Junak drame koja se odigrala u beogradskom naselju Žarkovo je, kako pišu Novosti, trener Košarkaškog kluba "Borac" iz Zemuna. Svojom prisebnošću uspio je da zaustavi autobus koji je na prometnoj raskrsnici polako počeo da ide unazad.
U autobusu su naime bila 53 košarkaša i osoblje kluba iz Zemuna, koji su krenuli na pripreme na Divčibare u nedjelju ujutro u 08.30, ispred sportskog centra "Pinki" u Zemunu, autobusom agencije "Montesol", koji je vozio Zoran Borović (56).
"Ukrcali smo se i krenuli na vrijeme, a nas putnike i vozača 'odvajala' je zavjesica u autobusu. Pomoćni trener, klupski lekar i ja bili smo sa košarkašima, upisivali neke podatke i dokumentaciju i šalili se. Kad smo došli do uspona na raskrsnici ulica Endija Vorhola i Vodovodske, rekao sam im da idem da se javim vozaču, da upoznam čovjeka koji će nas voziti do Divčibara. Pomjerio sam zavesu, sjeo na sjedište suvozača i rekao: 'Dobar dan, al' je danas vrućina.' Čuo sam samo teški uzdah i vozačevo 'uhhhhhh'. Utom sam se okrenuo prema njemu, vidio da je pustio volan, da ne može da dođe do daha i da mu cijelo telo trza. Počeo sam da ga dozivam, ali on se teško borio za dah", kaže Trifunović za "Novosti".
Dalje se sve, kako kaže Trifunović, dešavalo munjevito. Odmah mu je bilo jasno da se vozač bori za život, a autobus je polako, niz nizbrdicu krenuo unazad. On je tada shvatio da mora da reaguje odmah i da je rpvo što bi trebalo da uradi - da zaustavi autobus.
"Rukom sam preko vozačevih nogu pritisnuo papučicu kočnice i počeo da vičem: 'Gdje je ručna, gdje je ručna?' Nije mi odgovarao. A, ni košarkaši i kolege nisu me čuli od žamora i muzike. Nastavio sam da vičem i dozivam pomoćnog trenera Peru i sekretara kluba Slobodana Srezoskog. Kad su pritrčali vozač je bio potpuno blijed, mislim da je već bio preminuo", kazao je Trifunović.
Da se u autobusu nešto dešava, ubrzo su shvatili i prolaznici, a jedan od njih, po riječimasagovornika, čuo ga je kada je, po ko zna koji put viknuo: "Gdje je ručna?"
"Taj prolaznik, spolja je otvorio vrata autobusa, utrčao i povukao ručnu kočnicu koja je bila sa vozačeve lijeve strane, do vrata. Na tren smo odahnuli, jer smo zaustavili autobus, a onda smo vozača iznijeli napolje. Pošto sam bio član ekipe Crvenog krsta, pola minuta sam mu masirao srce, davao mu vještačko disanje... Nažalost, bez uspjeha. Brzo je stigla i hitna pomoć. Ljekari su 15-20 minuta pokušavali da ga reanimiraju. Nije pomoglo...", nastavlja Trifunović.
Nakon toga, košarkaši su izvedeni iz autobusa i smešteni u obližnji park. Autobus u kom je za volanom preminuo vozač s prometne saobraćajnice pomjerio je vozač GSP-a kako se ne bi napravila velika gužva.
