„Čast i bruka žive dovijeka.“ U besudnoj zemlji, u kojoj su ostali još samo neki primjeri čojstva i tragovi „junaštva“, Ratku Draškoviću, jednom od posljednjih istinskih vitezova boksa, plemenite vještine, na mjesec dana pred zakazanu odbranu svjetske titule, ni manje ni više nego dolazi dopis od aparatčika režima da mora da „dosluži“ dva mjeseca kazamata u Spužu.
Smatram da je za mene dovoljno reći da sam svjetski prvak u WBU-verziji, ali i ne samo to, jer sam i najstariji svjetski prvak, koji samim tim ulazi u Ginisovu knjigu rekorda. Biti u društvu takvih veličina kao što su Džordž Formen, Riki Haton, Ivander Holifld, Roj Džons Junior i Hasim Rahman, nije samo čast, nego i velika privilegija. Biti u samom vrhu među najboljima, to je valjda i vječna satisfakcija ne samo za Ratka Draškovića, nego i Nikšić, Crnu Goru i šire.
Zbog svega navedenog postavlja se jasno pitanje: kome to u Crnoj Gori nikako ne odgovara, i zbog čega mi se onemogućava da branim titulu 17. novembra u Gracu u Austriji?! I može li se prenebregnuti činjenica da u Gracu treba da ukrstim rukavice sa Denijem Vilijamsom, engleskim bokserom svjetskog formata, koji je svojevremeno prvi nokautirao Majka Tajsona?
Zbog čitave ove situacije postavlja se i pitanje u kom grmu leži zec, i da li je riječ o etničkoj, političkoj, ili drugoj nepodobnosti? Da li su u pitanju frustracije osrednjih sportista u vlasti, koji kriziraju sa sopstvenim identitetom, i koji, zloupotrebljavajući stečenu moć i ovlašćenja, liječe lične komplekse i frustracije. A kome zakon leži u topuzu, nastavak se zna.
Hronološki gledano, kad sam 10. marta u Hanoveru trijumfovao, mnogi nijesu mogli povjerovati da sam postao svjetski prvak u WBU-verziji, i na taj način ime Crne Gore afirmisao na svjetskom nivou ubjedljivim mečom, u kojem sam nokautirao engleskog boksera Metju Elisona.
No, umjesto zaslužene satisfakcije, umjesto čestitki i zasluženih priznanja, izvedeno je „spektakularno“ hapšenje u prisustvu specijalaca u mom sopstvenom lokalu u Nikšiću, kad sam i odveden na izdržavanje kazne od tri mjeseca zatvora.
Nakon nedjelje dana, u dopisu ministru Pažinu tražio sam prekid kazne kako bih se mogao pripremiti za odbranu titule 26. maja u Cirihu. Pošto sam pozitivan odgovor dobio tek poslije mjesec dana, izdržavanje kazne je prekinuto tek 26. aprila, čime je ostalo manje od mjesec dana za pripreme za odbranu titule protiv renomiranog protivnika, pa se termin za održavanje meča morao pomjeriti.
U međuvremenu sam dobio upalu pluća, o čemu postoji i precizna medicinska dokumentacija, na osnovu čega je Ministarstvo pravde odlagalo prekid kazne tri puta, kao što je i sama WBU-asocijacija odlagala termin meča za odbranu titule.
Pošto sam dobio krajnji rok za odbranu titule 17. novembar, u austrijskom gradu Gracu, tražio sam od Ministarstva pravde produžetak prekida kazne za održavanje meča.
Resornom ministarstvu sam predao Ugovor o meču za odbranu titule, uz potpis aktera meča sa pečatom WBU Federacije, kao i plakat, kojim se najavljuje meč, a koji je sada već postavljen u Gracu.
Uz sve ovo napominjem da je meč najavljen i na zvaničnom sajtu WBU Federacije, naveo je između ostalog u pismu Drašković.
