“To je alarm za uzbunu koji govori da se na podizanju svijesti mora raditi kontinuirano i sistematično, uz korištenje iskustava onih kojih su u tome uspješni. Podizanje svijesti je najteži dio posla, zato što je potrebno da u teškom trenutku doprete do nekog ko gubi bliskog srodnika i ukažete mu na značaj doniranja organa. Na ovu ciljnu grupu se ne djeluje u opisanom trenutku, već nnogo prije, tako da svijest bude zrela”, istakla je Miranović.
Iako se u Kliničkom centru Crne Gore dijagnostika moždane smrti radi od 2012. godine, kada je usvojen Pravilnik o moždanoj smrti i kada su definisani kriterijumi za njeno dokazivanje prema kojima, nakon dokazivanja moždane smrti, najuža porodica preminulog treba da da saglasnost za uzimanje djelova tijela, odnosno organa u svrhe donacije stopa odbijanja, kako kaže, je i dalje visoka.
“Stopa odbijanja najuže porodice na donaciju organa nakon moždane smrti je visoka, te nam treba cjeloviti, jezgorovit i sistematičan pristup, kako bi se povećala stopa pristanka. Potrebno je donaciji organa dati i humanu dimenziju, gdje bi se na konkretnim primjerima ljudi koji su dobili organe i nastavili da kvalitetno žive, ubijedili građani da se radi o efikasnom i očiglednom načinu za produženje i poboljšanje kvaliteta života ljudi koji su dobili organ”, naglasila je Miranović.
Stoga će, kako je najavila, zaštitna lica kampanje koja je u pripremi, biti upravo hrabri pojedinci koji su dali organ nekome ko nije član njihove porodice, ali i oni koji su organe dobili i nastavili da žive život dostojan čovjeka.
Na listi čekanja za transplantaciju bubrega, zavisno od trenutka, kako je rekla, nalazi se obično do 30 pacijenata, za transplantaciju jetre do 10, na listi čekanja za transplantaciju srca dva pacijenta, kazala je Miranović i dodala da je broj kandidata značajno veći.
Do sada su liste čekanja organa, kako je objasnila, vodili specijalisti odgovarajućih struka i njihovi konzilijumi u Kliničkom centru, koji prema medicinskim kriterijumima pacijente obrađuju za podobnost liječenja metodom transplantacije organa i stavljanje na listu čekanja onih pacijenata koji zadovoljavaju te kriterijume prema pravilima struke.
Ona je pojasnila da je broj pacijenata koji čekaju organ, odnosno nalaze se na listi čekanja živa materija pa se i taj broj stalno mijenja.
“Pacijenti zbog određenih medicinskih stanja mogu biti privremeno skinuti s liste do sanacije nekog medicinskog problema, koji ih recimo, privremeno čini neadekvatnim kandidatima za taj vid liječenja. Novi pacijenti se nakon obrade stavljaju na listu, a oni kod kojih se taj vid liječenja sprovede, skidaju se s liste” objasnila je Miranović.
Crna Gora je donijela i usvojila dobra zakonska rješenja koja su u skladu sa dobrom i pozitivnom međunarodnom praksom, smatra Miranović i ističe da i dalje treba raditi na unapređenju svakog segmenta ovako kompleksnog programa, koji je zapravo odraz cjelokupnog sistema.
Broj izdatih donorskih kartica, 300, kako je rekla, nije mogao da obezbijedi po svom obimu da neko od nosioca donorske kartice dođe u situaciju da bude donator organa.
“Po nekim proračunima, potrebno je da makar 20 odsto stanovnika budu nosioci donorskih kartica, da bi vjerovatnoća darivanja organa bila veća. Od donorskih kartica se odustalo i pristupilo se pretpostavljenom pristanku modelu koji je usvojio veći broj država, članica Eurotransplanta. Praksa u ovim zemljama je pokazala da model pretpostavljene saglasnosti obezbjeđuje najveći broj potencijalnih donora organa nakon moždane smrti”, istakla je Miranović.
Međutim, kako je rekla, u većini država, i pored želje donora, najuža porodica mora da da odobrenje za uzimanje organa nakon moždane smrti u svrhu liječenja drugih ljudi.
U Crnoj Gori, kako je rekla, sistem radi i radiće kontinuirano na podizanju svijesti građana o značaju donacije organa nakon smrti.
“Rad na svim segmentima zdravstvenog sistema je zapravo rad na podizanju nivoa zdravstvene zaštite, njene dostupnosti i obezbjeđivanju liječenja pacijenata prema vodećim protokolima kliničke prakse. Rad na svakom segmentu za rezultat ima podizanje nivoa kvaliteta u zdravstvu uopšte, što povlači veće povjerenje korisnika sistema. Povećanjem povj erenja i pozitivnim iskustvima stiče se povjerenje s obje strane, te se može očekivati poboljšanje u svim sektorima, pa i u oblasti donacije i transplantacije organa” zaključila je Miranović.
Ukupno, od početka programa 25. septembra 2012. godine do sada, prema riječima Miranović, u Kliničkom centru Crne Gore urađeno je 35 transplantacija bubrega, 34 od živog srodnog donora i jedna od kadaveričnog donora.
“U inostranstvo je, na predlog nefrologa upućeno radi transpantacije bubrega sa kadaveričnog donora dva pacijenta (2011. i 2012. godine), oba u Moskvu, a troškove njihovog liječenja je snosio Fond za zdravstveno osiguranje. Takođe, od 2008. godine, dvoje djece je pristupilo transplantaciji bubrega, jedno u Lionu, jedno u Torinu”, kazala je ona.
Ukupno tri pacijenta iz Crne Gore liječena su, kako je rekla, metodom transplantacije jetre, od toga dva od kadaveričnog donora (to su pacijenti iz Crne Gore koji su se našli na listi čekanja Eurotransplanta zahvaljujući ostvarenom kadaveričnom donoru u KCCG) i jedna split transplantacija jetre od živog srodnog donora.
“Takođe, kod dvoje djece je urađena transplantacija jetre u inostranstvu. Ukupno dva pacijenta iz Crne Gore liječena su metodom transplantacije srca, u KBC Zagreb (zahvaljujući realizovanom donoru u KCCG)”, rekla je Miranović.
U 2017. godini, dodaje, u Kliničkom centru urađeno je šest transplantacija bubrega od živog srodnog donora, nijedna od kadaveričnog donora, a tokom 2018. urađene su tri transplantacije bubrega od živog srodnog donora, nijedna od kadaveričnog donora.
