Prema njenim riječima, takvom kontekstu očekivanja i potrebe rastu kod većine, pojedinci u braku se nesvjesno vise okreću materijalnom sticanju, emotivno opada, frustracije rastu jer je materijalno ne ispunjava.
„Sa mjesta frustracije kreću optuživanja i odbacivanja. Emotivno nezadovoljna potreba pomjera partnere, udaljava, tu prestaje i fizička razmjena u partnerskom odnosu. Praznina koja je nastala i koja se otvoreno ne može iskomunicirati, zamaskirano se komunicira kroz optužbe, kritike... čime raste začarani krug do momenta dok se partneri ne odluče da se razvedu“, navela je Đukić, komentarišući činjenicu da se u Crnoj Gori razvede svaki četvrti brak.
I upravo iz ovog razloga najvažnije je gledati da partneri budu otvoreni i samosvjesni, da pokušaju da rade prvo na sebi, pa na partnerstvu.
„Prekid odnosa je uvjek nedostatak svijesnosti jednog od partnera, a posto brak čine dvije osobe, nije dovoljno da jedan to bude drugi ne. Na osnovu iskustva i rada sa klijentima ono sto se uočava kao jedan od najučestalijih razloga je nemogućnost partnera da se nose sa izazovima koje nosi partnerski odnos, odnosno brak. Generalno pomjeranje partnera iz odnosa (fizičko ili emotivno) na nerazumijevanja, koja su sastavni dio svakog odnosa, povećava njihovu udaljenost“, objasnila je Đukić.
Vremenom ta udaljenost biva toliko velika, da postaje nalik zidu.
„Nestaje osjećanje bliskosti, strasti, potrebe ja zajedničkom strljenju, djeca se doživljavaju kao obaveza ili sredstvo manipulacije, jednog, nekad na žalost i oba partnera i kada se sve veze prekinu odlazi se. Brak se u takvoj situaciji posmatra kao struktura koja “guši” koja ne ispunjava i ljudi odlaze u potrazi za novom strukturom koja neće biti takva“, zaključila je Đukić.
