Dugogodišnji jugoslovenski diplomata i nekadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević ocjenjuje da je Bosna i Hercegovina najveći gubitnik nedavno održanih izbora i da će predstavnici nacionalističkih stranaka u Predsjedništvu BiH jačati dezintegracione procese.
"Bosna i Hercegovina je na putu za nigdje! Slomljene su predizborne nade i želje da će doći do nekog pomaka. Izbori u BiH su konzervirali, zabetonirali jedno stanje stagnacije. Zadnje četiri godine smo u Bosni i Hercegovini i bukvalno stagnirali, a stagnacija je - nazadak“, kaže Dizdarević.
Ocjenjuje da će, ulaskom Dodika u Predsjedništvo BiH, biti dodatno pojačan direktni uticaj Rusije. "Rusi su se umiješali u izbore u Bosni i Hercegovini. Ne samo zato što je pred izbore došao ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u Sarajevo i Banjaluku, već zbog političkih poruka koje su tada odaslate. Čitavi tok i program posjete suštinski je posvećen jačanju dominacije Rusije u Republici Srpskoj, kroz jačanje veza - pravoslavljem, crkvom; kroz uspostavljanje neke vrste pravoslavne transverzale kao navodnog spašavanja Republike Srpske i Srba u Bosni i Hercegovini.
Postavljanjem kamena temeljca budućeg Doma pravoslavlja, Moskva je simbolički, ali i stvarno, stavila šapu na dio teritorije i pokazala da može uticati na destabilizaciju države. I to jeste primarni interes Moskve, obezbjeđivanje uticaja na stanje na Balkanu, borba za sfere uticaja“, kaže iskusni političar i diplomata nekadašnje Jugoslavije Raif Dizdarević, svjedok istorije.
Iako je još u drugoj polovini prošlog vijeka ostavio snažan trag u jugoslovenskoj politici, ni danas ga ne napušta snaga i energija. I vitalnost duha. Iz čuvene je porodice Dizdarević. Sedmorica braće, svi ljevičari, svi učesnici narodnooslobodilačkog rata. Najstariji Zijo, književnik i revolucionar, stradao je u zloglasnom Jasenovcu, od ruke ustaškog koljača Maksa Luburića.
Drugog brata, Nusreta, partizanskog borca, četnici su ubili kada su upali i napravili pokolj u partizanskoj bolnici u Čevljanovićima. Treći brat, Hasan, poginuo je kao partizanski borac u Bosni. Tadašnji šesnaestogodišnji partizanski borac Raif, tek će kasnije saznati za sudbinu braće, čuće da su mu majka i otac umrli od tifusa u Fojnici… Od sedmorice braće, četvorica prvoborci, a svi ratnici za ,,novo vrijeme“. Porodica Dizdarević, duga i časna priča.
"Prije tri godine umrla je Sena, moja supruga. Bilo je to kao da se kida dio tijela, bili smo zajedno 66 godina, bili smo – jedno“, kaže mirno, ipak sa tragom sjete u glasu. Iako je odavno u penziji, mada će početkom decembra napuniti 92 godine, Raif Dizdarević sa pažnjom prati dešavanja u Bosni, ali kao dugogodišnji jugoslovenski diplomata posmatra politička gibanja u svijetu.
POBJEDA: Što su pokazali nedavni izbori u Bosni i Hercegovini, ko je stvarno dobio, ko je najveći gubitnik?
DIZDAREVIĆ: Ove izbore je izgubila Bosna i Hercegovina! Zašto ja to kažem? Prvo, najveći broj glasova dobile su nacionalističke stranke koje već godinama vladaju i koje su odgovorne za izuzetno teško stanje u koje je dovedena Bosna i Hercegovina. Drugo, zadnjih nekoliko godina u BiH nemamo nikakvog dijaloga, raspale su se sve koalicije, osim koalicije Dodik – Čović. Nakon ovih izbora, jedino je izvjesno da se nastavlja stanje održanja podjela i tenzija koje podgrijavaju nacionalističke stranke. Tenzije i permanentni sukobi su uslov njihovog opstanka i održanja na vlasti.
