To je prilikom zatvaranja devetog Festivala filma o ljudskim pravima UBRZAJ, saopštio direktor Festivala, Miloš Knežević, ističući da su filmovi pružili publici snažne poruke, koje su imale za cilj da podignu svijest o značaju ljudskih prava.
„Nadam se da smo svim tim filmovima uspjeli da pokažemo moto Festivala - a to je da smo gledali filmove i da smo definitivno nešto iz njih zapamtili. To ćemo vidjeti kada se nađemo u situaciji da su naša ljudska prava prekršena ili nekome ko nam je blizak“, naveo je Knežević.
On je rekao da je odziv publike bio odličan.
„Drago mi je što podgorička publika i dalje, sa nestrpljenjem, čeka Festival filma o ljudskim pravima UBRZAJ. Ista je situacija i sa Beranama i Kotorom. I ove godine smo u Beranama imali projekciji u Gimnaziji "Panto Mališić“, pričali smo i sa srednjoškolcima o temama koje se tiču ljudskih prava“, istakao je Knežević.
On je kazao da će Festival i dalje, pored prikazivanja premijera filmova crnogorskoj publici, zadržati obrazovnu funkciju koju je neophodno, kako je poručio, njegovati naročito među mlađim generacijama.
Festival UBRZAJ koji je trajao od 9. do 14. decembra, zatvoren je projekcijom filma „Unuk“, reditelja Aleksandara Reljića, koji je crnogorskoj publici predstavio priču o bivšoj logorašici Evi Mozes Kor, koja je preživjela nacističke smrtonosne eksperimente doktora Jozefa Mengelea, a 2014. simbolično je usvojila Rajnera Hesa, unuka komandanta Aušvica, koji se danas aktivno bori protiv fašizma i antisemitizma.
Reditelj filma Aleksandar Reljić i protagonista filma Rajner Hes, unuk komandanta logora Aušvica, bili su gosti tokom zatvaranja Festivala UBRZAJ, a nakon projekcije filma, razgovarali su sa publikom u Sali Dodest, uz moderaciju istoričara Miloša Vukanovića.
Govoreći o motivima rada na ovom filmu, Reljić je pojasnio da se i ranije bavio temom Holokausta i zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu na prostorima bivše Jugoslavije.
„Radio sam specijalnu dokumentarnu emisiju „Aušvic - jugoslovensko sjećanje“ i interesovalo me je kako je danas, poslije rata, krvavog raspada i ratnih zločina koji su počinjeni, na prostorima bivše Jugoslavije, kakav je odnos prema tom fenomenu u kontekstu zataškavanja i relativizacije, ne samo zločina iz devedesetih, već i iz Drugog svjetskog rata“, naveo je Reljić.
On je podsjetio da se posljednjih deset godina u Srbiji događa pokušaj rehabilitacije ratnih zločinaca, umanjivanje njihovog značaja
„Naišao sam na priču i Rajneru i Evi, nakon čega sam odlučio da nastavim da se bavim tom temom.“, rekao je Reljić, a govoreći o dvije realnosti koje su tekle u Aušvicu zaključi je „Banalnost zločina se vidi na fotografije prikazanim u filmu, na kojima nacisti vode bezbrižan život“.
Hes je ukazao da najveće kršenje ljudskih prava koje bilježi naša istorija, nije ostalo iza nas, i da se u modernim medijima i dalje mogu uočiti, kako je naveo, obilježja tog vremena.
„I dalje možete uočiti kukasti krst u svaokodnevnici, to nije tajna ili nešto što se nastoji prikriti. Moj zadatak je, upravo kao unuk jednog od najvećih zločinaca, da se potrudim da se slične stvari više nikada ne dogode“, poručio je Hes.
On je rekao da se takav zločin može dogoditi bilo gdje na svijetu i da je zabrinjavajuća činjenica rast retrogradnih pokreta, poput činjenice, kad je riječ o regionu, da „ustaše dobijaju legitimaciju“ i da u mnogim država EU desnica jača, poručujući da su vlasti te koje su odgovorne u sprječavanju sličnih događaja.
Hes je na interesovanje publike odgovarao i na pitanja o odnosu sa drugim članovima porodice Hes u kojoj se on vidi kao „otpadnik“ a u kojoj je njegov djed Rudolf Hes neko ko je ispravno postupio, kao i kako je uopšte saznao informacije o dubini uključenosti svoje porodice u zločine a što je rezultiralo njegovim prekidom komunikacije sa njima. Takođe, on je govorio i o svojim obrazovnim inicijativama koje sprovodi širom svijeta, ali i prijetnjama koje dobija od novih nacista i mjerama bezbijednosti kojima je nerijetko podvrgnut.
