„Bez namjere da polemišem sa Blagotom Mitrićem, više javnosti radi, želim kroz nekoliko sažetih i nepobitnih pitanja – činjenica, ukazati na brutalno gaženje Ustava i zakona u slučaju Nebojše Medojevića i mene. Kako je moguće da istražni sudija ili sudije u istom slučaju donesu dvije različite odluke, prvi put da nema elemenata za određivanje pritvora, a drugi put da se odredi momentalno stavljanje u zatvor u trajanju najduže do dva mjeseca? Kako je moguće da Nebojša Medojević i ja uopšte ne učestvujemo u postupku pred istražnim sudijom i čak da ni prvi ni drugi put ne dobijemo rešenje, već ga naslućujemo u obrisima obrazloženja rešenja Višeg suda? Kako je moguće da Apelacioni sud o istoj stvari tri puta donese različitu odluku“, pita Knežević, napominjući da su prvi put donijeli odluku da nisu nadležni, drugi put da je istražni sudija bio u pravu i da su jedino žalbu na njegovo rešenje mogli podnijeti Nebojša Medojević i on, a treći put da je Viši sud u pravu i da samo treba da odredi način “stavljanja u zatvor” i da žalba ne odlaže izvršenje.
„Kako je moguće da je jedan isti sudija Apelacionog suda po istoj stvari donio dvije različite odluke? Kako je moguće da Apelacioni sud da tumačenje da imunuitet poslaniku traje od početka do završetka skupštinskog zasijedanja? Na osnovu kojeg člana ZKP – a, a da to nije ovaj član 119, tužilac zaključuje da je svjedok odbio da svjedoči iako smo Nebojša Medojević i ja svjedočili dva puta po dva sata? Ako je svjedok jednom već kažnjen 1000 evra zbog navodnog odbijanja da svjedoči, kao što smo kažnjeni Nebojša Medojević i ja, zbog navodnog odbijanja da svjedočimo, da li istražni sudija ili Viši sud, ili bilo koji sud može donijeti drugo rešenje o “stavljanju u zatvor” i to po istoj stvari? Koja je razlika između “određivanja pritvora” i “stavljanja u zatvor” , i zašto je za određivanje prtivora potrebno skidanje imuniteta a nije za stavljanje u zatvor“; ističe Knežević.
On pita i zašto je liderima i poslanicima DF – a u postupcima za tzv. državni udar i pranje novca ukidan imunitet, ako je Apelacioni sud dao tumačenje da ustvari imaju imunitet za nekoliko sati boravka u plenarnoj sali?
„Da li po ovoj analogiji Milo Đukanović, Ivan Brajović i Milivoje Katnić treba da budu stavljeni u zatvor? Da podsjetim, Milo Đukanović je optužio Vojislava Koštunicu za ubistvo Duška Jovanovića i kad je posle duže vremena saslušan u tužilaštvu saopštio je da se radi o političkim stavovima, ili prevedeno na jezik tužilaštva, odbio je da svjedoči. U obrazloženju presude za slučaj Ramada jasno stoji da je Ivan Brajović lažno svjedočio, što bi imperativno značilo, da mu tužilaštvo ili promijeni status u osumnjičenog za davanje lažnog iskaza, ili odredi stavljanje u zatvor po analogiji sa Nebojšom Medojevićem i sa mnom. A ko je nadležan za javno iznesenu tvrdnju Milivoja Katnića da je njegovoj supruzi bio ponuđen mito u iznosu od 4 000 evra upakovanih u čokoladi ? Otkud Milivoje Katnić zna da je u čokoladi bilo 4000 evra ako je nije otvorio? Ko je bio čovjek koji je njegovoj supruzi uručio čokoladu i ko su bili policajci koji su je čekali ispred ulaza da je uhapse? Da li je neko saslušao Katnića i njegovu suprugu? Naravno da nije, niti će, zato ne treba mijenjati teze da se bilo ko od nas sakriva iza imuniteta“, naveo je Knežević u reagovanju dostavljenom Portalu Analitika.
Suština je, kako je dodao, u sljedećem- neće Crna Gora ostati bez svjedoka, jer ako neko odbije da svjedoči ili pak svjedoči lažno, postoje precizni mehanizmi da bude kažnjen.
„Prvi je kazna od 1000 evra, a drugi promjena statusa u davanje lažnog svjedočkog iskaza. Ali je mnogo važnije na osnovu čega tužilac koji isljeđuje svjedoka dva puta po dva sata zaključuje da je ovaj odbio da svjedoči. Koji član ZKP – a jasno propisuje norme “ odbijanja” a da se isključi subjektivnost tužioca. Ako neko svjedoči dva sata, on nije odbio da svjedoči, on je ili iskoristio odredbe koje mu garantuje ZKP a tiču se njegove i bezbjednosti njegovih izvora, ili je dao lažan iskaz. Ako je dao lažan iskaz on može samo postati osumnjičeni, a ne može se “staviti u zatvor najdalje do dva mjeseca “ . Uostalom , koji to član Krivičnog zakonika tretira ovaj fenomen “odbijanja svjedočenja “ , i u kom to članu jasno piše od kad do kad traje zatvorska kazna ? Ni u jednom, osim u članu 119 ZKP – a u kom piše da stavljanje u zatvor traje najduže do dva mjeseca ili dok se ne zaključi da su dalji razlozi za saslušanjem nepotrebni“, naglašava Knežević, pitajući i šta poslije dva mjeseca- da li se onda svjedok kvalifikuje za osumnjičenog i odmah produžava u Istražnom zatvoru svoj boravak, ili je slučaj završen?
„Tumačeći ZKP na način kako je to uradio SDT, Viši sud i Apelacioni, građani će se utrkivati da prije budu osumnjičeni nego svjedoci, jer se uvijek može desiti da poslije svjedočenja, tužilac po slobodnoj procjeni zaključi kako ih treba staviti u zatvor jer nisu svjedočili onako kako se od njih očekuje. Zato Ustavni sud u pokušaju spasavanja SDT, Višeg i Apelacionog suda mora izmisliti novu ustavnu akrobaciju koja bi u parafrazi Bogišića trebalo da glasi : što se grbo rodi, opeglaće će inicijative za ocjenu ustavnosti“, zaključio je Knežević.
