Kako bi se povećala svijest građana o značaju doniranja organa, neophodno je razvijati povjerenje u zdravstveni sistem, ali i učiniti da u društvo dopre misao da svako može biti primalac ili davalac - kazala je u intervjuu za Pobjedu nacionalna koordinatorka za transplantaciju u Hrvatskoj dr Mirela Bušić. Naša sagovornica smatra da je Crna Gora ostvarila znatne pomake kada je u pitanju transplantacija bubrega, ali i da bi, kada je u pitanju presađivanje drugih organa (srce, jetra, pluća), trebalo da razmisli o modelima međunarodne saradnje.
POBJEDA: Hrvatska se nalazi na prvom mjestu po broju davalaca organa na milion stanovnika. Kako bi, prema Vašem mišljenju, trebalo uticati na svijest građana u Crnoj Gori o značaju transplantacije, naročito kadaverične?
BUŠIĆ: Bitno je da do društva dopre misao da svako može biti primalac i davalac organa, jer se samim promišljanjem o toj činjenici utiče na svijest pojedinca prema zajednici kada je u pitanju taj humani čin. Dobar način kako to ostvariti i doprijeti do što šireg broja ljudi je promovisanje kulture i vrijednosti darivanja organa od strane osobe koja uživa ugled i poštovanje u društvu, te čiji autoritet direktno utiče na kreiranje javnog mišljenja.
POBJEDA: Nakon pet godina u našoj zemlji urađena je druga eksplantacija sa moždano preminule osobe, što je, na neki način, dalo naznake buđenja svijesti o donaciji. Predrasude su i dalje prisutne. Sa kojim izazovima ste se suočavali u Hrvatskoj i što je bilo najteže promijeniti?
BUŠIĆ: Kod donošenja odluke o darivanju organa ključni aspekt je, svakako, povjerenje građana u zdravstveni sistem i zdravstvene radnike. Da bi se stekao odnos međusobnog povjerenja, potrebno je ojačati i svijest građana i svijest zdravstvenih radnika, te bi bilo idealno da se ti procesi razvijaju paralelno. Gledajući iz današnje perspektive, u Hrvatskoj je teže tekla primjena postupka darivanja organa u kliničkoj praksi rada zdravstvenih radnika.
POBJEDA: Kakav je Vaš utisak kada je u pitanju transplantacija organa u Crnoj Gori?
BUŠIĆ: Crna Gora ostvarila je značajne pomake u području transplantacije bubrega, međutim, po pitanju transplantacije drugih organa (srce, jetra, pluća) potrebno je razmisliti o modelima međunarodne saradnje.
POBJEDA: Crna Gora početkom ovog mjeseca i zvanično je postala članica Eurotransplanta, što bi građanima trebalo da omogući da brže dođu do organa. Što to znači za jednu zemlju?
BUŠIĆ: Sporazumom o razmjeni organa s Eurotransplantom uspostavljen je pravni okvir za razmjenu organa. On predstavlja prvi korak ka stvaranju uzajamnog povjerenja na putu Crne Gore ka punopravnom članstvu u Eurotransplantu.
POBJEDA: I u Crnoj Gori, kao i u Hrvatskoj, zakonom je uvedena pretpostavljena saglasnost s tim da kod nas porodica ima zadnju riječ. Imate li u praksi situacije da porodica nije htjela da donira organe iako je osoba koja je doživjela moždanu smrt potpisnik donorske kartice?
BUŠIĆ: Zakon polazi od toga da bi porodica trebalo da zna i poštuje želju preminule osobe, te je smisao takvog zakonskog rješenja da se darivanje temelji na uzajamnom povjerenju i stavu preminule osobe, a ne porodice. Važno je ne narušiti povjerenje u odnosu ljekar - pacijent, odnosno ljekar - porodica. Stopa odbijanja u svijetu po iskustvu se teško može spustiti ispod 10 odsto, a najniže stope kreću se uglavnom između 10 i 20 procenata. Takvi su i aktuelni rezultati i u Hrvatskoj.
