Strategija razvoja ratarstva:

Žitarice, tradicija ili strateška roba

„Sjever Crne Gore je područje sa visokim potencijalom za proizvodnju žitarica, interesovanje poljoprivrednih proizvođača tokom posljednjih nekoliko godina progresivno se povećava iz godine u godinu“ – izjavila je za Portal Analitika agronom Biljana Đaković iz Vrtnog centra Kalia u Bijelom Polju.
Objavljeno: 19. 10. 2018 - 00:34 Promjenite veličinu teksta: A A A

Razvoj proizvodnje žitarica, naročito primarna proizvodnja je bitan segment poljoprivrede zbog više razloga: povećava se prehrambena sigurnost stanovništva, upošljavaju se proizvodni kapaciteti Crne Gore i dobijaju proizvodi ekskluzivnog kvaliteta sa statusom zdrave – ekološke hrane, koji u uslovima razvoja turizma i turističke ponude treba da obogati crnogorsku ponudu.

O kalendaru radova u ratarstvu za oktobar i iskustvima u gajenju žitarica razgovaramo sa agronomom Biljanom Đaković  iz Vrtnog centra Kalia.

Analitika: Nekada su sela u Crnoj Gori imala više vodenica-mlinova, u Poseljanima, selu u Riječkoj nahiji ih je bilo čak 14. Žito je bila dragocjenost koja je mijenjala novac, a danas nije toliko zastupljeno među poljoprivrednicima kod nas, kada se uporedi sa ostalim kulturama koje se uzgajaju ....

Kalendar poljoprivrednih radova kaže da je oktobar vrijeme za sjetvu žitarica?

Đaković: Aktuelni period, od polovine oktobra do sredine novembra  je vrijeme za sjetvu ozimih sorti. Uspješno se mogu uzgajati pšenica,  ječam, raž, ovas, tritikale, spelta. Poljoprivrednici koji planiraju da posiju ozime žitarice osluškuju vremensku prognozu, jer vrijeme za sijanje nije baš idealno. Nije bilo dovoljno padavina, zemlja je suva pa sjeme nema dovoljno vlage da se razvija i prilagodi na zimske uslove.

U vrtnim centrima KALIA poljoprivrednim proizvođačima stoji na raspolaganju veći broj vrsta i sorti žitarica za nastupajuću jesenju sjetvu. Osim sjemena proizvođači dobijaju stručne savjete naših agronoma - koje sve agrotehničke mjere je važno primijeniti kako bi ostvarili visok i kvalitetan rod. U radnjama  se mogu naći  sorte pšenice Ingenio i Gorolka,  ječma Rex i Holmes, zatim  sorta raži Dankowskie amber,  tritikale Grenado.

biljana-dakovic

 

Analitika: Rekli ste da je povećano interesovanja za uzgajanjem žitarica?

Đaković: Sada se svi okrećemo zdravoj hrani, organskoj, ima ratara koji uzgajaju organske vrste, najviše heljdu, jer je veoma cijenjena zbog svih blagodeti koje ima samo zrno. Brašno je veoma traženo na tržištu - visoka je cijena u odnosu na druge žitarice....

Zatim, ima nekih žitarica kao npr. tritikale, koja je prilično perspektivna ratarska kultura – hibrid nastao ukrštanjem pšenice i raži sa kojom poljoprivrednici u Crnoj Gori nijesu dovoljno upoznati.

Od kada postoji Kalia u Bijelom Polju dobijamo sjeme pšenice, raži i ječma i sjeme tritikale. Dosta vremena posvetim objašnjavajući kako je žitarica tritikale nastala, kako ona u sebi ima sve blagodeti i pšenice i raži, da je otporna  na sušu i niske temperature, zatim kakva joj je upotreba...

tritikaleTritikale

Analitika:  Vaš svakodnevni posao je največim dijelom edukacija?

Đaković: Mi kao agronomi naše radnje ne doživljavamo kao trgovine, nego kao mjesto razmjene iskustava, savjeta. I kada me ne pitaju, proizvođači ili hobisti, nastojim da objasnim karakteristike, način uzgajanja, koje agrotehničke mjere treba da se primijene.

Iz razgovora shvatam da li sagovornik ima iskustva, porazgovaramo – savjetujem ih kako i šta treba da odrade, naučim nešto i ja od njih, zadovoljne su obje strane, rekla bih.

Pratimo poljoprivredne proizvođače, imamo našu evidenciju – pratimo na kojoj se lokaciji nalazi parcela, koliko je posijano kulture, kakav  je prinos ostvaren, pratimo vremenske (ne)prilike.