POBJEDA: A zbog čega su građani Bosne i Hercegovine sa apatijom dočekali ove izbore, zašto je bio relativno slab odziv glasača?
DIZDAREVIĆ: Zbog situacije kroz koju je prolazila Bosna i Hercegovina zadnjih dvadeset i kusur godina u društvu je zavladalo jedno raspoloženje apatije, ljudi smatraju da se ne može ništa učiniti, povlače se u sebe i ne vjeruju više nikome.
No, kada se primaknu izbori, tada se iz svih nacionalističkih stranaka, koje se inače svađaju i generiraju sukobe, protura u javnost ideja, ključna poruka glasačima - ,,jeste, stanje je loše, ali ako ne glasate za ‘naše’, dobiće ‘oni’, pa će nam svima biti još teže, još gore“.
Tako nacionalističke stranke udruženo i planski stvaraju atmosferu da građani imaju samo jedan izlaz, da glasaju za njih. A u stvari se pravi začarani krug u kojem građani misle da glasajući ,,svoje“ nacionalne stranke grade bolju budućnost, a zaista biraju ponavljanje loše prošlosti.
POBJEDA: Da li je veliki broj nevažećih listića rezultat građanskog bunta ili dokaz izbornih prevara?
DIZDAREVIĆ: Apstinencija jeste bila velika. Jednim dijelom kao izraz apatičnosti jer je kod mnogih prevladalo mišljenje da se nema za koga glasati, da se niko novi nije pojavio i da su promjene u Bosni i Hercegovini praktički nemoguće... Ali, jasno je da izbori nijesu bili pošteni!
Ako u jednom izbornom tijelu, koje broji nešto više od tri miliona glasača, ima pet stotina hiljada nevažećih listića, pazite – 500.000 nevažećih listića - zar vas neko može ubijediti da je to istinski rezultat pravog biranja?
To nije narodna volja, bilo je očigledno falsifikovanje izbora, kupovanje izbornih glasova, čak i čitavih grupacija. U blizini nekih izbornih mjesta se zna da su neke stranke – recimo SDA, ali ne samo ta partija, već i druge nacionalističke stranke - davale po 30 konvertibilnih maraka za glas... I, šta – nikom ništa.
POBJEDA: Kao da je postojao neki prećutni dil nacionalnih stranaka...
DIZDAREVIĆ: Jedino što nacionalističke stranke drži i veže na okupu, o čemu zaista vode računa - čak i kada su u najvećoj svađi - jeste interes, lični i grupni, da podrže jedni druge u održavanju onoga što su stekli, uzeli, poklopili; da zadrže vlast kako bi mogli još manipulirati i okoristiti se.
Kad je, uoči ulaska u izbornu kampanju, bila na stolu ponuda, program da se uvede elektronsko glasanje, sve tri nacionalističke stranke, i SDA i SDS i HDZ, složno su odbacile tu ideju. Ta interesna povezanost nacionalističkih stranaka je pogubna.
POBJEDA: Pa, na kakvom je to putu Bosna i Hercegovina?
DIZDAREVIĆ: Na putu za nigdje! Obzirom na to kakav je ishod izbora, ne možemo očekivati neke promjene na bolje.
Slomljene su predizborne nade i želje da će doći do nekog pomaka. Izbori u BiH su konzervirali, zabetonirali jedno stanje stagnacije, nazatka. Da, iz ovih izbornih ciklusa izlazimo uvijek lošije.
Zadnje četiri godine smo u Bosni i Hercegovini i bukvalno stagnirali, a stagnacija je – nazadak.
POBJEDA: U jednoj analizi bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović ocijenio je poražavajućom činjenicu da su u Predsjedništvo BiH ušli populistički lideri Dodik i Komšić i smatra da će, sa ovim sastavom Predsjedništva, dalje jačati dezintegracioni proces u Bosni...
DIZDAREVIĆ: To je, nažalost, realnost. Mile Dodik u čitavom periodu od petnaest godina, od kako je uzjašio na vlast, neskriveno proklamira i vodi politiku destrukcije jedinstva Bosne i Hercegovine. To je jedna avanturističko-separatistička politika koju je on dosljedno vodio.
