Jedno od zaštitnih lica TV Prva Ivan Ivanović (43) od 2007. godine, kada smo ga prvi put videli na ekranu, do danas prešao je put od šarmantnog, talentovanog voditelja do nekog ko bez ustezanja kaže – najbolji sam. Komentari na takve njegove izjave idu od „kakav je on car“ do „i ako si najbolji, ne moraš da se hvališ“, ali niko ne može da kaže „o čemu pričaš, kad je ova ili ona emisija gledanija ili cijenjenija od tvoje“. Iako danas djeluje kao oličenje samouvjerenosti, bazirane na svemu što je postigao proteklih godina, na opasku da u vrijeme kada je vodio „Keš taksi“ sigurno nije ni sanjao da će 2018. na programu biti deseta sezone “Večeri sa Ivanom Ivanovićem”, odgovara:
– Ne samo u to vrijeme već da mi je u prvoj sezoni neko rekao da će toliko trajati – ne bih vjerovao. Mislim da je to zaista veliki uspjeh. Tek kad je krenula ta deseta sezona, počeo sam da shvatam koliko je to velika stvar. Tokom ljeta bio sam u fazonu – gde je deveta tu i deseta, ali ovo je ozbiljan jubilej.
Koja je godina iz te decenije bila ključna?
Ivan Ivanović : Prošle godine bilo je teško, na pola sezone, zbog sto različitih razloga, ali nikad nisam pomislio da prekinem, jer da jesam, to bih i učinio. Više puta sam rekao – kad jednom siđem niz one stepenice i ništa ne osjetim, to će biti posljednja epizoda.
Šta sada osjećate?
I. I. : Ushićenje. Dok sam na tim stepenicama, kao da neko pritisne taster i ja počinjem drugačije da gledam na svijet i sve što se dešava.
Zanimljiva je vaša “teorija” da se svako od nas rađa za uspjeh i za neuspjeh.
I. I. : Ta moja teorija stvorena je pre pet godina, a danas tvrdim da je tako. Znao sam da sam predviđen za uspjeh i prije no što mi se bilo šta desilo. Najkraće rečeno, osjetiš od kakvog si materijala napravljen. Kad radiš posao u kome te toliko toga šiba i svašta na tebe bacaju, a uspjevaš da preživiš i još si OK, znači da imaš kvalitete koje drugi nemaju.
Vraćate li to što bacaju na vas?
I. I. : Fine stvari zadržim, a one druge vratim dvostruko. Veliku grupu ljudi koja se bavi medijima u Srbiji smatram nižom rasom. Ne da nisu na mom nivou, već nisu ni blizu, pa zato ne vidim zašto bih se njima “baktao”. To je kao kad te zovu da s nekim gostuješ u emisiji, pa ako odeš, znači da na neki način prihvataš da ste iz istog svijeta, a ja ovdje imam vrlo malo kolega.
Da li je lako biti u vezi s nekim ko bez problema kaže “ja sam najbolji”?
I. I. : Užasno je teško biti sa mnom! Divim se svojoj djevojci. Potpuno sam ozbiljan kad kažem da je ona pravi heroj. Sama činjenica da radim ovaj posao dovoljno je komplikovana, a na to dodaj moj karakter, pa moju istoriju, iza sebe imam brak, ćerku… Sve to i te kako utiče na vezu.