Imamo proizvođače koji su veoma zadovoljni, prošlogodišnjim prinosima, to su za sada male količine zasijane, prvi koraci .... Koliko su posijali – očekivano su našli.... Za sada ne možemo pričati o velikom prinosu kada su žitarice u pitanju, o nekoj primarnoj proizvodnji. Postoji interesovanje, očekujemo nova sjemena žita ovih dana, imamo već porudžbine proizvođača.

heljda-planinska-podrucjaPlaninska područja Crne Gore - sjetva 

Analitika: Ekološka proizvodnja se teško sprovodi zbog korova? Korovom se moraju dosta pozabaviti ratari?

Đaković:  Mora se tretirati na velikim površinama, moraju se primjenjivati herbicidi, mada ima kultura kod kojih se može izbjeći primjena hemije npr. – tritikale  i heljda jer se brzo bokore i onda stvaraju gust pokrivač po zemljištu koji onemogućava korovima da izrastu. Kod njih bukvalno nema potrebe da se primjenjuju herbicidi, praktično su same po  svojim karakteristikama organske kulture.

Kao kod svih ratarskih i povrtarskih kultura veoma je bitan plodored – smjena usjeva. Znači mora jedne godine jedna kultura na jednoj parceli, sljedeće druga, postoje pravila zavisno od sastava zemljišta da se nakon treće ili četvrte godine ponovi kultura na istoj parceli. To je jako važno da ne bi u tom zemljištu ostali neki prouzrokovači bolesti, štetočine – jer oni nađu neko stanište i ako je ista kultura odmah je napadaju. Druga kultura bude obično manje podložna njihovom uticaju.

vrtni-centar-kalia

 

Đorđe Marković, direktor Vrtnog centra Kalia  potvrdio je da potražnja za sjemenom žitarica raste iz godine u godinu: „To nijesu neke značajne količine,  ipak trend rasta postoji, manji broj ratara uzgaja organske žitarice za proizvodnju brašna, uglavnom se uzimaju sorte žitarica radi prehrane stoke.

Analitika: Na koji način se može popularisati organska proizvodnja žitarica radi gajenja sorti za brašno i ljudsku prehranu?

Marković: Institucije sistema su dosta uradile na popularizaciji i podsticajima za proizvodnju organskih vrsta uopšte, pa i žitarica, jer su stimulacije za organsku proizvodnju značajno veće u odnosu na proizvodnju uobičajenih sorti i kultura.

Organska proizvodnja se mora pažljivo unaprijed isplanirati, izvršiti na vrijeme porudžbina sjemena, jer se ne mogu naručiti male količine. Mi smo na primjer kao mjeru podrške naručili čitavu paletu sjemena spelte, iako je proizvođač od nas tražio četvrtinu te količine. Na taj način pokušavamo da pružimo priliku rataru da dobije kvalitetno sjeme za ovogodišnju sjetvu.

Kada se planiraju potrebe za količinom sjemena na vrijeme i organizovano, porudžbina je onda ukrupnjena, relevantna kod kvalitetnih dobavljača  i može se na vrijeme obezbijediti sjeme i za jesenju i za proljećnu sjetvu. Kod nas se dešava da ratari o takvim stvarima kasno donose odluke.

Analitika: Da li su potrebna značajna sredstva za ulaganje u gajenje žitarica npr. za mehanizaciju?

Marković: Ministarstvo poljoprivrede je već obezbijedilo mehanizaciju za žetvu – za Zetsku ravnicu jedan kombajn, za Bjelopavlićku takođe, tu postoje programi podrške.

Potrebno je edukovati poloprivrednike, udružiti ih u klaster za proizvodnju žitarica, obuhvatiti što više nivoa koji su u nizu, da bi se osigurala prerada i upotreba domaćih žitarica organskog uzgoja.

sjemeSjeme pšenice

O uslovima podrške koji su ponuđeni poljoprivrednim proizvođačima i kretanju proizvodnje žitarica, Irena Kovačević, savjetnica za odnose sa javnošču u Ministarstvu poljoprivrede nam je saopštila:

„Vremenom se povećavao iznos podrške po hektaru sa 130 u 2008. na 180€ po hektaru zasnovane površine, dok se istovremeno snižavao kriterijum minimalno zasnovane površine sa 1 ha na 0,3.

U 2018. godini Ministarstvo je  dodatno povećalo iznos podrške po hektaru za poljoprivredna gazdinstva čiji su nosioci mladji od 40 godina, na 190€/ha dok je minimalna površina obuhvaćene čestice zemljišta 0,1 ha.

