Šoć je liječena na Infektivnoj klinici od 12. do 18. februara 2011. godine, kada je otpuštena u veoma teškom stanju. Nepuna 24 sata kasnije preminula je na Cetinju.
Zastupnik optužnice ostao je pri navodima iz tog akta da je smrt uzrokovana ugušenjem nastalim usljed komplikacija izazvanih virusom AH1N1 (svinjski grip).
Ranije je Miladin Šoć, iznoseći završne riječi, naveo da je tokom sedmoipogodišnjeg procesa dokazano da su nesavjesno liječenje, potpuna nebriga ljekara Dragana Obradovića i Bogdanke Andrić, rezultirali gubitkom mladog života njegove kćerke Ivane Šoć.
On je podsjetio da je, shodno propisima, Obradović bio dužan da njegovoj kćerki s obzirom na simptomatologiju, odmah po prijemu uključi antivirusnu terapiju, ne čekajući laboratorijske pretrage.
Miladin Šoć je ukazao i na činjenicu da je u otpusnoj listi i istoriji bolesti Ivane Šoć, kao početna i završna dijagnoza upisana šifra J10, znači influenca – grip koji sadrži u sebi i oznaku virusa H1N1, pa je na ovaj način optuženi Obradović priznao da se radilo o svinjskom gripu, iako je to prethodno, tokom čitave bolesti uporno negirao.
Porodica pokojne Ivane Šoć smatra da su okrivljeni Obradović i Andrić uvidjeli da se i suviše zakasnilo sa liječenjem, te da usljed toga može ubrzo doći do „smrti i stoga odlučili da po svaku cijenu otpuste pacijentkinju, a sve u cilju izbjegavanja sopstvene odgovornosti“.
Porodica Šoć je za optužene Obradović i Andrić zatražila maksimalnu zatvorsku kaznu i zabranu vršenja poziva s obzirom da su, kako oni smatraju, otpustili Ivanu u stanju neposredne životne opasnosti, i to na nasilan i prevaran način.
Porodica Šoć istakla je da optuženi ni u jednom trenutku nijesu pokazali ,,trunku priznanja, a kamoli kajanja“.
S druge strane, ljekar Infektivne klinike Dragan Obradović je u završnoj riječi kazao da mirne savjesti može pogledati svakoga u oči kada je u pitanju liječenje sada pokojne Ivane Šoć.
