Novak Adžić, istoričar

Božićni ustanak crnogorskog naroda (I)

Božićni ustanak crnogorskog naroda, podignut 6. januara 1919. godine, politički je imao za cilj da se ponište odluke tzv. Podgoričke skupštine od 26. novembra 1918. godine o nelegalnom i nelegitimnom prisajedinjenju Crne Gore Srbiji; da se Crna Gora oslobodi faktičke vojne okupacije srpske vojske; da se odbrani i afirmiše crnogorska državna nezavisnost i da Crna Gora kao punopravan i ravnopravan državno-pravni subjekt stupi jugoslovensku konfederaciju, u kojoj bi imala ravnopravan status sa ostalim njenim konstituentima.
Objavljeno: 07. 01. 2019 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A

Piše: Novak ADŽIĆ

Crnogorski januarski ustanak 1919. godine želio je skrenuti pažnju međunarodne javnosti i velikih sila uoči i tokom zasijedanja Versajske (Pariske) mirovne konferencije (1919-1920) na crnogorsko pitanje , odnosno, htio je ukazati na to da crnogorski narod ne prihvata sprovedenu i proklamovanu nasilnu aneksiju Crne Gore izvršenu od strane Srbije, već da hoće da odbrani svoju državnu samostalnost i nacionalnu slobodu.

U pismu crnogorskom komandiru Petru Gvozdenoviću,  organizator, ideolog i politički vođa Božićnog ustanka  i kasniji crnogorski premijer u egzilu (1919-1921) Jovan Simonov Plamenac, je 31. (18) decembra naveo suštinu političke i ustaničke borbe crnogorskih zelenaša, rojalista i indipendentista, koji su po slomu ustanka nastavili sa komitskom, gerilskom i emigrantskom borbom »ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE«. Naime, u tome pismu Jovan S. Plamenac navodi: »Naša je deviza: Vaspostava Crne Gore sa svim njenim suverenim atributima pa sljedstveno tome i narodno samoopredjljenje prema postojećem crnogorskom ustavu i parlamentarnim principima«.

USTANIČKA PAROLA

To je bila suštinska parola crnogorskih ustanika (čiji je plotun iz njihovih pušaka zagrmio 24.XII 1918 / 6. I 1919. godine na okupacione trupe i domaće izrode u njihovoj službi), koji su se borili s pokličem »Za pravo, čast i slobodu Crne Gore«.

Dakle, u vrijeme stvaranja Kraljevine SHS crnogorski Dvor, Vlada i njihove pristalice u Crnoj Gori zalagali su se za stvaranje Jugoslavije na principima saveza suverenih država (konfederacije) i tražili su vaspostavljanje (obnovu) Crne Gore kao države, kao i garantovanje i primjena prava crnogorskom narodu da se slobodno izjasni o državno-pravnom statusu Crne Gore u skladu s crnogorskim Ustavom i zakonima.

Kad je postalo očigledno da od takvog jugoslovenskog ujedinjenja nema ništa, crnogorski Dvor, Vlada, crnogorski ustanici i komiti, gerilci i crnogorski emigranti borili su se političkim i diplomatskim, ali i oružanim sredstvima za nezavisnu Crnu Goru. Kralj Nikola I Petrović-Njegoš je u egzilu bio jako angažovan da opstane samostalna Crna Gora i da on ostane na njenom prijestolu. Tako vojvoda Simo Popović u svojim memoarskim spisima »S kraljem Nikolom iz dana u dan 1916-1919«, objavljenim u Beogradu 2002. godine, na strani 250, konstatuje i to da je maja 1919. godine kralj Nikola imao susret sa italijanskim poslanikom na Crnogorskom Dvoru Paolom de Maontaljarijem i da mu je na njegovo pitanje što hoće decidirano odgovorio ovo: »Hoću samostalnu Crnu Goru i da se vratim u nju. Ništa Drugo!«.

kraljnikolaSuštinska misao programa i cilja borbe crnogorskih ustanika, zelenaša i komita izražena je i u pismu poslatom ministru crnogorske u egzilu Milu M. Vujoviću, koji je tada bio u Rimu, kojega su napisali i potpisali, iz San Đovani di Medua, 26. januara 1920. godine, komandir Petar Lekić, komandir Vojin Lazović, komandir Pero Vuković, pješadijski kapetan Milo Leković, kapetan Božo Bećir i poručnik Savo Raspopović, u kojemu se ističe i ovo: “Ubijeđeni u uspjeh naše pravedne stvari, gorostasno cijeneći da je čast, sloboda i nezavisnost naše domovine iznad svega. Od te ideje samo smrt može nas razdvojiti. Za tu ideju borimo se neprestano«.

(Izvor: Državni Arhiv Crne Gore-Cetinje, Fond izbjegličke vlade, fascikla 107 i prof. dr Šerbo Rastoder, »Skrivana strana istorije...(1919-1929), Bar, 1997, tom III, str. 1314).

U USTANKU UČESTVOVALO 5.000 CRNOGORACA

U Božićnom ustanku učestvovalo je, direktno i indirektno, oko 5.000 Crnogoraca. Zapadni i Istočni sektor ustaničkih snaga, čiji su pripadnici opsadirali Cetinje i koji su stupli u borbu,  brojao je oko 2.000 ljudi (pod komandom kapetana Krsta Zrnova Popovića); snage koje su opsadirale Rijeku Crnojevića brojale su oko 600 ljudi (pod komandom komandira Đura Šoća); snage koje su opsadirale Virpazar oko 400 ljudi (pod komandom ministra Jovana S. Plamenca) na prostoru Podgorice i okoline bilo je oko 300 Pipera i 200 Lješkopoljaca i Bjelopavlića (ukupno oko 500) kojima je komandovao general Milutin Vučinić i brigadir Andrija Raičević; na prostoru Nikšića mobilisano je više od 1.000 ustanika pod komandom braće vojvode Boža, Đura Petrovića i Marka Petrovića i bivšeg crnogorskog ministra Marka Đukanovića, od kojih je značajan dio stupio u borbu pod komandom brigadira Đura Jovovića i narodnog poslanika Milisava  Nikolića; na prostoru Rovaca bilo je oko 400 ustanika pod komandom kapetana Ivana Bulatovića. Dakle, ukupno ustaničke snage su brojale oko 5.000 ljudi, od kojih u borbu nijesu stupile 6. januara 1919. godine snage pod komandom Milutina Vučinića, Jovana Plamenca, Đura Šoća, dok su u borbu stupile snage iz Katunske nahje, dijela Riječke i Lješanske nahije i dijelom ustaničke snage sa prostora Nikšića.

Neprijatelji crnogorskih rodoljuba i ustanika bila je okupatorska srpska vojska, te četnici i velikosrpski bjelaši i plaćenici u njihovoj službi. Bili su oni skupa brojčano i naružanjem premoćni u odnosu na ustaničke snage. Na dan 6. januara 1919. pod komandom okupatorskih srpskih »Jadranskih trupa« na čelu sa generalom Dragutinom Milutinovićem (Srbinom iz Beloševca, kod Kragujevca) u Crnoj Gori bilo je 9.093 vojnika i oficira.