Kada su u pitanju ratarske kulture odnosno žitarice, može se reći da su površine pod žitaricama pratile trend rasta površina obuhvaćenih ovim vidom podsticaja.

O tome dovoljno govori podatak da je 2008. godine 360 ha žitarica obuhvaćeno direktnim plaćanjima, dok je u ovogodišnjoj sezoni žetve ukupno požnjeveno 2200 ha.

Proizvodnja žitarica u CG  je u manjem procentu usmjerena na proizvodnju brašna, u većoj mjeri u cilju proizvodnje stočne hrane čime se u stočarstvu postižu niži troškovi proizvodnje i konkurentnost. Dijelom se ratarske kulture siju u cilju održavanja plodoreda, odnosno zemljišta u dobrom stanju, u okviru povrtarske proizvodnje.

Posebno ohrabrenje je i sve veće interesovanje za organskim uzgojem žitarica, u cilju proizvodnje organskog integralnog brašna, posebno na sjeveru CG. 

zitarice-zrna

 

O žitaricama:

Sve pripadaju porodici trava (Gramineae), osim heljda koja pripada porodici zeljastih biljaka (Polygonaceae), a svrstava se u žitarice zbog sličnog načina korišćenja ploda.

Kad kažemo žitarice mislimo na zrna koja imaju jedinstven karakter: ona su i plod i sjemenka sjajno sjedinjena u istoj tvari, a osnovna su hrana za većinu čovječanstva i njihova proizvodnja ima strateški značaj. Takođe njihova  upotreba kao sirovine u industriji vrlo je velika i stalno se proširuje novim asortimanom proizvoda (predmeti za domaćinstvo, proizvodi od celuloze, hemijski proizvodi, slama kao prostirka ili za pokrivanje ...)

Prema izgledu i karakteristikama vegetativnih i generativnih djelova, žitarice se dijele na strne  (pšenica, raž, ovas, ječam i pirinač) kojima je cvijet u obliku klasa i prosolike (proso, kukuruz, sirak), tj. koje imaju cvijet u obliku metlice.

Pored toga žito se može razlikovati i po namjeni za koju se koristi, pa tako postoje hljebne(koje se upotrebljavaju za ishranu ljudi) i stočne žitarice (za potrebe ishrane stoke).

Najpoznatija žitarica na svijetu je pšenica, koja prekriva četvrtinu svih obradivih površina na svijetu.

Kada su u pitanju žitarice, gluten koji one sadrže može izazvati razne zdravstvene probleme kod ljudi. Ipak postoje i one vrste koje nemaju u sebi ovaj kompozitni protein, na primjer kukuruz, proso, ovas.

Još jedna bezglutenska žitarica je spelta, koja je sve popularnija u posljednje vrijeme. Bogata je proteinima, kao i brojnim mineralima i vitaminima, a cijenjena je i zbog prijatnog ukusa koji podsjeća na orahe.

spelta Spelta

Pšenica kao najvažniji artikal u međunarodnoj trgovini, omogućila je razvoj saobraćaja i saobraćajnih objekata. Ima veliku važnost i u politici jer je mnogo puta u istoriji služila kao jedan od elemenata pritiska jedne države na drugu, pa je takvu ulogu i danas zadržala.

Predstavlja hljebnu vrstu žita i najčešće se gaji i upotrebljava. Postoje vrste koje se siju u jesen (u oktobru i novembru), ali i u proljeće (u martu).

Kukuruz - Ova vrsta žitarice je jedna od najpopularnijih  na našim prostorima. Uvijek se sije u proljeće, a bere u jesen i gaji se u plodoredu.

Ječam - Najčešće se koristi u proizvodnji piva i hljeba. Ječam se sije i gaji u plodoredu, kao ozima ili jara kultura.

Ovas - Biljka poznatija još kao i zob, gaji se nešto slabije od pšenice i ječma.Ovas ne sadrži gluten.

Raž - Po izgledu je sličan pšenici, ali je nešto viši i ima vitko stablo. Postoje ozime i jare sorte, ali se najčešće sije u jesen jer daje mnogo bolje prinose.

Heljda - Ova biljka ne sadrži gluten. Iako se za nju kaže da je žitarica, heljda zapravo pripada sasvim drugoj porodici (Polygonaceae). Ipak zbog sličnosti u hemijskom sastavu zrna kao  i načina korišćenja svrstavamo je u žitarice. Najbolje uspijeva u brdskim predjelima. Heljda je ujedno i medonosna biljka, atraktivna zbog dugog perioda cvjetanja koje traje skoro mjesec i po dana, tako da se pčelari dovoljno dugo zadržavaju na jednoj lokaciji. Heljdina cvjetna i mirisna polja su jedna od najboljih ispaša za pčele.

