To je saopšteno na konferenciji „Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori: Kako do efikasnog rješenja i prevencije problema?“, koju je organizovala nevladina organizacija (NVO) Juventas, u okviru projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, koji finansira Evropska unija, kroz projekat Civil Society Facility Montenegro Programme IPA2016, a koji sprovode Udruženje Roditelji, NVO Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore (UNSCG) i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja (CeP).
V.D. izvršne direktorice NVO Juventas, Jelena Čolaković, kazala je da je istraživanje koje je sprovedeno za potrebe projekta pokazalo da je u prošloj školskoj godini 25 odsto učenika i učenica šestog, sedmog i osmog razreda osnovnih škola navelo da je doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja.
„To znači da je svako četvrto dijete doživjelo vršnjačko nasilje. Isti podaci važe za učenike i učenice srednjih škola, koji su učestvovali u istraživanju. Takođe, skoro jedna polovina nastavnika srednjih škola navodi da se u ovoj školskoj godini desilo da im se učenika/ca požalio/la da je bio/la žrtva nasilnog ponašanja“, navela je Čolaković.
Rješavanje problema vršnjačkog nsilja, kako je ocijenila, nije odgovornost, niti privatna stvar porodica čija djeca jesu žrtve nasilja, odnosno porodica iz kojih potiču oni koji se karakterišu kao nasilnici/e već, kako smatra, zahtijeva angažovanje kompletne zajednice.
„Projekat, pored kreiranja i izmjena strateški važnih dokumenata u oblasti prevencije i tretiranja vršnjačkog nasilja, predviđa i angažovanje lokalnih zajednica, te sprovođenje aktivnosti po mjeri lokalnih potreba i realnosti“, rekla je Čolaković.
Ministar prosvjete u Vladi Crne Gore, Damir Šehović, rekao je da je svak, tokom odrastanja, imao prilike da se, makar posredno, susretne sa vršnjačkim nasiljem i tome se, kako smatra, pridavalo mnogo manje pažnje nego danas.
„Fizičko nasilje, verbalno nasilje, socijalna izolacija, sve su to bile situacije, koje smo gledali kao prolazne, a nekad čak i kao na način za jačanje djeteta u svijetu, koji zna da bude neprijatan i grub. Danas ipak, znamo mnogo bolje od toga. Znamo da takve situacije ostavljaju trajne negativne posljedice“, kazao je Šehović.
Ohrabruje podatak da se, kako je naveo, preko 90 odsto djece osjeća sigurno u školi.
„Kada govorimo o broju djece koja su bila izložena nekoj vrsti pritiska ili konflikta, istraživanje je pokazalo da je svako peto dijete imalo neki vid konflikta, uglavnom verbalnog, što jeste znatno bolje u odnosu na slično istraživanje iz 2006. godine, koje je pokazalo da se svako drugo dijete suočavalo sa vršnjačkim nasiljem, ali je i dalje zabrinjavajuće“, rekao je Šehović.
Najveći dio konfilkata se, kako je kazao, odnosi na verbalne konflikte ili na socijalnu izolaciju, što znači da ih je, kako smatra, teže identifikovati.
„Verbalni konflikti odnosili su se, najčešće, na fizičke karakteristike. Šta nam sve ovo govori? Da kao društvo, moramo još jednom da preispitamo svoj odnos prema djeci i tome kakve im vrijednosti prenosimo i usađujemo. Vrijeđanje drugog u školi ili van nje, zbog fizičkih karakteristika ili rješavanje nesporazuma fizičkim obračunima, ne smijemo da im nudimo kao opciju u toku odrastanja“, istakao je Šehović.
On je poručio da neće dozvoliti da bilo ko, u obrazovnim institucijama, okreće glavu od bilo kog vida nasilja.
„Formirana je Radna grupa sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije na temu Zaštite škola od vandalizma i neprihvatljivog ponašanja, koja treba da nam ponudi moguća dodatna rješenja, za pomenute izazove. Rezultati će biti predstavljeni za najviše dva mjeseca“, rekao je Šehović.
