Tako slabu seriju ne može da sakrije tabela - nikada do sada nije se dogodilo da Podgoričani na kraju prve polusezone budu četvrti na tabeli. Ispred su Titograd i Zeta sa tri boda više, dok je vodeća Sutjeska odbjegla na ,,plus sedam“.
Minus u odnosu na Nikšićane nikako nije mali, a nije ni toliko veliki da bi Budućnost već sada bila otpisana iz šampionske trke. Ali, za ispunjenje najvećih ciljeva na domaćoj sceni, jasno je da će ,,plavi“ na proljeće morati da igraju neuporedivo bolji fudbal.
OČEKIVALO SE VIŠE
Kada nema rezultata, aktuelna uprava rješenje traži u promjeni trenera. Posljednji u nizu, prije nešto više od dva mjeseca, promovisan je Branko Brnović koji je najavio napadačku igru, na gol više, uz uvjerenje da ima najbolju ekipu u državi. Pritom je saopštio da više voli pobjede tipa 4:3 ili 3:2, nego recimo 1:0.
Bile su to smjernice neke nove, atraktivne Budućnosti koja će vratiti publiku na stadion i biti ispred konku- rencije. Pedesetjednogodišnji strateg uspješno je započeo misiju na klupi ,,plavih“ - na debiju je upisao trijumf protiv Titograda (2:1) i ekspresno stigao do liderske pozicije. Očekivalo se da to bude zamajac, vjetar u leđa timu koji je počeo sezonu kao glavni favorit za titulu.
Od tada je uslijedio pad. Ne samo da Budućnost više nikoga nije dobila do kraja jeseni, nego u narednih sedam kola nikome nije dala više od jednog gola. Brnović je za kratko vrijeme shvatio koliko je teško biti kormilar ,,plavih“, da nimalo nije jednostavno napraviti igru, konsolidovati fudbalere i biti dominantan u ligi kakva je crnogorska.
Nije uradio ništa više od nekoliko svojih prethodnika. Čak naprotiv, sa njim u ulozi kormilara - Podgoričani imaju negativne rekorde, a uz to su i slabije plasirani nego prije njegovog dolaska.
Ipak, trenerska ruka Brnovića, u pravom smislu riječi, vidjeće se na proljeće. Tokom zimske pauze ima vremena da napravi tim po svojoj želji, dovede pojačanja, skloni one koji mu ne trebaju, a uz to imaće potrebnih sedam sedmica da uigra i fizički spremi ekipu.
Još nije kasno da sa ,,plavima“ napravi velike stvari jer je konkurentan u borbi za oba trofeja, s tim što je bliži osvajanju Kupa, od kojeg ga dijele tri utakmice.
MANJAK GOLGETERA
Prošla su vremena kada je Budućnost imala tipičnog golgetera, fudbalera koji u sezoni može da postigne 20 golova, bude lokomotiva u napadu, napravi prevagu na terenu. Takve brojke vezivane su za Ivana Gigu Vukovića, Fatosa Bećiraja, Admira Adrovića, Srđana Radonjića ili Dragana Boškovića. Sa takvim ofanzivcima, ,,plavi“ su osvajali titule.
Do trofeja je moguće doći i sa nešto slabijim učinkom špiceva, kao recimo 2016. godine, kada je trener bio Miodrag Vukotić, čija je ekipa igrala u sistemu 4-4-2, sa Đalovićem i Goranom Vujovićem u oštrici napada. Njih dvojica postigli su zajedno 23 pogotka, ali su pomoć imali od krila, kao i igrača iz sredine koji su da- vali doprinos. Jedan od njih bio je Milivoje Raičević koji je i sada u timu.
Brnovićeva Budućnost je napadački orijentisana, stvara šanse, mnoge od njih bili su ziceri, ali nema završnicu. Nedostaje realizator. Neko ko treba loptu sa sprovede u mrežu. Koliki je to hendikep za ekipu, svjedoči činjenica da je napadač Mihailo Perović na terenu jesenas proveo 1409 minuta, a svega dva puta se upisao u listu strijelaca.