Korisno je imati pčelinja društva u neposrednoj blizini usjeva.

polje-procvjetale-heljde-kolasin Polje procvjetale heljde Kolašin

Proso - Još jedna žitarica koja ne sadrži gluten. Proso je poznato i kao jedna od najboljih hrana za ptice, a nerijetko se koristi i u ishrani ljudi.

Tritikale - Tritikale je perspektivna ratarska kultura koja je nastala ukrštanjem pšenice i raži. Objedinjuje u sebi pozitivna svojstva oba ova žita, koja se ističu u povećanom sadržaju proteina i aminokisjelina.

Smatra se veoma naprednom kulturom, jer se veoma lako adaptira na svaku vrstu zemljišta, otporna je na niske temperature i daje visoke prinose. Uzgaja se na područjima gdje druga žita, a pogotovo pšenica, daju niske prinose.

Uz primjenu adekvatne agrotehnike prinosi su izuzetno visoki. Tritikale je sve više prisutan i u ljudskoj ishrani, jer se zrno sve više upotrebljava za proizvodnju brašna za pekarske proizvode.

Pirinač - Obično se uzgaja na poljima koja se plave vodom kako bi pirinač što bolje uspio, a sije se u proljeće. U regionu, gaji se jedino u Makedoniji.

Sirak - Uzgaja se za potrebe ishrane ljudi, ali i stoke, zatim za dobijanje zelene mase, skroba, glukoze, raznih sirupa, ulja i alkohola. Sirak se može koristiti u različite svrhe. U Aziji i Africi se najviše koristi kao ljudska hrana. U zemljama sa razvijenom poljoprivredom sirak služi isključivo za stočnu ishranu. Pogodan je praktično za sve kategorije stoke, pri čemu može uspješno zamijeniti kukuruz. Zelena masa se koristi za spremanje silaže ili za zelenišno đubrenje.

sirak-metlas Sirak metlaš

Prema vremenu sjetve žitarice mogu biti ozime, siju se u jesen i jare, siju se u proljeće. Gajenje žitarica se zahvaljujući ovoj podjeli može veoma dobro prilagoditi potrebama plodoreda.

Postoji nekoliko bolesti i štetočina koje se najčešće mogu primijetiti na žitu: lisna rđa pšenice, siva pjegavost lišća, pepelnica strnih žita, fuzarioza klipa i klasa, žitni žižak, kukuruzna pipa, tripsi, vaši, žitni moljac. Za suzbijanje štetočina, kao i bolesti koje mogu da se jave, neophodno je poštovati plodored, vršiti redovno navodnjavanje, a po potrebi primijeniti određena hemijska sredstva. Insekticidi se obično koriste u situacijama kada se javljaju veći napadi insekata, a tada je potrebno poštovati doziranje i obratiti pažnju na period karence.

Žitarice je neophodno zaštititi i od korova primjenom raznih agrotehničkih metoda i preparata za njihovo suzbijanje. Potrebna je redovna kontrola na samoj njivi, kako bi se na vrijeme uočila pojava neželjenih biljaka. Obavezno je prilikom tretiranja herbicidima poštovati doziranje koje je propisano na ambalaži.

 

Komentari: 5

Slavica

19. 10. 2018 - 11:29

Lijep tekst, žito je uvijek bilo simbol blagostanja. Nadam se da će biti što više žitnih polja
Agronom-pšeničar

19. 10. 2018 - 16:34

Crna Gora godišnje proizvodi 2.353 tone pšenice, što je 2 (dva) posto ukupne potrošnje. Ukupna potrošnja je oko 100.000 tona. Zašto? Jednostavno se ne isplati, jer je jeftinije kupiti pšenicu na Berzi jer je to berzanska roba. Svaka priča o proizvodnji pšenice u Crnoj Gori je ekonomski neopravdana, nesuvisla i predstavlja samo crticu u spisku lijepih želja.
poljoprivrednik

20. 10. 2018 - 09:55

istina živa! potpisujem od slova do slova!
@

21. 10. 2018 - 19:35

90ih godina prosloga vijeka Srbi su nas plasili ako se odvojimo od Srbije da cemo umrijeti od gladi i uzalud je bila svaka prica o cijenama berzi ili bilo sto razumno.
jes jes

23. 10. 2018 - 20:48

no ako dodje do poremecaja , kriza , ratova ce brstimo
Novi komentar