Tužioci su uložili žalbu na odluku kojom je sudija Džozef Masanče iz Tanzanije odbio da imenuje tročlano sudsko vijeće koje bi ponovo odlučivalo o zahtjevu Mladićeve odbrane za izuzeće sudija.
Time bi praktično bila poništena prethodna odluka sudije Žana-Kloda Antonetija da prihvati zahtjev odbrane i iz Apelacionog vijeća "zbog utiska da su pristrasni" izuzme predsjedavajućeg Teodora Merona i sudije Karmela Ađijusa i Liu Daćuna.
Tužilaštvo žalbom traže da Apelaciono vijeće ispravi grešku sudije Masančea i postavi tri sudije koje bi preispitale odluku sudije Antonetija o izuzeću.
Mladićeva odbrana zatražila je da ta žalba bude odbačena kao neosnovana.
Tužioci u žalbi ponavljaju da je odluka sudije Antonetija da sam izuzme "većinu sudija" iz Apelacionog vijeća pogrešna i bez presedana u istoriji Haškog tribunala.
Tom odlukom, po tužilaštvu, Antoneti je stvorio "atmosferu nestabilnosti" u sudskom Mehanizmu, pravnom nasljedniku Haškog tribunala, tim prije što se sudija Meron, zatim, sam povukao iz procesa Radovanu Karadžiću, samo nekoliko mjeseci prije izricanja pravosnažne presude, kako bi izbjegao da ga, na zahtjev odbrane, sudija Antoneti izuzme iz Apelacionog vijeća, primijenjujući isti, po tužiocima, pogrešan kriterijum kao u Mladićevom slučaju.
U odluci o izuzeću trojice članova apelacionog vijeća, sudija Antoneti praktično je usvojio argumente Mladićeve odbrane da sudije Meron, Ađijus i Daćun nisu nepristrasne zato što učestvovale u donošenju ranijih presuda Haškog tribunala kojim su Mladiću podređeni oficiri VRS osuđeni zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici, u julu 1995.
U tim presudama, po odbrani, sudije Meron, Ađijus i Daćun su unaprijed utvrdile i Mladićevu krivicu za genocid u Srebrenici, donoseći zaključke o njegovoj ulozi i odgovornosti.
Umjesto njih, sudija Antoneti je u Apelaciono vijeće koje će razmatrati Mladićevu žalbu postavio sudije Emparani Mami Ričard Radžonson sa Madagaskara, Priska Matimba Nijambe iz Zambije i Geberdao Gustave Kam iz Burkine Faso.
Osim sudije Nijambe, koja se protivila osuđujućoj presudi generalu VRS Zdravku Tolimiru za genocid u Srebrenici, dvojica novoimenovanih sudija nisu imala iskustvo u procesima za ratne zločine u Jugoslaviji, ali su sudila za zlodjela u Ruandi.
Sudija Nijambe je postavljena i za predsjedavajuću apelacionog vijeća, a samu sebe je imenovala i za sudiju koji će voditi postupak do rasprave o žalbama.
U apelacionom vijeću, po Antonetijevoj odluci, biće i sudije Sejmor Panton sa Jamajke i Elizabet Ibanda-Nahamija iz Ugande.
Bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, Mladića, Haški tribunal je, u novembru prošle godine, osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, progona Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanja stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperiskom vatrom i uzimanja pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.
Oslobođen je optužbe za genocid u još šest bosanskih opština.
Na tu presudu žalbu su uložile i odbrana i optužba.
Izuzeti sudija Ađijus predsjedavao je vijećem Tribunala koje je izreklo osuđujuću presudu grupi oficira VRS predvođenih Vujadinom Popovićem i Ljubišom Bearom, osuđenim na doživotni zatvor zbog srebreničkog genocida.
Sudija Meron predsjedavao je apelacionim vijećem Tribunala koje je potvrdilo prvostepenu osuđujuću presudu i doživotnu zatvorsku kaznu generalu VRS Zdravku Tolimiru zbog genocida u Srebrenici.
Meron je predsjedavao i žalbenim vijećem koje je generala VRS Radislava Krstića osudilo na 35 godine zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici.
Kineski sudija Daćun bio je predsjedavajući u procesu protiv oficira VRS Vidoja Blagojevića, koji je zbog zločina u Srebrenici bio osuđen na 15 godina zatvora.
Sva trojica su dugogodišnje vodeće sudije Haškog tribunala. Meron je bio dugogodišnji predsjednik Tribunala, a sada je predsjednik rezidualnog Mehanizma, pravnog nasljednika tog suda.
Ađijus je bio potpredsjednik i predsjednik Tribunala, a sudija Liu Daćun potpredsjednik.