Njegov saigrač Balša Sekulić na deset nastupa nijednom nije zatresao mrežu. Najefikasniji fudbaler ,,plavih“ je Igor Ivanović sa četiri pogotka, iza njega je Miloš Mijić sa tri, dok je nekoliko igrača postiglo po gol. Sveukupno - statistika je surova. Budućnost je na 19 utakmica dala 16 golova. U prosjeku - manje od pogotka po meču. U tom segmentu bolji su Sutjeska, Zeta, i Titograd, čak i slabi- je plasirane ekipe - Petrovac i Grbalj, a isti učinak imaju Iskra i pretposljednji Lovćen.
Pogled na statistiku otkriva što treba da bude fokus rukovodstva u janaurskom prelaznom roku. Angažovanje napadača, možda i dvojice, je urgentno.
ODBRANA SOLIDNA
Odbrana je nekoliko puta jeftino kapitulirala, naročito u finišu polusezone kada je tim u par navrata ispustio vođstvo. Ipak, generalno gledano, defanziva je jača strana tima - u prilog tome govori podatak da su Podgoričani primili 12 golova, po čemu su u rangu sa vodećom Sutjeskom, dok je po tom parametru bolja samo Zeta čiji je golman kapitulirao samo osam puta.
Kod Brnovića nema nedodirljivih, što je pokazao u posljednja dva kola kada je sa gol crte sklonio reprezentativnog golmana Milana Mijatovića zbog slabe forme, a šansu pružio Milošu Dragojeviću.
Pitanje je hoće li zadnja linija ostati na okupu jer Milanu Đurišiću ističe ugovor i nalazi se na izlaznim vratima kluba, a sredinu može da promijeni i Vladan Adžić koji je, papirološki gledano, takođe slobodan.
FALI LIDER
Budućnost u timu ima nekoliko aktuelnih i bivših reprezentativaca, a ljetos je dovela najboljeg igrača i strijelca lige - Ivanovića. Čini se, ipak, da nema lidera na terenu. Nedostaje fudbaler koji se odvaja stavom, odgovornošću, harizmom, karakterom, ponašanjem... Neko ko je glavni u timu. Prvi i u pobjedi i porazu.
Za to je premlad osamnaestogodišnji Stefan Milić kojem je rukovodstvo na ramena stavilo veliki teret kada ga je odredilo za kapitena.
Prirodnije je bilo da traka pripadne nekome od iskusnijih momaka - recimo Mijatoviću koji je član A selekcije, ili nekome ko je duže u prvom timu, a ima onih koji su članovi Budućnosti i po nekoliko godina.
(NE)SPORNA KONDICIJA
Polusezona je završena, svi treneri raspustili su ekipe, osim Brnovića. ,,Plavi“ će trenirati još sedam dana, a u tom periodu igrači će raditi testove pod nadzorom kon- dicionog stručnjaka koji je specijalno za tu priliku angažovan iz Srbije.
U momentu kada je jesen takva kakva jeste, kada su igrači zasićeni i mislima već na odmoru - ovakav potez dođe kao kazna. Doslovno.
Brnović je u više navrata pričao o tome kako je ekipa nespremna, te da fudbaleri ne mogu da isprate njegove zamisli preko 70. minuta. Ako je to tačno - onda je krivica dijelom njegova. Šef struke ,,plavih“ u prethodna dva mjeseca imao je dvije reprezentativne pauze od po 14 dana. Efektivno - 20 dana za rad. Ako i pored toga nije uspio da digne ekipu na fizičkom planu, onda postoji problem u načinu rada stručnog štaba koji vodi. Budućnost je od ljetos odigrala 27 takmičarskih, a uz to i nekoliko prijateljskih mečeva. Prirodno je da se igrači spreme kroz toliki broj mečeva.
Logično je da ih je stigao umor usljed napornog ritma subota-srijeda-subota, ali sa tribine se nije stekao utisak da fali kondicije. Razlozi manjka bodova le- že u drugim stvarima. Čeka se Brnovićeva analiza i bolje proljeće.