(Izvor: Arhiv Istorijskog instituta Podgorica, fascikla 359, Komanda Jadranskih trupa, E. Br. 1726, 6. I 1919-Komandi II Armije i akademik prof. dr Dimitrije-Dimo Vujović, »Ujedinjenje Crne Gore i Srbije«, Titograd, 1962, str. 470). 

U jednom pismu koje je upućeno sa Njeguša 1. decembra 1918. godine, po gregorijanskom kalendaru, kapetanu Đuru Draškoviću sa Čeva i kapetanu Dušanu Stankovu Vukoviću iz Prediša (Bjelice) stoji da su ustanici odložili podizanje ustanka za određeno vrijeme »dokle vojvoda Đuro Petrović i brigadir Vučinić provedu organizaciju u svojim mjestima«. Na Cetinje je potom dolazio i vojvoda Božo Petrović i razgovarao sa vođama zelenaša iz Cetinja o podizanju ustanka. Uoči izbijanja ustanka, poslije 23. decembra 1918. godine (g.k), ostali su kod svojih kuća vojvoda Božo Petrović i vojvoda Đuro Petrović i Marko Petrović, te ministar Marko Đukanović i odmah su uhapšeni. Oni se, zajedno sa brigadirom Đurom Jovovićem, Milisavom Nikolićem, Živkom M. Nikčevićem, Dragišom i Antonijem Bojovićem, Vaskom Marojevićem, Vukom J. Krivokapićem, Matom Todorovićem, Kostom Radovićem, Petrom P. Kovačevićem, Stevanom Pavlovićem, Jošom Jovovićem i drugima tretiraju kao organizatori Božićnjeg ustanka na prostoru Nikšića i okoline. Pošto su braća Petrovići i ministar Marko Đukanović uhapšeni prije izbijanja ustanka, sa ustaničkim snagama poveli su oružanu borbu Milisav (Misja) Nikolić, brigadir Đuro Jovović, braća Dragiša i Antonije Bojović, Vasko Marojević, Živko  Nikčević, Nikodim Janjušević i brojni drugi. Poslije sloma ustanka, brigadir Đuro Jovović je emigrirao u Italiju i bio jedan od komandanata crnogorske izbjegličke vojske u Gaeti, dok su ostali pomenuti, kao i brojni drugi ostali u šumi i kao komite nastavili gerilsku oslobodilačku borbu. Vojvode Božo i Đuro Petrović i njihov treći brat Marko Petrović putovali su na brojne sastanke i zborove koji su održavani u cilju organizovanja, pripreme i izvođenja narodnog ustanka. U Podgorici su se sastali i vijećali sa generalom Milutinom Vučinićem, ministrom Savom Vuletićem, oficirima: Perom Tujovim Vukovićem, Petrom Savovićem, Stevanom Radovićem, Stankom Markovićem, Blažom Markovićem i drugima. U Lješkopolju se vojvoda Đuro Petrović sastao i dogovarao sa brigadirom crnogorske vojske Andrijom Rajičevićem. U Riječkoj nahiji susreo se i ragovarao sa inspiratorima ustanka serdarom Jokom Jovićevićem, komandirom Đurom Šoćem i kapetanom Jovanom Belovim Vujovićem. Na Cetinju je postojala namjera da se sretnu i dogovore oko pitanja vezanih za ustaničku akciju sa Jovanom S. Plamencem, bivšim crnogorskim ministrom i duhovnim vođom ustanka, Ristom Popovićem, takođe bivšim ministrom, Mišom, Špirom i Jovom Popovićem, komandirom Petrom Lomparom i drugima.

bozicni-ustanakPRIPREME ZA USTANAK

Ustanički prvaci iz Nikšićkog kraja su pozvali ustaničku vojsku na okup 23. decembra 1918. godine po gregorijanskom kalendaru. Dva pisma o tome svjedoče. U pismu kojeg su potpisali Đuro Jovović i Milisav Nikolić u Nikšiću 21. XII 1918. godine kaže se: »Poznata vam je naša namjera te Vam činimo na znanje. Što imate vojske da s njom dođete na Glibavac (Ćemenci) u osvit neđelje. Tu ćete naći našu vojsku, to jest bataljon Trebješki. Uzmite tajina za tri dana. Pozdravljamo: Đuro Jovović i Milisav Nikolić«. U drugom pismu od 21. XII 1918. godine, kojeg su potpisali kom. Đuro Jovović, Nikčević, Milisav Nikolić, kom. Stevan Pavlović, kap. Jošo Jovović veli se: »Dragi Zajo, Mi smo ovamo svi okupljeni, a tako i sva ovdašnja plemena i Rudinjani: da 23 ov. mj. u neđelju iduću, na osvit, u dvije ure po ponoći, budemo svi na okupu kod kule Lekovića na Kapino polje. Odolen ćemo zajedno učiniti raspored što će se dalje raditi. Dakle, pođi kod Alekse Koprivice, Kosta Radovića i drugih koje ti znaš, te se svi okupite što više možete i krenite za određeno mjesto. Uzmite tajin za tri dana. Nadamo se da se nećete oglušiti. Pozdravljamo«. Već 21. decembra 1918. godine po gregorijanskom kalendaru, oko Nikšića se bila okupila ustanička vojska, ali grad još nije bio potpuno opkoljen. Srpska vojska, bjelaši, četnici i žandarmerija posjeli su određne položaje i izrazili gotovost na borbu sa ustanicima. No, do sukoba nije došlo ni 22. decembra 1918. godine po istom kalendaru.  Crnogorski ustanici su 23. decembra 1918. godine po istom kalendaru držali Cetinje i Nikšić u opsadi. U ovim gradovima nalazile su se najveće mase ustanika i tu je došlo i do najžešćih oružanih borbi u kojima je poginulo na desetine sa jedne i druge strane. Oružana borba oko Nikšića počela je 23. decembra 1918. godine po gregorijanskom kalendaru, oko tri sata poslije podna i trajala je čitav dan. Ustanici su bili znatno brojniji, ali srpska vojska i bjelaši u gradu zadržali su svoje pozicije. Predveče su u Nikšić na strani srpske vojske i bjelaša prispjeli u pomoć bjelopavlićki i grahovski bjelaši, čime su antiustaničke snage bile značajno pojačane i postale nadmoćne. Kad su saznali za to, ustanici su počeli uz borbu da se povlače i postepeno razilaze svojim domovima ili da odlaze u planine. U vrijeme ratnog dana za zauzimanje Nikšića, 23 decembra 1918/5. januara 1919. godine kod svojih kuća su ostali i nijesu uzeli učešće u borbi vojvode Božo i Đuro Petrovići i ministar Marko Đukanović, koji su važili za vođe ustanika. Vojvode Božo i Đuru Petrović i ministar Marko Đukanović su odmah uhapšeni, a u šumi su nastavili borbe sa dijelom ustanika komandir/brigadir Đuro Jovović i narodni poslanik Milisav Nikolić. 

