A upravo je Cetinjanin prije mjesec i po dana preuzeo goruću funkciju sportskog direktora reprezentacije, s koje će zajedno sa novim selektorom Zoranom Roganovićem pokušati da udari nove zdrave temelje.
Nekad je na parketu vodio “lavove”, držao balans, razigravao ekipu, podizao je golovima i asistencijama, ali i čuvao hladne glave u trenucima jurnjave. Jednostavno, navijači se Draška Mrvaljevića sjećaju kao lidera, a baš je kao takav, više nego ikad, potreban muškom rukometu, ali izvan terena. Onaj, koji će vući poteze i pokušati da ubrizga infuziju entuzijazma, znanja i rada našem rukometu stečenog kroz godine i godine igranja u inostranstvu.
Savez, povratak reprezentacije narodu, igrači, dvorane, liga… Sve su to goruća pitanja kroz koja smo prošli sa sportskim direktorom reprezentacija, a koje godinama žive razuzdano i rađaju razne nesuglasice, afere, pa i skandale…
“Čeka nas mnogo zahtjevnog posla. Ovdje sam oko mjesec i po dana i sigurno da treba vremena kako bi se neke stvari poboljšale. Potencijal imamo, prostora za napredak takođe i uradićemo sve da budemo bolji nego ranije. Prihvatio sam se ovoga da bih prenio svoje iskustvo na naš rukomet, radio zajedno sa ostalim onako kako mislim da je ispravno i podigao nivo u svim rukometnim sferama. E sad, garantujem da su i igrači uvijek, bez obzira na sve, pružali maksimum za reprezentaciju. Tako će biti i sada, izgubili ili pobijedili. Uvijek će oni na parketu dati sve što imaju u tom trenutku, a i mi zajedno sa njima”, naglašava Mrvaljević u razgovoru za DN.
Reprezentacija navijačima
Rukometna muška reprezentacija uvijek je posebno doživljavanja kod navijača zbog srčanosti, pripadnosti i vječite borbe za taj sveti crveni dres. Međutim, posljednjih godina evidentna je kriza na realciji selekcija-navijači…
“Sigurno da tu ima više razloga koji datiraju iz prošlosti. Međutim, takođe bih rekao da smo mi južnjaci, vrele krvi, i svemu često pristupamo i previše emotivno. Sigurno da Crna Gora treba da se bori za što bolji status, ali isto tako moramo znati na kojem smo nivou trenutno. Često javnost ima prevelika očekivanja i uvijek tražimo neki alibi. Zato mi želimo od starta novu energiju, kroz koju će igrači disati jedan za drugog, a sa nama i navijači. Kad se sve to spoji onda možemo mnogo, kao što smo to pokazali i u prošlosti”
Liga će dobiti pažnju
Odbijanje igrača i njihov gnij ev svakako je dijelom povezan i jednom činjenicom, a to je da prethodnih godina rukometna muška liga nije zanimala nikog, naročito selektore i Savez u cjelini. Ipak, i to bi trebalo da se promijeni…
“Moja uloga sportskog direktora ne dopušta mi da se do detalja bavim našom ligom i klubovima. Ali, ono što je u našem domenu to ćemo i raditi. Želimo domaću ligu u potpunosti staviti u funkciju reprezentacije i stvaranja mladih igrača. Posvetiti se njihovom razvoju, pripremiti ih za reprezentaciju i odlazak u jače lige. Naravno, treba naći balans sa klubovima, ali sve u cilju jačanja reprezentacije”.
Dvorane su problem
Nego, vratimo se nakratko na dvorane. Još jedna tema koja često dijeli navijače i javnost zašto neki gradovi nisu u protokolu da ugoste rukometaše…
“Moramo pojednostaviti stvari da svi znaju. U Crnoj Gori jedva tri dvorane imaju uslove prema EHF-u za organizaciju utakmica, a to su Morača i Verde u Podgorici, i možda Nikšić. Bar i Bijelo Polje, u kojima smo nekad igrali, nemaju više uslova, Cetinje da i ne pominjem… Voljeli bismo da je drugačije, ali je trenutno takva situacija”, otkriva naš sagovornik.
Medalje su san
Sve u svemu, dugogodišnji propusti teško se mogu ispraviti u kratkom vremenskom periodu. No, jedno je sigurno, neki novi vjetrovi duvaju (makar pirkaju) dolaskom Mrvaljevića i Roganovića, što uliva neku novu energiju jednoj od omiljenih reprezentacija i sportova u državi…
“Znate, naježim se svaki put pri toj pomisli. Ali sanjam da jednog dana Crna Gora stigne do odličja. To je pakleno težak posao i ne bi smio biti imperativ, ali želimo da sanjamo zajedno. To bi, bez premca, bilo ispunjenje sna i moje velike želje. Težićemo ka tome, a gdje će nas taj san odvesti, vidjećemo”, zaključuje emotivno Cetinjanin, na čijim plećima je, uz selektora Roganovića, veliki teret. Međutim, naučili su kroz karijere da se nose sa velikim pritiskom. Znaju to najbolje Njemačka, Švedska…
