i savršeno elegantnim jarbolima i danas zadivljuje svakog ko ga vidi, dok uplovljava ili isplovljava iz luke, pravi je simbol grada Tivta. Školski brod ,,Jadran“ kao duhovno, kulturno i istorijski najznačajniji, najstariji i najvredniji brod MVCG nastavlja da na dostojan i častan način predstavlja Crnu Goru i njenu Vojsku kako u zemlji tako i u inostranstvu, njegujući i razvijajući pomoračku tradiciji i običaje, stremeći da bude pravi uzor budućim pomorcima“, kazao je Ivanovski, naglasivši da je 15. avgusta, u Danu otvorenih vrata, „Jadran“ obišlo 1984 posjetilaca.
Slavko KRSTOVIĆ