PISMO

U povjerljivom pismu popa Steva Drecuna, poslatog sa Ljubotinja 18. decembra 1918. godine mitropolitu Mitrofanu Banu, o pripremama za izvođenje ustanka, veli se i ovo: »Glavni vođe poketa su: Jovan Plamenac, vojvoda Đuro Petrović i Milutin Vučinić. Većina naroda izgleda da je nezadovoljna sa odlukom Podgoričke skupštine, zato što je Crna Gora pripojena Srbiji, a nije kao zasebna jedinica ušla u Jugoslovensku zajednicu. Kako čujem većina naroda po svim plemenima pridobivena je za pokret«. Ovo pismo je mitropolit Mitrofan Ban, u konfidentskom maniru, dostavio komandantu okupacionih Jadranskih trupa generalu Dragutinu Milutinoviću u njegovom štabu postavljenom na Cetinju, koji se nalazio u zgradi bivše legacije Austro-Ugarske.

Vojvoda Božo Petrović, vojvoda Đuro Petrović, Marko Petrović i bivši ministar Marko Đukanović uhapšeni su 5. januara 1919. Godine. Sprovedeni su u podgorički zatvor. Braća vojvoda Božo Petrović, vojvoda Đuro Petrović i Marko Petrović, kao i brojni drugi crnogorski ministri, političari, oficiri, činovnici, svještenici, vojnici, učitelji i drugi uhapšeni su i utamničeni u podgorički zatvor “Jusovača”. Službeni organ Kraljevine Crne Gore u egzilu “Glas Crnogorca”, Nej na Seni kod Pariza, br. 81 od 29. decembra 1919 / 5. januara 1920. godine, na strani 3 objavljuje “Spisak Crnogoraca, koje su srbijanske vlasti u Crnoj Gori odmah u početku zatvorile u Jusovači, podgoričkoj tamnici”. Radi se o spisku od 153 crnogorskih civilnih i uniformisanih ličnosti, koji su bili politički zatvorenici zato što su bili vjerni svojoj Domovini, Zastavi i Kruni.

               Komandant srpskih “Jadranskih trupa” koje su okupirale 1918. godine Crnu Goru, general Dragutin Milutinović je, 2. januara 1919. godine, sa Cetinja, O. broj 875, u izvještaju Komandantu II armije o događajima koji se odnose na Božićni ustanak crnogorskog naroda krajem 1918. godine, zapisao i ovo: “Kad sam 17. decembra pr. g. dobio prve vesti o tome, da se u Crnoj Gori sprema oružani pokret protiv ujedinjenja sa Srbijom, pozvao sam k sebi ljude, koji su mi označavani kao vođi, i iz razgovora, koji sam 18. decembra pr. g. vodio u mome štabu sa g. Ristom Popovićem-jednim od Jabučana- biv. ministrom, i g. Petrom Lomparom, komandirom, dobio sam utisak, da je komplot potpuno organizovan i da je njegovo izvršenje pitanje najkraćeg vremena. Taj utisak pretvorio se u uverenje, kad su sva moja naprezanja u toku 18 i 19. dec. pr. g. da dođem u ličan dodir sa g. g. Jovanom Plamencem, takođe bivšim ministrom i g. Jovom Popovićem, biv. diplomatskim činovnikom, koji su se takođe označavali kao vođe ovog oružanog pokreta, ostala uzaludna. Na osnovu toga sam savetovao izvršnom Narodnom Odboru da stavi pod jači policijski nadzor g. g. Rista Popovića i Petra Lompara, i da preduzme traganje i eventualno hapšenje g. g. Plamenca i Jova Popovića”, navodi general Milutinović, pored ostalog, u tome opširnom izvještaju. On u svojim Bilješkama navodi da je oficir crnogorske vojske s Njeguša i ustanik Ilija Bećir kada je on otišao u Bajice 3. januara 1919. godine na razgovor u ustaničkom Štabu ispratio njega (generala Dragutina Milutinovića) ovim riječima : “Ili Vi Srbijanci napolje iz Crne Gore ili će krv teći gospodine generale: drugog izlaza nema i ne može biti”.

HAPŠENJA

Srpske okupacione vlasti, uveče 18. decembra 1918. godine, po gregorijanskom kalendaru, uhapsile su Rista Popovića, Mihaila-Miša Popovića, Špira Popovića i Petra Lompara, dok je Jovo Mišov Popović izbjegao za Kotor, a Jovan Simonov Plamenac sklonio se na Ljubotinj u Riječku nahiju, odakle je 31. decembra 1918. godine poslao upustva i naredbe ustaničkim oficirima da ustanak treba da počne 3. januara 1919. godine. Sam Jovan S. Plamenac, međutim, nije uzeo aktivno učešće u oružanim borbama, iako je to htio i činio da bude tako, jer je bio organizator i duhovni vođ Božićnjeg ustanka, koji je i sačinio Plan ustaničkih akcija, prema kojemu je odredio sebe (po ovlašćenju kralja Nikole) kao komandanta cjelokupnih ustaničkih trupa, a time i onih iz Crmnice, koji su u sadejstvu sa ustaničkim snagama iz Riječke nahije (Ljubotinjana) trebale da krenu prema Cetinju u cilju njegovog oslobođenja. Međutim, Jovan S. Plamenac je bio silom prinuđen da emigrira prije nego su počeli da pucaju ustanički plotuni. Duhovni vođ i organizator ustanka Jovan S. Plamenac pošao je, sa grupom crmničkih zelenaša, budući da nije imao vojnih potencijala da im se suprotstavi (raspolagao je sa prilično malim brojim oficira i vojnika u odnosu na snagu okupatora), a gonjen od strane srpske vojske i bjelaša, izbjegao iz Crne Gore i napustio je Crnu Goru silom prilika, te preko Skadra otišao za San Đovani Di Medua, a potom se na ranije upućeni poziv kralja Nikole iz Medove prebacio u Brindizi u Italiji i zatim otišao za Neji na Seni kod Pariza, đe je bilo sjedište crnogorskog Dvora i Vlade  kralja Nikole u egzilu i Vlade crnogorske.

 I 17. februara 1919. postavljen je Jovan S. Plamenac za predsjednika crnogorske Vlade. »U januaru 1919. dolazi u Pariz Jovan Plamenac, vođa ustaške partije, koja je bila za samostalnost Crne Gore i povratak njenog kralja u zemlju«. (Ilija F. Jovanović-Bjeloš, »Na dvoru kralja Nikole-uspomene iz moga života«, priredio dr Jovan R. Bojović, Cetinje, 1998, str. 148).

plamenac USTANIČKI PLAN

Na osnovu Plamenčevog ustaničkog plana je bilo predviđeno da: vojvoda general Đuro Petrović sa ustaničkih trupama zauzme Nikšić, odakle će preko Čeva i Cuca marširati sa ustanicima iz Njeguša na Cetinje; da general Milutin Vučinić na čelu ustaničkih trupa iz Pipera, Lješkopolja i Zete napadne i zauzme Podgoricu i prolazeći preko Lješanske nahije pođe na Cetinje i da se njegove trupe sastanu sa trupama vojvode Đura Petrovića između Katunske i Lješanske nahije. Međutim, ustaničke akcije dogodile su se drugačije od plana kojeg je sačinio Jovan S. Plamenac. Okolnosti su to promijenile.