On je najavio da će više pažnje biti posvećeno ozbiljnijoj evidenciji slučajeva nasilja, ali je istakao da obrazovni sistem jako malo može sam da učini.
„Ako imate konflikt koji potiče od porodica i koji samo eskalira u školi, a roditelji odbijaju da preuzmu svoj dio odgovornosti, ako Centri za socijalni rad ne djeluju u skladu sa svojim ovlašćenjima odmah po prijavi nasilja, ako policija nije na visini zadatka, ako kao društvo ne prepoznajemo ovo kao važan izazov koji se tiče svih nas, onda ne možemo izaći kao pobjednici iz ove priče. Zato očekujem da borbu protiv vršnjačkog nasilja nastavimo zajednički i beskompromisno“, poričio je Šehović.
Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, NJ.E. Aivo Orav, istako je da je kroz najnoviju Strategiju za mlade, Unija prepoznala prioritete, a to su, kako je naveo, jačanje kapaciteta mladih za aktivnije uključivanje u društvene procese, prepoznavanje kompetencija omladinskog rada, ali i povezivanje mladih širom EU i drugih zemalja.
„Delegacija EU u Crnoj Gori je snažno posvećena ovim ciljevima, ali da bi bili realizovani, prije svega, moramo da obezbijedimo da naši mladi rastu u bezbjednoj i zdravoj okolini. Zbog toga je Delegacija EU i finansirala ovaj projekat“, rekao je Orav.
Problem vršnjačkog nasilja, kako je istakao, nije samo odgovornost škole, već se kompletno društvo mora uključiti u rješavanje problema i prevenciju.
Milena Nikolić, koja je predstavila preliminarne rezultate istraživanja o vršnjačkom nasilju, kazala je da je istraživanje sprovedeno od 1. oktobra do 20. novembra, a da ga je, za potrebe projekta, sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CeMI).
„Istraživanje je sprovedeno u 18 opština u Crnoj Gori i njime je obuzhvaćeno 75 osnovnih i 41 srednja škola. U našem uzorku smo imali ukupno 2.349 učenika šestih, sedmih i osmih razreda. Sproveli smo i istraživanje među učenicima, prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola i u tom uzorku imamo ukupno 2.545 ispitanika. Dakle, ukupno smo ispitali 4.894 učenika“, navela je Nikolić.
Ona je istakla da su djeca dobila upitnik za roditelje i da je na taj način sakupljeno 1.640 upitnika, a kada je nastavno osoblje u pitanju sakupljeno je 874 upitnika.
Nikolić je navela da je na pitanje da li se u školi osjećaju sigurno 93,6 odsto učenika osnovniih škola dogovorilo potvrdno, a 6,2 odsto ispitanika je navelo da se ne osjećaju sigurno u školskom okruženju.
„Među učenicima srednjih škola, njih 89,9 odsto navodi da se osjeća sigurno, a 10,1, odsto da se ne osjeća sigurno“ rekla je Nikolić.
Da se u posljednjih mjesec neko od vršnjaka ponašao nasilno navelo je, kako je rekla, 17,7 odsto ispitanika osnovnih škola, dok to navodi 17,3 odsto učenika srednjih škola.
„Da se u toku prošle školske godine neko od vršnjaka ponašao nasilno prema učeniku, navodi 24,8 odsto ispitanika osnovnih škola i 24 odsto ispitanika srednjih škola“, rekla je Nikolić.
Prema njenim riječima, učenici su najčešće naveli da su doživjeli neki oblik verbalnog nasilja.
„Možemo govoriti da se jednoj trećini učenika, kako onovnih, tako i srednjih škola, desilo verbalno nasilje. Da im se desilno fizičko nasilje navodi 20,7 odsto učenika osnovnih i 18,8 odsto učenika srednjih škola“, rekla je Nikolić.
