U stavu mirno skup „oslobođenja i ujedinjenja Boke i Crne Gore sa Srbijom“ počeli su slušanjem i horskim pjevanjem „Onamo namo“, pjesme čiji je autor crnogorski kralj Nikola I.
Prije sto godina „oslobođenje i ujedinjenje Boke i Crne Gore sa Srbijom“ značilo je trajno izgnanstvo crnogorskog suverena i nestanak države Crne Gore koja je „oslobodiocima“ bila saveznik i spasilac u Prvom svjetskom ratu. Baš divan omaž kralju kojeg su se njihovi preci odrekli, zar ne? Nije to sve.
Trenutak najvećeg ushićenja u Mediteranskom sportskom centru desio se kada je srpska glumica Ivana Žigon zapjevala pjesmu „Tamo daleko“. Opet svi prisutni u stavu mirno, kao kad se intonira himna, opet horsko pjevanje, ove čuvene „srpske pjesme“. Srpske? Pa, nije baš sve srpsko što se srpskim kazuje. Naime poznato je da je pjesma „Tamo daleko“, barem što se melodije tiče, plagijat turske pjesme „Hatirla sevgili“ („Ne zaboravi me, draga“), koju je 1907. napisao Muhlis Sabahatin Ezgi.
Zasigurno se ne zna ko je autor srpske verzije, odnosno pjesme ,,Tamo daleko“, ali etnomuzikolog Mirjana Drobac tvrdi da je tekst napisao malo poznati učitelj Mihajlo Zastavniković. Ko ne vjeruje neka posluša kako „Hatirla sevgili“ zvuči u obradi i izvođenju velikog Andrea Rieua na ju tjub kanalu. No to nije smetalo prisutnima na proslavi pa su svi uglas u srpskoj verziji pjevali „Hatirla sevgili“.
Kao neki rimejk one reklame – „svjetsko, a naše“ - sad ispada - „Tursko a naše“. Ni tu nije kraj. Harmonikaš Stefan Đukić zasvirao je poznatu melodiju narodne podgoričke pjesme „Šetajući pored Ljubovića...“, ali pošto je malo šta preksinoć u Mediteranskom sportskom centru bilo onako kako bi trebalo, umjesto ljubavnih stihova iz grla Danice Crnogorčević odjekivalo je „Sini jarko sunce sa Kosova, ne damo te zemljo Dušanova“. Nijesu samo u muzičkom dijelu „pobrkani lončići“.
To su uradili i neki govornici. Budući predsjednik opštine Budva Marko Bato Carević u meču lige šampiona između Crvene Zvezde iz Beograda i Liverpula vidio je rat Srba sa neprijateljem, ovoga puta je, kako je rekao, bojno polje zamijenjeno sportskim.
- Srećni smo jer su to pravi potomci ovih naših predaka, koji su na velikog i moćnog neprijatelja sinoć kidisali i pobijedili. To je ono što samo Srbin ima. Srbin ima srce, ima karakter ima vjeru i to mu niko ne može uzeti - kazao je Carević, koji je možda zaboravio da su Srbi u Prvom svjetskom ratu ratovali protiv Austrougarske, a ne protiv Engleske.
Dodajmo još i mega-hit-izjavu bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je ustvrdio „da nije bilo 1. decembra 1918. godine, ne bi bilo ni majskog referenduma iz 2006. godine i takozvane obnove državne samostalnosti Crne Gore“. Ako ćemo pravo zboriti, bivši predsjednik je nekako perverzno pogodio suštinu, iako je promašio metu.
Jer, da 1918. Srbija uz pomoć velikih sila nije aneksirala Crnu Goru i kasnije, uz stravične represivne mjere, sve učinila da zatre njen identitet i istorijsko pamćnje, referendum 2006. ne bi bio ni potreban. Crna Gora bi bila i ostala država.
Z. DARMANOVIĆ