Kad se vratio iz austro-ugarskog zarobljeništva u Crnu Goru, Krsto Popović je jedan od glavnih organizatora crnogorskog ustanka 21. XII 1918. godine. Politički vođa ustanka bio je Jovan S. Plamenac, koji je emigrirao prije nego što su borbe otpočele, a vojnički vođa i stvarni operativni vođa Božićnog ustanka bio je Krsto Zrnov Popović. Iz Katunske nahije, pored Krsta Popovića, Jova Popovića -Jabučanina, Rista Popovića -Jabučanina, ustaničke vođe bili su i: komandiri Petar Lompar, Šćepan Mijušković, Milo Martinović, Petar Gvozdenović, Joko Martinović, kapetani: Đuro Drašković, Dušan Vuković, Andrija Dragutinović, Đuro Kapa, Krsto Vujović, Niko Kašćelan, Đuro Kapa, alajbarjaktar Marko Zekov Popović, Blagota Martinović, Ilija Bećir, poručnik Janko Pešikan, Jovan Nikolić i drugi. Iz Riječke nahije, Kosijerima, Đinovićima i Bokovljanima, komandovali su kapetani Vukale Rajković i Todor Borozan, koji su sa svojim četama 3. januara 1919. godine posjeli prostor iznad Cetinja, iznad Crne Grede, konkretno brdo Zavala sa okolinom, đe su i vođene tokom 6. I 7. januara oružane borbe. Komandanti ustaničkih snaga iz Lješanske nahije bili su kapetan Savo Filipov Čelebić i kapetan Pero Đurišić. Ustaničnim snagama iz Riječke nahije, Ljubotinja i Rijeke Crnojevića i okoline komandovali su komandir Đuro Šoć, serdar Joko Jovićević i kapetan Jovan Belov Vujović. Iz Crmnice ustaničkim trupama komandovao je Jovan S. Plamenac, a kao istaknuti ustanički prvaci bili su tu komandir Petar Lekić, kapetani Đikan Vukmanović, Milo Savov Leković, Marko Vučeraković, Risto Hajduković, Petar Vuleković i drugi.

 Komandir Petar Gvozdenović je 18. decembra 1919. godine po gregorijanskom kalendaru izvijestio Jovana S. Plamenca o pripremama ustanka u Katunskoj nahiji ovim riječima: “Na osnovu vašeg programa mi Katunjani bićemo gotovi u petak 21. t.mj. Molim vas donosiocu ovoga da date tačne podatke o vašoj preduzimljivosti s te strane”.

Svoje političke ciljeve i zahtjeve Štab crnogorskih ustanika, koji se u Bajicama kod Cetinja nalazio pod komandom Krsta Popovića, izložio je i u ovom aktu:

“Skupština održana u Podgorici u dane 11. i 13. mjeseca novembra 1918. godine, sazvana je protiv ustavnih odredaba naše zemlje, a najviše protiv volje apsolutne većine crnogorskog naroda, što je dalo povoda da se- protiv skupštinske odluke kojoj ste Vi izvršni organi- digne opšti pokret i ustanak u Crnoj Gori.

 Već su prošla dva dana, da se prestolnica Cetinje nalazi u opsadi od strane nekoliko hiljada ustaških četa, koje sa nestrpljenjem očekuju da čim prije uljegnu u prestolnici Cetinju, te svojim ulaskom uspostave stanje koje dostojno odgovara crnogorskom imenu i budućoj državi Jugoslaviji.

Da bi se izbjeglo prolijevanje bratske krvi, koja ako poteče istorija neće pamtiti, potpisati Ustanički odbor našao je za shodno da izvršnom odboru uputi izražaj volje crnogorskog naroda u sljedećem:

I – Mi smo svi složni da Crna Gora uđe punopravno sa ostalim pokrajinama u jednu Jugoslovensku državu bez ikakvih unutrašnjih političkih granica, a oblik Vladavine ostavljamo da punopravno riješi redovno izabrana skupština svih jugoslovena- Konstituanta- čemu ćemo se srdačno pokoriti.

II – Mi tražimo da prethodno jedan narodni sud pronađe krivce za sve događaje koji su bacili ljagu na naše oružje i da tek onda čista vedra čela pristupimo velikoj jugoslovensloj zajednici, za koju su i najstariji naši preci najvjerniji zatočnici bili.

III – Tražimo anuliranje odluka Podgoričke skupštine i nove slobodne izbore za Crnu Goru, čiji će izaslanici punovažno rješavati sve naše sadašnje domaće poslove, te privremeno predstavlajti Crnu Goru iznutra i izvana.

Za izvršenje rada po ovom programu, ustaničke trupe sjutra 23. ovog mjeseca umarširaće u prijetonicu Cetinje i radi uspostavljanja budućeg reda zaposjesti će sva nadleštva, u koju svrhu s naše strane bit će očuvan najbolji red, te sa ovim preko vas opominjemo vojsku koja se sada nalazi u Cetinje da sa svoje strane ne bi izazivala prolijevanje bratske krvi- u kojem slućaju smatrali bi se odgovornim članovi toga Odbora, a mi sa svoje strane dajemo časnu riječ da će kako život tako i imovina svakom biti zagarantovani, sem u slučaju da budemo napadnuti.

 

Bajice, 22. decembar 1918. godine

 

                                                  U ime Ustaničkog Odbora                                                                                                

                                                          Kapetan Krsto Popović, s. r. “.

(Datum je po gregorijanskom kalendaru).

