– Crnogorci će od iduće godine ići u penziju sa 61 godinu života i 40 godina radnog staža, dok je starosna granica za sticanje prava na penziju zaustavljena na 66 godina starosti za muškarca i 64 za ženu, a za prosjek penzije isključiće se jedna četvrtina najlošijih, nevezanih godina. To su rezultati razgovora Ministarstva rada i socijalnog staranja i sindikata, koje je u startu bilo odlučno da ne popusti njihovim zahtjevima, ali su socijalni dijalog i udruživanje dvije najveće radničke asocijacije dali pozitivan rezultat. Smanjena je starosna granica, dok je penzija od 40 godina radnog staža uslovljena sa 61 godinu, a ne 65 godina kako je u početku bilo u izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko- invalidskom osiguranju.
REFORME
U pitanju su šesnaeste izmjene i dopune Zakona PIO tokom kojih su, počev od 2003. godine kada je donijet ,,reformski“ Zakon PIO, drastično pooštravani uslovi za sticanje prava na penziju i obarana visina penzije. Posljedice takve ,,reformske“ politike izmjena penzionog sistema prijete da obesmisle postojanje Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja koji bi za cilj morao imati da se licima koja steknu pravo na penziju omogući dostojanstven život u trećoj dobi, kada su ta lica oslonjena na svoju penziju kao najčešće jedini izvor egzistencije. Sindikati i Ministarstvo rada su postigli dogovor, pa najavljenih protesta i peticije za raspisivanje državnog referenduma nema, a razgovori o drugim prijedlozima se nastavljaju. Generalni sekretari oba sindikata su se složili da je socijalni dijalog u Crnoj Gori uznapredovao u posljednje dvije godine i da daje rezultate.
Prvi put su dvije sindikalne centrale zajedno i odlučno stale iza zahtjeva. - Sjednica Socijalnog savjeta očekuje se da bude u toku sljedeće sedmice, nakon čega će izmjene i dopune Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju biti usvojene na Vladi i potom poslate u Brisel - kazao je generalni sekretar Saveza sindikata Crne Gore Duško Zarubica. On je napomenuo da razgovorima ne mogu da budu zadovoljni jer nijesu 100 odsto ispunjeni njihovi zahtjevi, ali i da je negdje uloga socijalnog dijaloga i pregovaranja da sve strane pomalo ili jednako budu nezadovoljne.
- Ovo je prvi put da su dvije sindikalne centrale u početku stale zajedno i odlučno iza zahtjeva i to je ono što je uslovilo rezultat – kazao je Zarubica. U četvrtak se i rukovodstvo sindikata složilo i prihvatilo prijedloge Ministarstva rada, a kako je za Pobjedu kazao generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore Srđa Keković, to je bilo očekivano. Jedan broj sindikalnih pripadnika smatrao je da se moglo postići više, ali, kako kažu sindikalni predstavnici, to je sasvim normalno jer predstavljaju demokratske organizacije. Oni su ubijeđeni da podatak o broju onih koji su glasali da se prihvate rezultati razgovora sam po sebi govori da je ipak postignut rezultat. - Imali smo dosta dinamične razgovore i jednu kampanju prije toga koja je bila opsežna. Činjenica je da smo se u našim sugestijama koje smo uputili Ministarstvu rada fokusarili na četiri naša prijedloga. Nastavak razgovora o drugim prijedlozima je bio uslovljen time ako se oko ova četiri nađe kompromisno rješenje. Mislim, što je potvrdila ogromna većina članova rukovodstva dvije sindikalne centrale, da smo uspjeli da nađemo kompromis kada govorimo o ova četiri prijedloga – kazao je Keković.
On naglašava da je 40 godina staža osiguranje za odlazak u starosnu penziju sa kumulativnim uslovom sa 65 godina bilo u početnom tekstu zakona, dok su ostala tri prijedloga u stvari novine. - To je nešto što su sindikalne centrale tražile i to su negativni efekti reforme iz 2003. Po toj reformi sve godine rada ulaze u osnovicu, a sada smo uspjeli da izbacimo jednu četvrtinu tih nevezanih, najlošijih godina. Drugo što je donijela reforma iz 2003. godine je u suštini povećanje starosne granice na 67 godina, a mi smo uspjeli da zaustavimo na 66. godinu i 64. godinu za žene – kazao je Keković.
On kaže da je važno objasniti, pošto se mnogi zbunjuju, da svaka građanka i građanin mogu da rade do 67 godina, što je propisano Zakonom o radu, a ove starosne granice ostavljaju mogućnost ukoliko se želi da se prije 67. godine ostvari pravo na penziju. - Takođe je značajno da najnižu penziju povećamo, jer je ovakav penzioni sistem nesvrsishodan. Razgovori se nastavljaju o drugim sugestijama, sada u atmosferi koja je relaksiranija. Jedan od pozitivnih efekata je što se taj socijalni dijalog koji imamo pozitivno razvija posljednje dvije godine. Sa ovim kompromisom dobiće dodatan zamajac i to je nešto što je benefit ovih razgovora – kazao je Keković.
On dodaje će imati još jednu rundu razgovora o preostalim zahtjevima, a onda se ide na sjednicu Socijalnog savjeta gdje će i poslodavci kao socijalni partner dati konačnu riječ o svemu. Vlada je, kako on ističe, planirala da zakon stupi na snagu početkom iduće godine.
KOMPROMIS
Ekonomski analitičar dr Vasilije Kostić kazao je za Pobjedu da, što se novog prijedloga Ministarstva tiče, a koji je nastao kao rezultat pregovora sa sindikatima, misli da je u datoj situaciji mjera mogućeg - neophodan kompromis koji ide u pravcu jačanja društvene kohezije i ublažavanja nejednakosti, a nauštrb egzaktnih proračuna i brojki.
- Bolje je biti otprilike u pravu nego precizno u krivu (parafraziram nobelovca A. Sena), a mislim da je to slučaj ovoga puta. Po mom mišljenju, ovaj put se pravilno odlučilo u korist onoga što se zove nevidljiva korist u obliku socijalnog kapitala, čiji se značaj iz neznanja često omalovažava, a tamo gdje je njegovo tkivo oštećeno na sceni je ekonomsko zaostajanje i politička nestabilnost. Istina je da će poslije ovoga biti teže realizovati određene fiskalne ciljeve, ali rezerve u institucijama ima pa treba djelovati u skladu sa onom mudrom mišlju: ,,Ne možeš znati koliko možeš, dok na ramena ne staviš najveći teret što možeš“ – kazao je Kostić. Kako je objasnio, na formiranje prvobitnog prijedloga izmjena i dopuna zakona umnogome su uticale međunarodne finansijske organizacije, vršeći snažan pritisak zbog zahtjeva za održivost javnih finansija i njihovu dalju konsolidaciju.
- Takav predlog je, dakle, imao za cilj da usporenom dinamikom priliva penzionera, odnosno penzija zaoštravanjem kriterija u korišćenju tog prava, uspostavi kakvutakvu kratkoročnu ravnotežu, odnosno održivost penzionog fonda. Takvo rješenje je već primjenjivano u praksi evropskih zemalja, počev od početka ovog milenijuma, i kao što vidimo trajno nije riješilo problem. Istina, kratkoročno je problem ublažilo, ali ne i riješilo na održiv način. Rekao bih da su i tada evropski zagovornici takvog rješenja, a i danas, svjesni da je to rješenje iznuđeno i da nije održivo. Njegova održivost je pitanje dugoročne strukturne reforme sistema – kazao je Kostić.
