Prema njegovim riječima, to nije slučajno i kako je naveo, izgleda da su se određene političke strukture, tj. partije svjesno odlučile na neke političke poteze koje su duže vrijeme narušavale međusobne odnose tih subjekata.
Na pitanje VN da li se poslanici bolje razumiju kad su kamere ugašene, Nimanbegu kaže da se često zapitaju jesu li to isti oni poslanici dok traje prenos i nakon prekida:
“Parlament se ranije odlikovao dobrim komentarima i jakim političkim dijalozima, ali u posljednje tri godine, da li zbog sazrijevanja našeg društva ili realizacije ključnih političkih ciljeva određenih subjekata, došli smo do izuzetno teške pozicije koja nije poželjna za najviši zakonodavni dom u državi u kojem sjede predstavnici naroda. Ne može se ni u parlamentu izbjeći veliki populizam koji vlada u našem društvu, ali to nije odlika samo Crne Gore, već se s tim problemom susrijeće cijeli svijet. Suočavamo se sa dobrim i lošim stranama informatičke revolucije, uticajem društvenih mreža, portala… Treba se na to navići, jer će ta pojava u budućnosti biti sve češća.”
“Situacije u kojima neki poslanici koriste TV prenos za ličnu ili promociju partije kojoj pripadaju, često su i uzročnik nekih kriznih situacija koje smo imali u našem parlamentu. Želja da se dopadne javnosti u određenom trenutku, čini da se pojedini poslanici sa manje odgovornosti obraćaju Skupštini, javnosti, biračima…Mora se poći od činjenice da vlast i opozicija nemaju istu odgovornost, opozicija je puno komotnija i može izreći paušalnije stavove, ali, to, nažalost često zloupotrijebi, a olako izgovorena riječ može da dovede do konflikta. U svojim obraćanjima uvijek imam na pameti kako će neke izjave uticati i na poslanike i na javnost. Mislim da je u svakom segmentu života istina glavni argument,za koji svi treba da se borimo i da ga zastupamo. Nije baš sve dozvoljeno u postizanju nekog cilja. Poslanici moraju biti etični, moralni, treba uvijek da budu svjesni da predstavljaju nekoga, ne samo sebe”, smatra Nimanbegu.
Što se tiče vokabulara u parlamentu, primjećuje vokabular koji je bio aktivan 80-ih i 90-ih, vokabular podjela, obmanjivanja javnosti poluistinama, spinovanjem oko ugroženosti i zavjera.
“Metoda da na ljudski način održite mir u parlamentu je možda i najteža, ali smatram da je najbolji način saradnje i smanjenja konflikta. Dijalog je ključan. Za one koji su dobronamjerni uvijek se mogu naći teme za saradnju i razvijanje društva. Bez obzira na vjersku, etničku, nacionalnu pripadnost, pol i sve drugo, sve nas muči jedna ista briga, a to je kako ćemo se snaći u ovom trenutku, kako ćemo brinuti za naše porodice u budućnosti… Imamo probleme šta sa školom, zdravstvom, socijalnom službom… Dakle, ima mnogo elemenata na kojima treba da radimo kako bismo unaprijedili društvo, kako bi postigli ono čemu težimo da živimo što kvalitetnije i sretnije”, smatra on.
O Forsiranju Velike Albanije kod nas i u okruženju, od dijela političara, koja će „poklopiti” Crnu Goru Nimanbegu, kako kaže, vidi da pojedini poslanici tvituju takve informacije, da su za njih Albanci „dežurni krivci”. “To je nasljeđe iz bivše Jugoslavije. To je upućeno njihovim glasačima, ali su to štetne izjave, koje i dalje prave jaz između zajednica i mogu stvoriti neželjene situacije.”
Što se tiće crkve na Rumiji smatra da je SPC izvršila pravno nasilje, i ne samo divlju gradnju. “Da je SPC htjela poštovati tradiciju zašto nije sjela sa prvacima Katoličke i Islamske zajednice da razgovaraju o ovoj temi? Da su to uradili, političari ne bi imali argumenata da to definišu kao pravno nasilje, nelegalnu gradnju, svojatanje vjere, prava i pripadnosti. Takve ideje su dovele do sukoba u prošlosti. Ono što rade nije u interesu stanovništva tog kraja. Nije ni u interesu vjernika, jer oni nijesu ugroženi, već crkveni velikodostojnici kreiraju tu navodnu ugroženost, da bi se radilo na podjelama ili manipulacijama u određene političke svrhe. Jer, SPC je par ekselans politička organizacija i ima veliku odgovornost za sukobe na ovim prostorima. Njihovi čelnici ne mogu bježati od toga. Negiranje prava bilo kog naroda, njegovo postojanje, ime, jezik… treba baciti kroz prozor istorije i okrenuti se prema budućnosti.”
Kad su u pitanju zahtjevi da za izbacivanjem Njegoša i Kiša iz nastavnog plana, ubacivanje polumjeseca i zvijezde na zastavu Nimanbegu smatra da medijska scena mora da pravi razliku od koga dolaze inicijative, da li je od legitimnog ili nekoga ko olako daje kvalifikacije.
“Nisam primijetio da je neka od inicijativa aktivna na političkoj sceni, vidim ih kao spinovanje da se neki političari vode vlastitim, a ne opštim interesima. Više bih se fokusirao na to ko je i kada lansirao te teze. Ovo je odvraćanje pažnje od bitnijih problema.Proslava Podgoričke skupštine bilo bi dobro da se tim temama bave istoričari. Jer, neke stvari se u životu ponavljaju, možda ne u istom obliku, ali se ponavljaju. Danas imamo prepoznatljive političke pokrete, procrnogorske, prosrpske… kod kojih konfilkt koji traje više od sto godina. S druge strane, na svaku inicijativu koja dođe od predstavnika Albanaca uvijek se gledalo sa dosta podozrenja, umjesto da se gleda da li je kvalitetna, demokratska…Snižavanjem tenzija, siguran sam, i zahtjevi manjinskih partijaće će se brže i jednostavnije rješavati.”