Kada je riječ o vršnjačkom nasilju koje se dešava putem interneta, odnosno društvenih mreža, kako je rekla, 10,8 odsto učenika osnovnih škola i 18, 6 odsto učenika srednjih škola navelo je da je doživjelo taj oblik nasilja u poljednjih mjesec.
„Kada govore o tome kako reaguju, ako primijete da se vršnjačko nasilje dešava u školi, većina učenika kaže da se udaljava od mjeseta događaja, ili da ne želi da se miješa u tuđe stvari. Tako imamo svako četvrto, ili svako treće dijete, koje ne prepoznaje adekvatne mezhanizme da se izbori sa problemom vršnjačkog nasilja. Da traži pomoć nastavnika navodi 38,7 odsto učenika osnovnih škola i 21,9 odsto učenika srednjih škola“, navela je Nikolić.
Prema njenim riječima 42,1 odsto nastavnika osnovnih škola je kazalo da se u prvom mjesecu ove školske godine desilo da im se učenik požalio da je bio žrtva vršnjačkog nasilja.
„U srednjim školama taj procenat iznosi 26,8 odsto, dok 20,4 odsto roditelja kaže da im se njihovo dijete obratilo za pomoć u prethodnom mjesecu“, rekla je Nikolić.
Kada je riiječ o mehanizmima rješavanja problema vršnjačkog nasilja, kako je rekla, nastavno osoblje je najkritičniji stav zauzelo prema centrima za socijalni rad.
„Vidimo da trećina nastavnog osoblja daje vrlo nisku ocijenu za efikasnost rada centara za socijalni rad. A nakon toga, su najmanje zadovoljni efikasnošću roditelja, kada je u pitanju rješavanje problema vršnjačkog nasilja“, navela je Nikolić.
Kako je kazala, roditelji su kao najčešće teškoće sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za problem i lošu saradnju sa drugim roditeljima.
„Svaki četvrti roditelj nije zadovoljan saradnjom sa drugim roditeljima ovim povodom“, rekla je Nikolić.
Lepa Žunjić, koja je predstavila Analizu zakonodavnog i institucionalnog okvira za borbu protiv vršnjačkog nasilja, smatra da bi vršnjačko nasilje trebalo biti prepoznato u crnogorskom zakonodavstvu.
„To bi nam pomoglo da se na bolji i precizniji način bavimo ovom temom, ali bi nam pomoglo da podzakonskim aktima, možda, propišemo određene mjere djelovanja, kako institucija, tako i djece i roditelja“, ukazala je Žunjić.
On je navela da je jedna od preporuka da se Zakonom o djeci, kada se bude izradio, obuhvati tema vršnjačkog nasilja.
„Takođe, program Škola bez nasilja, trebalo bi implementirati u svim školama. Potrebno je raditi kampanje i raditi na podizanju svijesti naših građana i građanki i da se pošalje jasna poruka da vršnjačko nasilje treba da prijavimo i da svi djelujemo kako bismo zaštitili djecu“, kazala je Žunjić.
Ona je istakla da su veoma važni programi prevencije i da je potrebno formirati specijalizovane službe za rad sa djecom, koja su žrtve nasilja.
„Vjerujemo da bi specijalizovane službe, pomogle da se na što efikasniji način djeluje, kada dođe do vršnjačkog nasilja i da se pomogne, kako žrtvama, tako i počiniocim“, rekla je Žunjić.
Ona je istakla da je potrebno kreirati Bazu podataka, kako bi se pratilo preveniranje i rješavanje slučajeva vršnjačkog nasilja.
„Kada bismo imali jasnu bazu podataka, mogli bismo u svakom trenutku svi da znamo koji su to najčešći oblici nasilja, gdje se najviše dešavaju i na koji način se radi na rješavanju tih slučajeva. Ta baza podataka bi nam pomogla, jer bi imali jasne upute na koji način dalje djelovati“, ukazala je Žunjić.