krstoOvaj memorandum je iz Bajica 22. decembra 1918. godine, u ime ustaničkog Odbora poslao kapetan Krsto Popović “Komandi Jadranskih trupa” i tzv. “Izvršnom odboru Cetinje”, te komandantu savezničkih trupa u Kotoru generalu Polu Venelu. Ovaj Memorandum i ustaničke zahtjeve u ime ustančkog Odbora sa uputstvima za vođenje pregovora odnijeli su i predali u Štab srpskog generala Dragutina Milutinovića crnogorski oficiri Đuro Drašković i Mirko Grujičić. Na ovo pismo crnogorskim ustanicima odgovorio je komandant okupacionih srpskih trupa u Crnoj Gori general Dragutin Milutinović.U tom odgovoru general Milutinović je 23. XII 1918. godine naveo, pored ostalog, da se sa svojim »trupama i ostalim naoružanim Crnogorcima održavati red, i nikakve naoružane trupe ne mogu ulaziti u varoš - grad Cetinje, a da ne sretnu naoužani otpor sa naše strane«. U svojim Memoarima general Milutinović navodi da je crnogorskom ustaničkom štabu poručio: »Na svaku i najmanju demonstraciju odgovoriću topom i mitraljezom«. Bila je to uvertira u početak krvavih obračuna. General Milutinović poslao je na taj način kapetanu Krstu Popoviću jasan signal da će pružiti otpor crnogorskim ustanicima ukoliko oni budu krenuli na Cetinje.Na jednom sastanku nekolicine organizatora crnogorskog ustanka održanom na Bokovu 13/26/ XII 1918. godine, odlučeno je da se pozovu srpske trupe da do 20. XII 1918/ 2. januara 1919. godine napuste Crnu Goru, a ako to ne učine da će ih Crnogorci silom protjerati sa svoje zemlje. Na tom skupu je bilo dogovoreno da crnogorski ustanici osvanu oko Cetinja i da ga opsadiraju 21. XII 1918/ 3. I 1919. godine. Raspored trupa bio je određen na sljedeći način: Katunjani su bili određeni da posjednu i drže sektor od Đinova Brda do donjeg Kraja, Lješnjani i dio Riječana (Ceklinjani, Dobrljani, Kosijeri, Bokovljani i Đinovići) trebalo je da zauzmu prostor od Donjeg Kraja do Kabla, a Ljubotinjani i Crmničani od Kabla do Đinova Brda. Za Riječane i Crmničane bio je određen plan i zadatak da Cetinje opkole i da zauzmu pozicije oko njega sa mitraljezima i topovima pošto prijethodno posjednu, oslobode Vir Pazar i Rijeku Crnojevića.

 BORBA

Položaje oko Cetinja zaposjeli su crnogorski ustanici 21. XII 1918/3. I 1919. godine. Tokom dana  vršili su prikupljanje i koncentraciju snaga. Oko Cetinja  24. XII 1918/ 4. I 1919. godine došle su ustaničke snage iz Komana na čelu sa kapetanima Blagotom Martinovićem i poručnicima Begovićem i Radonjićem, kao i Zagarčani sa kapetanom Lukom Stamatovićem i poručnikom Mirkom Grujičićem. Prispjeli su i Lješnjani sa kapetanom Perom Đurišićem i potporučnikom Brnovićem. Krsto Popović kao komandant ustanika napravio je sljedeći raspored: Cetinjani (Konadžije i Bajice) bili su pod komandom kapetana Đura Kape i oni su posjeli prostor od Đinova Brda do iza Orlova Krša. Njeguši i Ćeklići bili su na lijevoj strani od njih i nalazili su se pod komandom Ilije Bećira. Čevljani koji su opsadirali Cetinje bili su pod komandom kapetana Đura Draškovića, a Cuce pod zapoviješću poručnika Janka Pešikana. Ustaničke snage iz Bjelica koje su brojale dvije čete bile su pod komandom poručnika Dušana Vukovića i Krsta Vujovića i one su zauzele prostor iznad Donjeg Kraja. Na Njegušima su ostale ne mnogo brojne ustančke snage pod komandom poručnika  Nika Kašćelana i Vlada Vrbice. Sve ove ustaničke snage predstavljale su Zapadni sektor. Njihov komandant bio je kapetan Đuro Drašković.Istočni sektor ustaničkih snaga koji je obuhvatao prostor od Donjeg Kraja do Belvedera bio je sljedeći:od Donjeg Kraja njega su posjeli Lješnjani pod komandom kapetana Sava Čelebića, Komani pod komandom kapetana Blagote Martinovića, kao i jedna četa koja se do Belvedera nalazila, Bokovljana, Kosijera i Đinovića, a koja je bila pod komandom kapetana Vukala Rajkovića i poručnika Todora Borozana. Komandant Istočnog sektora bio je kapetan Pero Đurišić.

Prostor od Belvedera do Donjeg Kraja ostao je neposjednut od ustaničkih snaga. Njega je po planu trebalo da zauzmu Ljubotinjani i Crmničani pošto prijethodo posjednu Virpazar i Rijeku Crnojevića. Komandnat Štaba ustaničkih snaga kapetan Krsto Zrnov Popović smjestio se sa svojim štabom kod Barutane u Bajicama.

 Komandant srpske vojske general Dragutin Milutinović je bio riješen da upotrijebi oružje, da razbije opsadu grada i po svaku cijenu da zaustavi ulazak ustaničkih snaga u Cetinje. Stupio je u kontakt sa ustaničkim snagama u Bajicama, koje su od njega tražili da napusti Crnu Goru. Ali, od toga ustaničkog zahtjeva nije bilo ništa. Kapetan Krsto Popović rekao je generalu Milutinoviću da razgovara sa Jovanom Plamencem, koji je trebao biti, po ranijem dogovoru, na Kablu. Međutim, Krstu Popoviću i ustanicima je saopšteno da su bjelaši zauzeli taj prostor i da tamo nema Jovana Plamenca. On tada nije znao đe se Plamenac nalazi, pa je poslao trojicu svojih ljudi da saznaju đe je on i da stupe u kontakt sa njim. Ali, od njega nikakvih vijesti nije bilo. U tim trenucima Krsto Popović je preuzeo ulogu vrhovnog komandanta ustaničkih snaga i u odsustvu Plamenca ponašao se kao vojni i politički lider. Napisao je pismo generalu Milutinoviću u kojemu je naveo ustaničke zahtjeve, koje su rano izjutra 23. XII 1919. godine /5. januara 1919. godine odnijeli u Štab srpskih trupa ustanički oficiri kapetan Đuro Drašković i poručnik Mirko Grujičić. O razgovoru sa izaslanicima ustanika, oficirima Đurom Draškovićem i Mirkom Grujičićem, okupacioni general Milutinović, u svojim Zabilješkama, piše i ovo: »U oružanu akciju nisam verovao sve do 23. decembra 1918. godine. Ovoga dana u 6 časova ujutru došla su sa pismom dva izaslanika od pobunjeničkih oficira, kapetan Đuro Drašković i poručnik Grujičić. Odmah siđoh u moju kancelariju, gde me oba crnogorska oficira očekivahu u prisustvu kapetana prve klase g. Nikolajevića i rezervnog potporučnika Simića (student tehnike). Bio sam raspoložen i odmah se pozdravim sa svom četvoricom i obrnuh se g. Draškoviću i rekoh mu šaleći se: »Pa vi, prekjuče, gospodine Draškoviću, čekaste mene kao da sam Hamza kapetan a vi Mićunović Vuk. Drašković pri govoru sa mnom ustajaše, a ja mu davah znak da sedne i govori.  Između ostalog žaljaše mi se da ga je pri povratku iz interniranja rđavo presreo u Rogatici naš artiljerijski major Božidar Jevtić, da mu je u ime Srbije ovaj srbijanski major rekao ovo: da Crnogorska artiljerijska pravila više ništa ne valjaju, i da on Jevtić a s njime i svi Srbi više vole Bugare nego Crnogorce. Ovo je Jevtić možda i rekao, jer sam ga znao iz moga službovanja u Debru (1915), kada bijah komandant Albanskih trupa, kojom je prilikom zaista podneo neke raporte, žaleći se nešto protivu serdara Janka Vukotića, pod čijom je komandom bio neko vreme. Odmah odgovorih Draškoviću da je on kao inteligentan čovjek morao uvideti, da to govori Jevtić u ime svoje a ne u ime Srbije«, piše Milutinović.Oficiri Đuro Drašković i Mirko Grujičić su kopiju ustaničkih zahtjeva predali generalu Milutinoviću. U aktu kojeg su Drašković i Grujičić predali Milutinoviću traži se da se srpska vojska mirno ponaša i da se ne miješa u unutrašnje stvari Crnogoraca. Međutim, ustaničke zahtjeve je general Milutinović u razgovoru sa Draškovićem i Grujičem odbio.

