U svom obraćanju u ime Asocijacije menadžera Crne Gore i Asocijacije menadžera Jugoistočne Evrope, Budimir Raičković istakao:
„Balkan je na istom mjestu gdje je i bio, prostor i pogodno tle za eksperimente i igre moći velikih. U čekaonici smo da budemo dio Evrope iako smo to geografski, a istorijski tu je i velikim dijelom kolijevka zapadnoevropske civilizacije.
Mogao bih vam nabrajati hiljadu razloga zašto smo tu gdje jesmo. Živimo u prelijepom regionu ali, nažalost, živimo u strahovima prošlosti i neizvjesne budućnosti. Osmatramo relacije EU i Rusije, SAD i Rusije i međuvremeno kada god pritiskaju ekonomski problemi pojačavamo naše loše priče iz prošlosti.
Iako ne treba previše pominjati prošlost, ipak u istorijskoj ravni, ne tako davno jedna država se raspala, što je praćeno sukobima na nacionalnim i vjerskim osnovama i posledicama po sve države. Pored ogromnog gubitka ljudskih života zaostajemo iza razvijenih država u ekonomskom i svakom drugom smislu.
Novonastale države i građani su se suočili sa promjenom društvenog sistema. Čini mi se da smo imali bolan prelaz iz socijalizma ili umivenog komunizma u sistem demokratije i rekao bih tranzicionog i nekritičkog kapitalizma.
Cijenim da bi koncept moralnog kapitalizma sa svim vrijednostima koje proklamuje bio prihvatljiva misao za veliki broj građana našeg regiona.
Mi sa prostora Zapadnog Balkana ne možemo promijeniti ili uticati na ravnotežu snaga globalnih sila, ali hoćemo da vjerujemo da globalne sile uz sve njihove interese imaju obavezu da pomognu da se točak istorije na Balkanu ne vrati unatrag. Platili smo preveliku cijenu, tražimo podršku.
Zato su ovom regionu potrebni ljudi koji ne pričaju o prošlosti niti žive u budućnosti, potrebni su ljudi koji viziju budućnosti realizuju sada.
Takvi ljudi i entuzijasti iz Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine su u malenoj Crnoj Gori kao mjestu napravili tzv. Podgoricku inicijativu za bolji i uspješnijiregion i formirali Asocijaciju menadžera Jugoistočne Evrope AMSEE sa sjedištem u Crnoj Gori.
Nijesmo se osvrtali na stvari koje nas razdvajaju, istorijskie barijere, religijske i nacionalne razlike. Motiv su nam bile one stvari koje nas spajaju i koje moramo zajednički rješavati u cilju društvenog ekonomskog prosperiteta naših država i građana čitavog regiona.“