Činio je sve što može da oslabi Bosnu i Hercegovinu, radio je što može da opstruira svaku inicijativu koja može biti korak ka jedinstvu države, razarao je svaku saradnju dva entiteta...
Njegove političke poruke su poražavajuće. Dodik se u velikoj mjeri identifikovao sa ratnim zločincima, on hvali Radovana Karadžića, Ratka Mladića, vjerovatno najveće zlikovce u Evropi poslije Drugog svjetskog rata!
Kad čovjek ode tako daleko u mržnji prema zemlji u kojoj živi i jede hljeb od politike, onda se Dodik ne može, niti će se služiti ikakvim demokratskim sredstvima, osim nedemokratskim i diktatorskim. On je, u suštini, u entitetu Republike Srpske - diktator.
POBJEDA: A kako tumačite da je Komšić dobio više od 150 hiljada glasova, na kojoj političkoj platformi?
DIZDAREVIĆ: Komšić nije dobio toliki broj glasova na nekom programu, već na prizemnoj populističkoj priči, koja mnoge građane pali.
Znate, stvarala se jedna atmosfera u društvu da jedino kandidaturom Komšića može da se obori Čović. Dakako, Čović je jedna dvolična, štetočinska politička figura, ličnost koja je bila u neprekidnom savezu i dogovoru sa Dodikom.
Ta je politika, naročito u posljednjoj fazi, naišla na širu kompromitaciju u Bosni i Hercegovini. I kod jednog broja ljudi u bošnjačkom korpusu ta nakaradna Čovićeva politika stvorila je ozbiljne rezerve, nepovjerenje i strah da će se nastaviti preglasavanje u vrhu države i da će se nastaviti sa praksom da se predstavnici dva naroda, hrvatskog i srpskog, udružuju protiv predstavnika Bošnjaka.
Nažalost, reagovanjem na tu politiku kao da je zaboravljeno da ni HDZ ni Čović nisu hrvatski narod, da predstavljaju samo manji dio hrvatskog naroda.
U tom magnovenju i kao posljedice te bojazni profitirao je Komšić. Ali, iluzija je da će Komšić preokrenuti stvari. I nije samo problem preglasavanja u Predsjedništvu, iako je jasno da će Dodik i Komšić nastaviti tu prljavu igru.
Ključni problem je što je preko Dodika u politiku Bosne i Hercegovine trajno instaliran strani faktor – Rusija.
POBJEDA: Nemate dileme?
DIZDAREVIĆ: Naravno da nemam dileme, kao što svako razuman nema dileme. Rusi su se umiješali u izbore u Bosni i Hercegovini.
Ne samo zato što je pred izbore došao ministar vanjskih poslova Lavrov, koji je posjetio Sarajevo i Banjaluku, već zbog političkih poruka koje smo mogli da vidimo.
Čitavi tok i program posjete suštinski je predstavljao poruku da je prijateljstvo sa Rusijom - prijateljstvo sa pravoslavljem, da je uspostavljanje te pravoslavne transverzale spas za Republiku Srpsku i Srbe u Bosni i Hercegovini.
Postavljanjem kamena temeljca budućeg Doma pravoslavlja, Moskva je simbolički, ali i stvarno, stavila šapu na dio teritorije i pokazala da može uticati na destabilizaciju države.
POBJEDA: Rekao bih ne samo u Bosni. Primjetan je destabilizujući uticaj Rusije u Makedoniji, dokazan je upliv Moskve u pokušaj terorizma u Crnoj Gori, a ruska politika drma Srbijom... Da li Rusija pokušava podgrijavanjem nestabilnosti ostvariti uticaj na politike država Balkana?
DIZDAREVIĆ: Primarni interes Moskve je obezbjeđivanje uticaja na stanje na Balkanu, to je borba za sfere uticaja. U tom cilju potežu se i pravoslavlje i crkva, i priča o povezivanju isključivo pravoslavne braće.
