''Koncept globalne ekonomije koju neće pratiti velike fluktuacije ugrozila je jedna od najtežih kriza u ljudskoj istoriji koja se rasplamsala prije deset godina. Njene efekte ublažili su fiskalni i monetarni stimulansi čiji je fokus bio na politici rasta. Mnoge države i kompanije spašene su tako od bankrota. Ipak, jeftin novac nije donio očekivani rast privatnih investicija, produktivnosti i životnog standarda. I dalje su vidljivi brojni izazovi i rizici, posebno u finansijskoj sferi. Nivo globalnog duga danas je na istorijskom maksimumu. Prije deset godina bio je 2, a danas je 2.4 puta veći od globalnog BDP-a. To je porast od 72 triliona dolara u periodu od deset godina. Državni dug je rapidno povećan u razvijenim državama, u mnogima udvostručen. Porastao je istovremeno i dug kompanija, što stvara uslove za potencijalnu nestabilnost u budućnosti. Problem visokih dugova dodatno je izražen u brzo rastućim ekonomijama opterećenim valutnim rizikom, iz razloga što su trilioni dugova vezani za dolar. Jačanje američke valute i rast kamatnih stopa na dolarska zaduženja mogu dovesti do neodrživosti takvih dugova', kazao je Đukanović.
On je dodao da jeftin novac doprinio je i rastućoj nejednakosti, kazavši da osjećaj da je kriza pogodila najugroženije, a da su državne mjere pomogle najveće korporacije i vlasnike krupnog kapitala, postala je pogodno tlo za populističke pokrete i protekcionističke mjere donosioca odluka.
''To ugrožava temeljne vrijednosti slobodnog društva: demokratiju, vladavinu prava, slobodnu trgovinu i slobodno kretanje ljudi. Raste strah od trgovinskih ratova i političkih rizika. Najavljeno je povećanje carinske stope na uvoz proizvoda iz NR Kine u SAD na 25% do kraja godine. Time se stvara tzv. domino efekat na cijene drugih proizvoda, prije svega cijenu nafte. OECD je prije nekoliko dana smanjio projekcije globalnog rasta sa 3.9% na 3.7% za tekuću, odnosno sa 3.8% na 3.7% za 2019. godinu. Slične projekcije za globalnu ekonomiju dao je i MMF, dok za EU projektuje rast od 2.2% ove, i 2% naredne godine. Ekonomski, ali prije svega politički problemi i rizici u Evropi, jačaju populističke partije. To otežava i usporava sprovođenje strukturnih reformi, a prijeti i da sruši fundamentalne vrijednosti na kojima je Evropa nastala'', istakao je Đukanović.
On je podsjetio da se u maju iduće godine održavaju se izbori za Evropski Parlament.
''Njihovi rezultati mogli bi suštinski promijeniti EU. Ukoliko bi ekstremnije populističke partije dobile veći politički značaj u Evropskom Parlamentu, to bi mogao da bude nagovještaj kraja Evrope kakvu poznajemo, a to znači i politike proširenja EU.
Sve to utiče da vizija ujedinjene Evrope bude zamagljena, a perspektiva za zemlje koje teže punopravnom članstvu neizvjesna. Prošlo je 15 godina od Samita u Solunu na kom su lideri EU obećali da će za države Zapadnog Balkana "vrata biti otvorena". Prije godinu dana pred Evropskim Parlamentom, predsjednik EK Žan Klod Junker, promovisao je proširenje EU na države Zapadnog Balkana "u vidljivoj budućnosti". U strateškom dokumentu EU iz 2018. godine, kao moguća najbliža godina pridruženja za Crnu Goru i Srbiju predstavljena je 2025. Ipak, na Samitu u Sofiji čule su se različite poruke. Samit je afirmisao opredijeljenost EU da "ojača i intenzivira svoju angažovanost na svim nivoima i podrži političku, ekonomsku i socijalnu transformaciju regiona". Ali, izostale su riječi integracija i pridruživanje'', naveo je Đukanović.
Đukanović navodi da je migrantska kriza, odnosno „balkanska ruta“, podsjetila je Brisel na to koliko je naš region strateški važan za Evropu.
