Sudeći po prvim rekcijama, skloni su joj i neki uticajni krugovi unutar „službenih“ islamskih zajednica u regionu, što do sada nije bio slučaj, pa je realno očekivati da bi autoritetima visokorangiranih starješinstava mogli dodatno motivisati nadležne u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu da inicijativu i prihvate.
RAZLOZI
Razloga za ovakvu inicijativu je na pretek, ali je, prema mišljenju aktivista Nevladine organizacije „Rinia islame“, ključno to što je među povratnicima sa prostora bivšeg kalifata, broj žena i đece statistički gotovo zanemarljiv. Primjera radi: Od ukupno 430 državljana Republike Kosovo koji su bili ili su još na ratištima, 40 je žena i 27 maloljetne đece. Iz Sirije i Iraka vratile su se, tokom,proteklih sedam godina, samo dvije, sa troje đece. Jednako su porazni i podaci vezani za povratak državljanki ostalih zemalja Zapadnog Balkana, mada bi ih, prema ocjenama nekih humanitarnih organizacija iz Novog Pazara i Kosovske Mitrovice, trebalo uzeti sa rezervom, jer je među migrantima „stacioniranim“ u kampovima između Grčke i Albanije, identifikovan jedan broj žena i đece, upravo sa ovih prostora.
KAMPANJE
No, koliko god takve i slične informacije bile vjerodostojne, Pobjedini sagovornici su saglasni da individualne kampanje motivisanja za spašavanje žena i đece iz sirijskog pakla, ne mogu dati željene rezultate, a o tome svjedoče i činjenice da se u Srbiju vratila samo jedna žena sa dvoje đece, u Bosnu dvije sa troje đece, a u Makedoniju, makar do sredine ove godine, nije evidentirana nijedna povratnica.
U svim tim zemljama na snazi su zakoni kojima se inkriminišu ne samo učesnici na stranim ratištima, nego i svi oni koji su kao karike logističkih lanaca, na bilo koji način pomogli njihovim transferima.
Raspon zaprijećenih kazni jeste dovoljan za nijansirani pristup svim pojedinačnim slučajevima, ali očigledno ni to nije dovoljno za masovniji povratak žena, koje većinom imaju i maloljetnu đecu.
(opširnije u Pobjedi)