A to su samo sredstva za ostvarivanje interesa Moskve na ovom području. I svi su sekularisti, ali ispada da su – pravoslavni sekularisti!
POBJEDA: Kada već govorimo o inostranom faktoru, da li Vi prepoznajete jasnu strategiju Evropske unije za zemlje Zapadnog Balkana?
DIZDAREVIĆ: Moram da izrazim razočaranje ponašanjem Evropske unije. U kom smislu? Tamo u Briselu vlada atmosfera da bježe od pravih pitanja, da ne tragaju za odgovorima, da na sve probleme reaguju čekajući dogovor država unutar EU, a kojeg dogovora nikada nema...
Evropska unija izbjegava, bježi da na odlučan način razriješi odnose unutar pojedinih država članica, da redefiniše odnose unutar unije.
Ponekad sam imao utisak da se EU ponaša kao neka dobra tetka koja želi da se ništa ne talasa u sopstvenoj kući.
Današnje stanje unutar Evropske unije, u vremenu kada planetom, od Trampa pa do srca Evrope, narasta desnica i ekstremistički pokreti, vjerovatno će doći do punog izraza nakon izbora za Evropski parlament sljedeće godine. Jačaće uloga Evropskog parlamenta na štetu Evropske komisije.
Nadolazeći talas desnice veliko je iskušenje za jedinstvo u Evropi.
Ako Evropska unija ne reformiše samu sebe, nade su tanke i ne treba onda očekivati ništa dobro ni na Balkanu, jer će narastati raspoloženje da se zaustavi proširenje. Ako proširenja nema, imaćemo vatre na Balkanu.
POBJEDA: Čini li se Vama da danas u Evropi nema lidera, državnika sa vizijom, ljudi koji mogu da vide dva koraka unaprijed, kao što su to mogli, bez obzira na političku profilaciju, državnici kalibra Helmuta Šmita, Helmuta Kola, Fransoa Miterana ili Margaret Tačer...
DIZDAREVIĆ: Moglo bi se tako reći. Zavladalo je jedno stanje, u Evropi, ali i šire od Evrope, da na kormilo država dolaze neki prosječni birokratizirani političari.
Znate, kao ministar spoljnih poslova Jugoslavije razgovarao sam sa mnogim političarima, javnim djelatnicima svijeta...
U mnogim tadašnjim državnicima imali smo prave partnere za prave razgovore, za postavljanje pravih pitanja. Jugoslavija je zahvaljujući antifašističkoj borbi, kasnije i borbi protiv staljinizma, imala jedan poseban položaj u međunarodnim odnosima koji je po svemu bio iznad onoga što je veličina i materijalna moć značila.
Zbog toga smo bili cijenjeni, a imali smo priliku da budemo aktivni sudionici u međunarodnim odnosima.
Moram da Vam kažem, danas vidim jedno veliko bljedilo. Kada gledate Evropu, najistaknutiji državnik, rekao bih i jedini evropski, je njemačka kancelarka Merkel, koja je opet sapeta unutrašnje političkim problemima.
Kada pogledate situaciju na sjevernoj hemisferi, najozbiljniji političar, koji ima znanja, hrabrosti i šarma je mladi kanadski premijer Trudo.
Ostali su u toj zoni bljedila, nastupilo je veliko osiromašenje ideja, vizija. A ozbiljne politike i budućnosti nema bez vizije.
Antifašizam mora biti temelj modernog društva
POBJEDA: Bili ste svjedok istorije stvaranja Jugoslavije, koja je bila dio velike svjetske koalicije protiv fašizma. Bili ste i svjedok vremena krvavog raspada Jugoslavije u vrtlogu nacionalizma i mržnje. Koliko je danas u državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije prisutna svijest o vrijednosti antifašizma?
DIZDAREVIĆ: Sve ono što smo postigli poslije Drugog svjetskog rata, a postignuto je zaista mnogo u razvoju društva, ekonomije, kulture, zasnovano je na antifašizmu kao svjetskoj antifašističkoj platformi, koja je u sebi sadržavala borbu za slobodu čovjeka i borbu protiv ugnjetavanja.