''Takođe, i kakve geopolitičke rizike nosi sobom sve veće prisustvo značajnih svjetskih zemalja na Zapadnom Balkanu, čiji sistem vrijednosti i interesi nijesu podudarni sa evropskim. Faktori koji doprinose da Zapadni Balkan bude više politički rizičan i nestabilan uključuju ne samo istoriju konflikata, nasljeđe etničke i vjerske netrpeljivosti, veliki broj raseljenih lica, već i ekonomsku zaostalost i nepovjerenje u institucije, kao i nove izazove poput terorizma. Unutrašnji odnosi i dalje su opterećeni osjetljivim bilateralnim pitanjima, koja vuku korijene još iz 90-tih. Uz očekivanje da Makedonija riješi višedecenijski spor sa Grčkom u vezi imena, ostaje nada da će se naći rješenje i za najosjetljivije pitanje - odnos Srbije i Kosova. Nažalost, BiH 20 godina poslije Dejtona, i poslije najnovijih izbora ostaje nefunkcionalna. Navedeni rizici, uz siromaštvo i nezaposlenost, mogu voditi povampirenju nacionalizma i rastu populizma i u državama Zapadnog Balkana. EU prije svih mora imati ove latentne opasnosti u svom fokusu. I jasne odgovore u duhu vrijednosti koje su pokrenule proces evropske i euroatlantske integracije. Smatram da je dobra okolnost što u ovom vremenu Austrija predsjedava EU, jer bolje od mnogih drugih članica razumije procese na Zapadnom Balkanu. Sjećam se da je kancelar Kurc, kada je bio ministar vanjskih poslova, za prvu zvaničnu posjetu odabrao Hrvatsku, i tim gestom demonstrirao podršku procesu pristupanja EU. Želimo da razumijemo da je i ovaj njegov dolazak u Crnu Goru sa istom pobudom. Zahvalni smo Austriji što je integracija ZB visoko na agendi njenog predsjedavanja. Očekujemo da će naša zemlja uskoro otvoriti poglavlje 27 – Životna sredina, što će biti zajednički uspjeh, i podsticaj i za zemlje kandidate'', govori Đukanović.
Đukanović smatra da je ekonomski razvoj Zapadnog Balkana je najvažniji dio teme današnje konferencije, sa posebnim fokusom na petogodišnji period Berlinskog procesa i njegov značaj za evropske integracije i održivi razvoj.
''Ekonomski razvoj je višedimenzionalni proces koji mijenja strukturu svakog društva. Ne radi se samo o BDP, već o širokom spektru promjena. To znači da naši intelektualni dometi ne smiju da se ograniče na ono što u ovom momentu jesmo, već da se usmjere na ono što možemo biti. I da ne zaboravimo: ekonomski razvoj nije cilj sam po sebi, već put ka poboljšanju kvaliteta života i sloboda koje uživamo,što je osnovni smisao za svaku odgovornu državnu politiku. To je izazov za sve nas, ne samo na ovakvim skupovima, već u svakodnevnom djelovanju. U 2017. godini rast ekonomije na nivou regiona iznosio je 2.4%. On je dominantno zasnovan na investicijama u infrastrukturne projekte. Za ovu godinu projektovana stopa rasta regiona iznosi 3.5%. To je ipak u kontinuitetu izloženo rizicima koji dolaze sa međunarodnog, ali i regionalnog tržišta. Moguće pooštravanje uslova finansiranja na međunarodnom tržištu kapitala moglo bi se prenijeti i na Zapadni Balkan, koji je još uvijek u zamci dvostrukog deficita: fiskalnog i deficita tekućeg računa platnog bilansa. Zato je imperativno važno nastaviti sa sprovođenjem strukturnih reformi i jačati konkurentnost regiona. Pomaka ima. To potvrđuje i napredak Crne Gore za dvije pozicije u nedavno objavljenom izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma za 2018/19 godinu. Takođe, i napredak Srbije za 5 i Albanije za 4 pozicije. Međutim, ovaj pomak nije dovoljan. Svi zajedno moramo raditi više i brže na podizanju konkurentnosti. U tome posebnu ulogu ima proces evropskih integracija, zajedno sa Berlinskim procesom'', kazao je on.
