Njegovo ime, kao i imena njegovog oca Dušana i majke Smiljke dobro su poznata Cetinjanima, ali i svim borcima za obnovu autokefalnosti CPC i nezavisnu Crnu Goru.
Upravo je Danilo, 6. januara 1991. razvio crnogorski barjak kada je naložen badnjak CPC ispred Dvorca kralja Nikole, u vrijeme kada se, kako kaže u razgovoru za Dnevne novine, zbog deklarisanja Crnogorac robijalo, pišu Dnevne novine.
“Krajem 1990. tačnije 27. decembra na Cetinju je formiran Odbor za obnovu Crnogorske pravoslavne crkve. Dogovorili smo se tada da 6. januara 1991. naložimo badnjak ispred Dvora kralja Nikole. Za tu priliku htjeli smo da imamo crnogorsku zastavu sa dvoglavim orlom, a kako nijesmo uspjeli da je pronađemo, riješili smo da se šije. Moja majka Smiljka imala je staru singer mašinu koja joj je ostala od njene majke. Prihvatila je da sašije zastavu. Iznijeli smo namještaj iz dnevne sobe porodičnog stana Brajovića i postavili mašinu i Smiljku. Dok se u kući šilo, mi smo pripremali druge stvari. U jednoj kući nas desetak je rezalo svijeće na pola jer ih nijesmo imali dovoljno. Ujutro su dva barjaka donešena u kancelariju i razvijena kad su došle Bajice sa badnjakom. Jedan barjak je bio kod mene, drugi u ruke, sad pokojnog, Rajka Miranovića. Tog 6. januara 1991. godine, prvi put poslije 1918. badnjak crnogorski ponovo je naložen ispred dvora”, priča Danilo
Naglašava da je planirao niz aktivnosti, poput okupljanja starih boraca za CPC i svih koji su spremni da pomognu da crnogorske svetinje budu zaista crnogorske.
“Ono što je sigurno jeste da nam nalaganje badnjaka ispred Dvora kralja Nikole neće biti jedina aktivnost po kojoj će nas pominjati. Bićemo prisutni i ostalih 364 dana u godini”, poručuje Brajović.
On vjeruje da će ubrzo biti poznat predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti.
“Svjedoci smo brutalnih napada junoša SPC na našega vladiku. Količina agresije koju su pokazivali djelima jasno govori da oni neće lako odustati od okupacije naših svetilišta. U tom dijelu nadležni su zakazali. Naš vladika bukvalno je jedva spašavao glavu od ostrašćenih čuvara svekolikog srpstva u Crnoj Gori”, ističe Brajović.
Kako naglašava, donošenje zakona biće jednostavnija stvar, od njegove implementacije.
“Tu se ne radi o interesima ni finansijskoj koristi jer CPC nije u poziciji SPC koja iz Crne Gore na naše oči iznosi preko 50 miliona eura godišnje bez ikakvog nadzora države nad tim novcem. Pa se potom, pojavljuju kao, zamislite donatori po Crnoj Gori? Dakle, novcem koji su oteli oni i doniraju. Odnosno, mrvicama od tog novca. U svemu tome učestvuje 1200 popova SPC u Crnoj Gori, koji ulaze, izlaze i borave kako njima na um pane. Radi se, slobodno mogu reći o vojnoj sili, na čijem čelu stoji komandant koji se lažno predstavlja kao mitropolit crnogorski. Ne. On je mitropolit crnogorsko-primorski. On je mitropolit SPC i ne treba ga oslovljavati onako kako on zahtijeva, sipajući maglu u oči neznavenima nego sa poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Taj nas naziva volovima, Brozovom kopiladi, nevjernicima, baca kletve i anateme po nama, kune da nam “meso s kostiju otpada”, upravo taj ućeruje strah u kosti Crnogorcima koristeći najniže oblike manipulacije”, kaže Brajović, naglašavajući da je riječ o dobro organizovanoj, anticrnogorskoj ujdurmi.
Poručuje da se dalje tako neće moći.
“Sveti Petar Cetinjski leži u Manastiru Cetinjskom, ne leži ni Radojica ni Milojica. Vladar koji je Crnu Goru napravio državom, koji je pomirio zakrvljena crnogorska plemena, duhovnik koji je bitke vodio sa sabljom ispred svih. U tom manastiru danas boravi Risto, mitropolit SPC i ja lično osjećam stid što takav čovjek boravi u Cetinjskom Manastiru”, kaže Brajović.
Na pitanje na koji način će pokušati da, kako je najavio, sveštenstvu CPC bude omogućeno da služi u Cetinjskom manastiru, crkvi na Ćipuru, Brajović poručuje “isključivo saopštavanjem istine”.
“Saopštavanjem istine. Otkrivanjem istorije. Razobličavanjem obmana. Tribinama na kojima ću pozivati mlade da učestvuju. Naš problem su naša djeca. Uzalud mi znamo istoriju kad je oni ne uče u školama. Time postaju podložni gebelsovskim propagatorima SPC koji su najjači i zadnji bastion srpske asimilatorske politike. Građani Crne Gore moraju da znaju šta se sa Crnom Gorom dešavalo od 13. jula 1878. pa do 1918. godine kad je pala u ropstvo, okupirana od Srbije. Mora da se zna šta se dešavalo od 1918. do danas. Mora da se zna da je regent Aleksandar dekretom ukinuo Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Pa zašto bi nešto ukidao ako to nije postojalo. Mora da se zna da se termin “crnogorsko primorska” pominje prvi put 1929. godine. Crkvena opština Cetinje će se potruditi da ove istine izađu na vidjelo, da se ne zaboravi bliska istorija, a da se otkrije drevna”, poručuje Brajović.
