Ovogodišnji Salon automobila u Parizu biće zapamćen po tome što slavi jubilej 120 godina postojanja. Ostaće upamćen i po tome što su mnogi veliki izlagači odustali, obrazlažući da su modele već predstavili prije Salona na svojim svjetskim prezentacijama, tako da im izlaganje na salonima predstavlja trošak, nije im interesantno, nemaju što da pokažu. Čudna obrazloženja, iskreno rečeno.
Ti veliki su Fiat i njegovi brendovi, Folksvagen, Volvo, Opel, Mazda, pa čak i neki luksuzni brendovi poput Rols-Rojsa i Bentlija. Međutim, ono što je bilo veoma interesantno jeste predstavljanje kineskih proizvođača automobila, a jedan najzastupljeniji je bio GAC Motors koji će u svoje četiri ogromne fabrike uskoro dostići proizvodnju od 800.000 vozila godišnje, a plan je da se za dvije godine taj broj uveća za preko milion vozila. Poslije osvajanja domaćeg tržišta, ciljaju evropsko i američko tržište.
Na Salonu se takođe pojavila i vijetnamska automobilska industrija kroz proizvođača Vinfast. Dakle, i ako mnogi tvrde da saloni automobila polako izumiru i da ih ne treba organizovati, većina je protiv i tvrde da su to manifestacije bez kojih automobilska industrija ne može i da su to mjesta gdje se automobili najbolje predstave.
Očigledno je da se sve mijenja i jasno je da današnji saloni nemaju identičan značaj kakav su imali prije pet i deset godina, ali očigledno je da imaju značaj. Ono što mora biti jasno jeste da se i dalje najslađe putuje automobilima i zato će Saloni ipak opstati, jer je ovo prema mom mišljenju, samo neka vrsta male krize i opipavanje pulsa tržišta i javnosti, prije svega sedme sile, jer ipak na salone dođu skoro svi. pet i deset godina, ali očigledno je da imaju značaj.