BJELAŠKI TEROR

Na Cetinju su se okupatorske srpske trupe pod komandom Dragutina Militinovića, srpski žandarmi, bjelaši i bjelaška omladina pod komandom vojvode Steva Vukotića i Marka Dakovića, mobilisali za borbu u cilju sprječavanja ustaničke akcije. Hapšeni su svi zelenaši, njihove pristalice i sva »sumnjiva lica«. Ustanička akcija bila je od ranije otkrivena. Pop Stevo Drecun je već ranije predao pismo mitropolitu Mitrofanu Banu o ustaničkim planovima i zamišljenim akcijama, a ovaj ga je revnosno predao Komandantu srpske vojske Dragutinu Milutinoviću. Nakon toga, počela su hapšenja vođa ustanka na Cetinju, Podgorici i Nikšiću. Tu je mitropolit Mitrofan Ban odigrao objektivno svojevrsnu špijunsku i veleizdajničku ulogu. U zatvoru su se ubrzo našli: Milutin Vučinić, Andrija Raičević, Božo Petrović, Đuro Petrović, Risto Popović, Petar Lompar i brojni drugi crnogorski patrioti.

novak1Stvari su počele krajnje nepovoljno da se odvijaju u odnosu na ustaničke planove. Dobro naoružane, brojne i opremljene okupatorske srpske snage i njihovi pomagači domaći renegati su 21. XII 1918. / 3. I 1919. godine zauzeli položaje na Orlovom Kršu, grebenima iznad Medovine i Vojne radionice, zatim ispod Italijanskog Poslanstva do donjeg Kraja a potom i na brdima iznad Vojnog Stana, Bolice, te na Crnoj Gredi, Kablu i povrh Granice. Utvrdili su svoje položaje i iskopali šance. Pojačenje im je stiglo iz Tivta po naredbi vojvode Stepe Stepanovića na Cetinje u jačini 2000 pušaka sa municijom namijenjenom za potrebe srpske vojske, žandarmerije i bjelaša. U cilju slamanja ustaničkog otpora iz Kotora su 21. XII 1918/ 3. I 1919. godine prema Njegušima bile upućene i jake snage srpskih trupa. Između ostalih krenuo je i jedan bataljon II jugoslovenskog puka pod komandom majora Antonovića, kojega je iz Kotora poslao komandant srpskih okupacionih snaga pukovnik Svetolik Simović.  Rasplet oko Rijeke Crnojevića okončan je bez borbi. Rijekom Crnojevića ovladali su srpska vojska i bjelaši. Tako je plan oko zauzimanja Rijeke i produžavanja za Cetinje propao. Time je zadan težak udarac preostalim ustaničkim snagama oko Cetinja. Umjesto ustanika, koji su se već bili razišli kućama, ili su pohapšeni ili odbjegli, u Cetinje su krenuli oko 500 bjelaša. Ustaničke snage, koje su preduzele akciju oko Virpazara 22. XII 1918/ 4. I 1919. godine, nijesu uspjele. Tu je njihova akcija sasječena. Tako je Božićni ustanak podignut pod svarnom  komandom Krsta Z. Popovića bio osuđen na propast. On je pokušao nemoguće i nakon neuspjelog mirnog rješenja, propalih pregovora, krenuo je hrabro u ustaničnu akciju. Težak udarac ustaničkim trupama oko Cetinja bio je slom ustaničke akcije na Rijeci i u Virpazaru, jer je prostor  oko Cetinja kojeg su trebali da zauzmu Crmničani i Ljubotinjani ostao prazan.

Uz sebe, na prilazima Cetinju, Krsto Popović i ustanički oficiri pod njegovom komandom, među kojima je bio i kapetan Đuro Drašković, imao je katunske, riječke i lješanske oružane čete i formacije. Njihovu vjernost poniženoj Domovini i  prognanom Gospodaru, zatočenom u Francuskoj, tih dana opsade okupacionih posada i utvrđenja, lomila je i cetinjska studen, i tanki brašnjenici, kao i slabo naoružanje i municija spram okupacionih trupa i domaćih renegata u njihovoj službi. Kod snaga pod komandom Krsta Popovića bio je dijelom prisutan i nedostatak čvrste riješenosti da se puca u svoje potuđene sunarodnike, kao i dojučerašnje saveznike, zbog kojih je crnogorska vojska doživjela propast u prvom svjetskom ratu. Ali, sve te muke i iskušenja, koje su opterećivale crnogorske ustanike, ubrzo će prekratiti teror nad narodom i ponižavanje crnogorskih vrijednosti, čemu su se odlučni bili oduprijeti. Tako će do oružanog obračuna doći na krvavi Badnji dan, 6. januara 1919. kada  su crnogorske oslobodilačke snage probale nemoguće: da izmijene zlu sudbinu i smrtnu presudi Kraljevini Crnoj Gori.

Iako je Božićnji ustanak ugušen u krvi, mora mu se priznati očinstvo za sve one mučne godine borbe “za čast, pravo i slobodu Crne Gore” koje su se potom dogodile i u kojima se, mada očajnički, dokazivala i potvrđivala u krvi crnogorska državotovorna i nacionalana svijest i posebnost.