U jednom razgovoru kojeg je nekoliko nas imalo sa Titom u Bosni i Hercegovini, par mjeseci prije njegovog posljednjeg putovanja u Ljubljanu na liječenje, izvlačim jedan detalj:
,,Stalno mi nešto prigovaraju što ja toliko govorim o bratstvu i jedinstvu, a bez njega nema slobodne Jugoslavije“, zabrinuto nam je govorio Tito.
Bio je duboko u pravu, svjestan što je značila borba za oslobađanje čovjeka i naroda. I moram da kažem, mada će to možda nekima mlađima da zazvuči kao fraza, da je upravo bratstvo i jedinstvo, nastalo iz antifašističke borbe, bilo osnov slobode građana i naroda Jugoslavije.
Kad smo zaboravili prošlost, dešavalo se to što se desilo, gomilanje mržnje i krvavi raspad zemlje.
Evropa je davno usvojila vrijednosti antifašizma. Dan Evrope, 9. maj, je simbol pobjede nad fašizmom. A mi na ovim prostorima bježimo od toga, kao da želimo da zaboravimo te vrijednosti.
Eto, kod nas u Bosni i Hercegovini, u Ustavu nemamo ugrađeno antifašističko opredjeljenje, kod nas legalno djeluju profašističke organizacije. Već dugo, uzaludno, postavljamo zahtjev da se zabrani djelovanje profašističkih i neofašističkih organizacija koje su pokretači društvene destrukcije.
Danas na Tjentištu, pored spomenika antifašistima, palim borcima, Srpska pravoslavna crkva gradi – novu crkvu. Uprkos protestima, uprkos apelima, naočigled države. To je takva neofašistička bezobzirnost! Sa takvom sviješću nema naprijed.
Značaj jugoslovenskog ,,ne“ Staljinu važan je i za budućnost
POBJEDA: Ove godine je izašla iz štampe Vaša knjiga ,,Sudbonosni podvig Jugoslavije“, podsjećanja na istorijsko ,,ne“ staljinizmu.
Vi ste bili svjedok te jugoslovenske istorije, u Vašoj knjizi je objavljeno mnogo novih dokumenata, vrijednih za proučavanje. Zanima me da uporedite: da li današnje elite na prostoru bivše Jugoslavije imaju kapaciteta da ikome od velikih koji imaju aspiracije na Balkanu mogu reći – ne?
DIZDAREVIĆ: Ne mogu. I ne radi se samo o mogućnostima, kapacitetu ličnosti koje vladaju, već i stanju u mnogim državama na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Pisao sam knjigu povodom sedamdesetogodišnjice jugoslovenskog NE Staljinu.
Pisao sam je, uvjek vjerujući – a bio sam i neposredni akter tih događaja – da je to bio istorijski podvig.
Reći ,,ne“ iz malene Jugoslavije jednom gigantu kao što je bio Staljinov SSSR, to je bio put u nebo!
Značaj tog istorijskog događaja stalno se potiskuje, prešutkuje i krivo prikazuje. Zašto? Pa svako oživljavanje značaja tog događaja, te istorijske odluke, može po mnoge režime u našim državicama proizvesti nepovoljna podsjećanja na to da se i u najtežim okolnostima, dešavanjima, može napraviti jedan takav politički podvig.
Pišući to svjedočenje, imao sam na umu i aktuelno stanje prodora iz Rusije na osvajanje sfera uticaja na Balkanu, i to u vremenu kada imate nedovoljan ili usamljeni otpor.
Mi u Bosni imamo evidentan uticaj i kontrolu Rusije na Dodikov klan. I sve je povezano. Dodik i njegova grupa uvijek imaju podršku Beograda, koji opet ima potporu Rusije, da narušavaju integritet Bosne i Hercegovine.
Imao sam, dakle, na umu i sadašnje stanje, želju da se taj mladi svijet koji dolazi upozna kako je izgledalo sticanje ugleda Jugoslavije i njenog dostojanstvenog postojanja, sve do časa kada se mi, unutar zemlje, nijesmo urušili.
