Kako je naveo Fakultet za crnogorski jezik i književnost je opravdao očekivanja.
“Ono što je najvažnije uspostavljena je saradnja sa lingvistima svjetskoga glasa i više se ne može govoriti da je crnogorski jezik nekakva naša unutrašnja rabota koju ne podržava niko sa strane”, kazao je Čirgić.
Čirgić smatra da su ućutkali kritičare, kako one koji su kritikovali osnivanje Fakulteta tako i one koji ne priznaju crnogorski jezik.
Da je crnogorski jezik, za kolege iz Srbije, i danas idiom, sprski sa posebnostima, smatra Čirgić, polazi od uslužnih Crnogoraca koji žive u Beogradu ili koji rade iz Crne Gore kao dopisni članovi srbistike.
“Srbistika nikad neće odustati od stava da je crnogorski jezik dio srpskoga”, kazao je on.
Podsjetio je da je ujedinjeni savjetodavni komitet za registraciju jezika sa sjedištem u Vašingtonu prije godinu priznao crnogorski jezik i Crnoj Gori dodijelio međunarodni jezički kod CNR.
Taj događaj je, kako smatra Čirgić, u istoriji crnogorske kulture u ravni velikih oslobodilačkih bitaka i prvi po važnosti nakon referenduma o samostalnosti crnogorskoj.
“Time nas je priznao slavistički svijet. Prvi korak nakon toga, je rad na velikoj enciklopediji slovenskih jezika koju radi međunarodna ekipa lingvista, a FCJK je dobio ponudu da samostalno uradi jedinicu o crnogorskom jeziku, koji će ući kao ravnopravan u veliku enciklopediju slovenskih jezika”, kazao je on.
Taj datum, kako kaže on, nije dovoljno valorizovan.
“Taj dan je mogao biti simbolično uzet kao dan crnogorskog jezika”, smatra Čirgić.
Konkretna podrška pri usvajanju pravopisa crnogorskog jezika je, kako kaže Čirgić, potekla od Josipa Silića koji je potpuno rasterećen od političkih i ideoloških podjela.
“Crna Gora je imala podršku i od hrvatskih i bošnjačkih lingvista, ali je Silić čovjek čije je ime zaslužno za taj proces i ne postoji nijedan tekst u kojem bi se moglo prepoznati da je on desničar”, kazao je on.
Najveću štetu crnogorskoj jezičkoj politici, kako smatra on, nanijeli su oni koji smatraju da postoji crnogorski jezik a da ima srpsko-hrvatsku jezičku normu.
“Lingvisti, sa studijskog programa za crnogorski jezik južnoslovenske književnosti, uz pomoć jednog uslužnog medija šire dezinformacije o oblicima koji ne postoje u crnogorskom pravopisu", kazao je on.
Takozvana “čirgilica” je pokvarena teza jednog crkovnog stručnjaka za jezik.
“Njome se neobavještenim građanima želi predstaviti današnje crnogorsko pismo kao nekakva novina koju je izmislio Adnan Čirgić, a nasuprot tome nudi im se sveto ćirilovo pismo kako je rečeno u jednom od njegovih obraćanja”, rekao je Čirgić.
Komentarišući nedavno biranje članova Crnogorske akademije nauka, Čirgić kaže da su oni predložili čovjeka koji je formalno najznačajniji živi crnogorski književnik Milorada Popovića.
"Možete ga voljeti ili ne, ali niko ga ne može osporiti. Ako imate takvog čovjeka, a sa druge stane potpunog anonimusa u nauci još predstavljenog kao teoretičara književnosti potpuno je prirodno da ćete predložiti čovjeka koji je najznačajniji crnogorski pisac. Ali takvom čovjeku nema mjesta u CANU", naveo je Čirgić.
CANU se, kako smatra, između vrijednosnog i ideološkog kriterijuma opredjeljuje za ideološki.
“Ljudi koji su utemeljili montenegristiku nikad nisu mogli priviriti u članstvo te akademije. CANU bi trebalo da bude i crnogorska i naučna akademija, ali do danas ona od toga ništa nije”, smatra Čirgić.