(Nastavak sjutra)

 

Komentari: 70

Hvala gospodine Adzicu

07. 01. 2019 - 00:29

Hvala vam sto ste svojim naporima svima nama dali ISTINU o Crnoj Gori i njenoj patnji i ove heroje Crne Gore vratili na stranice istorije gdje im je i mjesto! Bog da vam bude uvijek u pomoc i da vas stiti kao i nas crnogorski narod i nasu Cpc i Crnu Goru. Srecan vam Bozic i da vas zdravlje sluzi i sreca i blagostanje prate. Xristos se rodi!
OBRATI PAŽNJU

07. 01. 2019 - 02:20

Drljević je pokušao da se stavi na čelo Nacionalnih snaga CG ali nije uspio da se dogovori sa Pavlom Đurišićem koji je trebao biti komandant. Dakle, em što je sarađivao sa ustašama em što je pokušao da sarađuje sa crnogorskim četnicima i Đurišićem. U antifašističkoj CG ne može i ne smije i nema mjesta za takve osobe. Ja ne simpatišem Pašića i Karađorđeviće, naprotiv, ali ne mogu simpatisati ni Drljevića jer je bio kvisling i fašista. To bi bilo dovoljno za diskvalifikaciju, ali Adžiću i ostalim nacionalistima crnogorskim to ne smeta. I tu nastaje problem.
OBRATI PAŽNJU

07. 01. 2019 - 02:25

jasno je da UJEDINJENJE CRNE GORE nije islo sto se tice PROTOKOLA ,nacina i USTAVNOSTI po zelji CRNOGORSKOGA KRALJA koji se suprostavijo takvim brzim odlukama koje su vjerovatno donete u kuhinji velikih sila kakvo ce ustavno rjesenje nove Jugoslavije biti , naravno Kralj Crne Gore je htio RAVNOPRAVNOST koje nije BILO kada se tice KRALJEVA cak je javno izjavljivao da je spreman da se detronizuje u korist PARLAMENTARNE REPUBLIKE-posle je ITALIJA LIRAMA potmomogla ustanak dijela privilegovanih KRALJEVIH PODANIKA koji svakako nijesu bili vecina
OBRATI PAŽNJU

07. 01. 2019 - 02:27

Korak, bio bi ti u pravu da je onda postojala drzava Crna Gora. Ali n i j e !!!Sledstveno tome nije postojao nikakav ustav. Podgoricka skupstina je upravo zbog toga i organizovana (da se situacija stavi u drzavne i pravne okvire).Sada se moze samo diskutovati dali je to uradjeno na zeljeni ili nezeljeni nacin. Stvar licnog ukusa. Svako ima pravo da misli kako hoce i da to svoje misljenje javno iznese.
danilo s.

07. 01. 2019 - 09:27

@Obrati pažnju. Po vama, Srbijanci su okupirali CG “da bi uspostaviuli pravni poredak i demokartiju”? Da nije glupo, bilo bi krajnje pokvareno, - implicirati ovako brutalnom okupatoru plemenite ciljeve? Posebno nema opravdanja za neshvatljivo brutalan teror nad nemoćnim civilima? Kako oprav davate genocid, kulturocid i identiticid Crnogoskog naroda? I, na kraju, kada ste ubili posljednjeg komitu, što ste učinjeli da gradjanima CG bude bolje pod vašim redom i demokratijom? Imali ste preko 20 godina da nešto dobro učinite u CG. Zašto nijeste? No, zabrinjava stanje vaše lične s(a)vjesti? Vi kažete, krajnje cinično,: “Sada se moze samo diskutovati dali je to uradjeno na zeljeni ili nezeljeni nacin.” Dakle, brutalno ubijanje komita i njihovih porodica – žena i djece, paljenje kuća, pljačka, glad, besmisleno mučenje, ponižavanje, itd. - sve to je - “za diskusiju”? Imate li vi stida? I kakav ste vi to čovjek kada ste u stanju da napišete ovo što ste napisali?
dobar savjet EJ CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:25

Vlasti su na tom području morale pribjeći i podjeli oružja ‘pouzdanijim’ i ‘sigurnijim’ seljacima, kako bi i na taj način suzbijali napade komita i naoružanih pljačkaških grupa. U pojedinim graničnim kotarima bilo je proglašavano i vanredno stanje, a u čajničkom kotaru i prijeki sud. Stalni napadi na pomenute granične kotare prema Crnoj Gori držali su stanovništvo u strahu. Iako je tamošnje muslimansko stanovništvo bilo najviše na udaru, žrtve tih napadača, ipak, nisu uvijek birane, jer su s muslimanskim porodicama, stradale i hrišćanske, posebno imućnije porodice. Pljačkaška aktivnost s područja Crne Gore se intenzivirala, a aktivnost žandarmerije se pokazala neefikasnom
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:29

o nas opet dovodi do profesora Vejna S. Vučinića, koga su u SAD smatrali emeritusom slavističkih studija. U pomenutome članku on se priśeća svoga djetinjstva i straha od Maja Vujovića: „Još uvijek mogu čuti ujaka Ivana koji mi jedne večeri kaže: ‘Mali, čuvaj se da te komiti ne ufate!’ (‘Little one, be on watch lest the Komiti get you!’). Śećam se i vremena da su lokalne vlasti dijelile puške ljudima iz Bileće da ojačaju žandarmeriju koju su komiti napadali”.[14] Majo Vujović je u istočnoj Hercegovini zaveo režim osvetničkoga terora. „Posle pogibije one grupe crnogorskih razbojnika sa Mujom Bašovićem i Raspopovićem na čelu, odmetnička akcija u Crnoj Gori počela je naglo da malaksava”.[15] Međutim, „ostalo je bilo još nekoliko manjih bandi, među kojima i banda Vujovića; ali pošto joj je rad u Crnoj Gori bio onemogućen, ona je morala da se prebaci u Hercegovinu – tamo je Vujović ubrzo postao strah i trepet”.[16]
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:30

skupa sa drugim crnogorskim komitom – Blagotom Vujovićem, Majo je dosezao i do Ljubinja, duboko u istočnu Hercegovinu, otprilike na pola puta između Trebinja i Mostara – radi osvete nad pripadnicima trupa Austro-Ugarske („šuckorima”) s kojima je ratovao komitujući u Prvome svjetskome ratu. Pravoslavni paroh Ljubinja, protojerej Šćepan Šarenac, tvrdilo se, „energično se suprotstavio svima onima koji su hteli da se svete za zlodela koja su ljubinjski šuckori počinili u minulom ratu; izašao je, sa najuglednijim ljubinjskim Srbima, pred Čevljane, koje su predvodili Blagota i Majo Vujović, odveo ih u crkvu i sa oltara zakleo da ne čine nikakvo zlo”.[20]
Crn ti bio

07. 01. 2019 - 11:35

Crn ti bio
ZNAČI

07. 01. 2019 - 12:55

Tuđi životi nijesu bitni,nije bitno ako neki komita zakolje čovjeka i ureže mu shs na čelu,još čovjeku muslimanuCRNA TI JE DUŠA CRN TI BIOSlušao sam jednog starinu u Sandžaku p,pri studijskoj posjeti ,kako su se ponašali CG prema njima.Da im nijesu Srbijanski oficiri pripretili,jer su se zgadili ponašanjem naših vojnika rijetko bi ko preteka!!!!
Crn ti bio najcrnje

07. 01. 2019 - 13:30

Pricao ti starina u sandzaku? NE LAZITE , srbijanske lazi!! Srebtenicu ste poklali pa lazete da nijeste!!! Lazete da su vas crnogorci pljackali VEC STE VI PLJACKALI Crnu Goru i crnogorce tada!! Ubijali i mucili i silovali i IZGLDNJIVALI crnogorsku djecu i pretvarali ih u svoje sluge!! Kako vi govorite istinu vi iz srbije je srebrenica i hladnjace iz Kosova su sva istina!!! Nije citav svijet odlucio da vas bombarduje bez neke !!
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:31