Predsjednik Crne Gore dalje ističe da berlinski proces predstavlja važnu nadogradnju politike EU prema našem regionu.
''Implementacija dogovorenih odluka na samitima je stub unapređenja produktivnosti i dinamiziranja ekonomskog rasta. U političkoj ravni, Berlinski proces treba da doprinese pojednostavljenju ekonomske saradnje u regionu i dinamičnijem procesu evropskih integracija. Zahvaljujući bugarskom predsjedavanju, tema infrastrukturnog povezivanja Zapadnog Balkana dobila je dodatnu pažnju i konkretan impuls. Regionu je opredijeljena bespovratna podrška od preko 180 miliona eura. Na spisku koji čeka formalno budžetiranje našla su se i dva projekta iz Crne Gore: dio Jadransko-Jonske brze saobraćajnice (zaobilaznica oko Budve) i željeznička trasa Bar-Vrbnica. Uz očuvanje vizije ujedinjene Evrope, pomoć infrastrukturnom razvoju Zapadnog Balkana najvažniji je doprinos koji EU može dati bržem izlasku iz zaostalosti svake od zemalja našeg regiona. To bi bio i najubjedljiviji odgovor na kontraverze vezane za prisustvo investitora iz trećih zemalja, što nam se nerijetko spočitava s nekih važnih evropskih adresa. Iako krucijalno važna, trgovinska i infrastrukturna integracija među državama regiona, i između Zapadnog Balkana i EU, ne može biti dovoljna, niti supstitut za političku integraciju u EU. Evropi su potrebni oni koji u nju vjeruju. Građani Zapadnog Balkana vjeruju u EU. Zato Unija treba da podrži i ohrabri sve države regiona ne samo na putu demokratskog i ekonomskog napretka, već i sticanja punopravnog članstva. Unija to treba da učini kako zbog Zapadnog Balkana, tako i zbog sebe. U suprotnom, imaćemo nestabilan Zapadni Balkan, izvan EU, i nedovršen proces ujedinjenja Evrope. U takvom scenariju gubili bi svi. Jasno je da mnoge izazove u regionu moramo rješavati mi sami i time pokazati zrelost i odgovornost. Moramo odlučnije i brže jačati vladavinu prava i poboljšavati kvalitet javnog upravljanja, još tješnje sarađivati u borbi protiv terorizma i kontroli granica, dalje jačati ekonomsku saradnju i slobodnu trgovinu'', navodi Đukanović.
On smatra da svi zajedno moramo afirmisati politike usmjerene na rast produktivnosti, povećanje broja kvalitetnih radnih mjesta, posebno za mlade, rast zarada, smanjenje siromaštva, nezaposlenosti i rada u neformalnom sektoru.
''Važno je da posvećeno stvaramo uslove za inkluzivan i održiv razvoj cijelog regiona. Dobro je da je potreba uvećanja produktivnosti regiona precizirana Agendom povezivanja i Strategijom EU za Zapadni Balkan. Značajno je i to što su se predstavnici naših država i Evropska komisija zajedničkom izjavom na samitu u Sofiji obavezali na razvoj Digitalne agende regiona. Takođe, svi protokoli u okviru Berlinskog procesa su važni za otklanjanje necarinskih barijera i smanjenje transakcionih troškova privrednika u regionu. Podsjetiću da prema podacima Svjetske banke, zbog čekanja na graničnim prelazima ekonomije Zapadnog Balkana izgube godišnje oko 1% BDP. Jedan dan čekanja na graničnim prelazima umanjuje vrijednost izvoza za 1%, a u slučaju poljoprivrednih proizvoda za čak 7%. Iako osnov unutrašnjeg povezivanja regiona predstavlja CEFTA sporazum, korak po korak, povećava se robna razmjena sa EU. Veći rast trgovine između Zapadnog Balkana i EU od rasta međusobne trgovine upravo je posljedica onoga o čemu sam govorio. Ako želimo da budemo odgovorni donosioci odluka, onda se moramo pridržavati "pravila igre", ne mijenjati ih u hodu kako i kada kome odgovora'', zaključio je Đukanović.