. Salih Baljić, narodni poslanik iz Hercegovine, oglasio se u vezi „pokolja muslimana u selu Borču, srez Gacko u Hercegovini”, koji je, tvrdi „Politika”, „izvršiila četa odmetnika Maje Vujovića”.[26] Poslanik Baljić je postavio 12. jula 1925. god. u Skupštini KSHS pitanje ministru unutrašnjih djela u kojem, između ostaloga, veli: „Iz prijetećih pisama koja su nađena kod poginulih izlazi, da se istrebljenje vrši iz osvete što dotični nijesu glasovali za Radikalnu stranku.[27] Pisma nose štambilj BORCI ZA PRAVO, ČAST, SLOBODU I NEZAVISNOST CRNE GORE, što je vrlo čudnovato i zagonetno. Odmetnici imaju svoje jatake u Gacku”.[28]
GRAĐANSKI

07. 01. 2019 - 16:52

Tvojizi miljenici su pobili, znači - od tebe omiljenog okupatorskog režima je smrtno stradalo oko 4000 crnogorskih Muslimana i oko 1500 se vodilo (i dan danas vodi) - ka nestali! Znamo što to znači! Daklen, Srbalji su, potlje 500 godinah nagomilanijeh kompleksah iz doba vašeg turskog ropstva - pobili oko 5500 nevinih muškaraca, žena i đece! Ništa tu nije čudno ni zagonetno! U istoj su situaciji bili od zlikovaca i krvnika priđe 90-100 godinah - ka i mi Crnogorci! Muka i zlo nečije te naćera, naravno - da sarađuješ i da se pomažeš i zalažeš za onoga drugoga i poistovjetiš š njim!
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:34

na primjer, postoji sudska izjava kasnije uhapšenoga jataka Miloša Vujovića, da mu je Majo ostavio 20.000 dinara, da bi ih on „davao trećim licima na dobit“[55],na dobit DANILO znaš li šta to znači'
danilo s.

07. 01. 2019 - 11:11

Moj komentar se odnosio na apsurdne tvrdnje - g. “obrati pažnju” - koji je tvrdio da je Srbija intervenisala da u ovu "besudnu zemlju uvede red i mir - i demokartiju”. (Dje nadje Srbiju?). Zašto to nije učinjeno? Odnosno što su im trebali genocidni akti protiv nemoćnih, izgladnjelih, i izmrcvarenih civila? Posebno je iritantan bio njegov komentar da je sve to - ” stvar za diskusiji”. Zločini – da li ne? (Užas). Vi se sada razmećete nekim podacima o navodnim zločinima komita? Potsjećate strašno na jednog logorejičnog komentatora sa moronskom logikom – na IN4S? No, pitanje je što tim vašim navodima pokušavate da učinite? Da opravadate krvave zločine srbijanskih vojnika, žandarma -, izand svega, domaćih kvislinga (bjelaša)? Rezultat intervencije u CG je bio zastračujući. Zastrašujuće siromaštvo, glad, bolesti, nasilno brisanje identiteta Crnogoraca i pljačka CG. Pokrivali ste zločine skoro cijeli vijek. Pokušavate to i danas. Ali što mogu vaše laži protiv istine?
prvo i prvo

07. 01. 2019 - 12:58

To nijesu Srbijanski vojnici i žandari već kraljevine SHS
john waine i apache

07. 01. 2019 - 12:59

Danilo slabo ti ide danas KADA TE PRITISNU SA DOKAZIMA!!!!!!!!!!!!!!Ništa od tvog prijema u DPS sad si konačno otpao
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:36

Albanski izvori navode izjavu jednoga svjedoka, Asima Koplijua, lokalnoga zvaničnika u Skadru. On je rekao: „U Skadru je bio uhapšen Crnogorac Marko Raspopović. Sa još dva druga Crnogorca, on je učestvovao u događajima od juna 1924. god. Ja sam pozvao jugoslovenskoga konzula u Skadru, predstavio mu situaciju, a on je tražio da mu se predaju Raspopović sa dva Crnogorca koja smo imali pod komandom. Konzul mi je rekao da su ta trojica Crnogoraca opasni neprijatelji i Jugoslavije i Albanije”.[71]
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:37

U sudskim spisima iz 1920-ih nalaze se tvrdnje da su komiti Đorđije Radojičić i Damjan Adžić, između ostaloga, optuženi da su u jesen 1922. god. u Goliji – planini na granici prema Hercegovini – ubili dvojicu žandarma muslimanske vjeroispovijesti[8]; a da je, otprilike u isto vrijeme, u Tološima – tada selu kod Podgorice – grupa komite Vuka Radovića ubila narednika Davida Reljića i ranila žandarma Ćazima Omerovića.[9]
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:38

Majo Vujović je u istočnoj Hercegovini zaveo režim osvetničkoga terora. „Posle pogibije one grupe crnogorskih razbojnika sa Mujom Bašovićem i Raspopovićem na čelu, odmetnička akcija u Crnoj Gori počela je naglo da malaksava”.[15] Međutim, „ostalo je bilo još nekoliko manjih bandi, među kojima i banda Vujovića; ali pošto joj je rad u Crnoj Gori bio onemogućen, ona je morala da se prebaci u Hercegovinu – tamo je Vujović ubrzo postao strah i trepet”.[16]
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 10:39

Poznati otorinolaringolog i antropogeograf, Branimir Gušić, u jednome članku iz 1966. se osvrnuo na svoju pośetu Tjentištu, malome muslimanskome selu u dolini rijeke Sutjeske, koje je obišao 40 godina ranije – dakle, godine 1926, kada su u tome kraju živa śećanja na Maja Vujovića. Opisujući Tjentište, on veli kako je selo „i žandarmerijsku stanicu dobilo tek zbog komita, koji se pojaviše poslije Prvoga rata i koji su se pod vodstvom silnoga hajduka Maje Vujovića iz ogromnih prašuma Sutjeskinih znali zalijetati i do ovih sela šireći strah i trepet”.[21]
Srecan Bozic

07. 01. 2019 - 11:34

Srecan Bozic Hristos se rodi! Dragi Danilo Bog bio uvijek uz vas i boziji andjeli i stitili vas od svakog zla, Bog vas jedini i svemocni pomagao i stitio i drzao u dobrom zdravlju i sreci i blagostanju. Bog bio uz CG i sve crnogorce i Cpc!
OBRATI PAŽNJU

07. 01. 2019 - 02:33

To uopšte nije bio "ustanak crnogorskog naroda" To je bio samo bezuspješan pokušaj organizovanja neke narodne bune od strane i za interese onih iz dinastičkog establišmenta koji su u novonastalim okolnostima ostali bez privilegija koje su ranije imali. u novoj stvarnosti osjetili su se kao riba kada je iz vode bacite na suvo,pa onda oni to nisu mogli prihvatiti. Ta buna n i j e i m a l a uporište u narodu. Kada smo već kod pojma "uporište" uporedite ovo i ono iz jula '41god.(mada su povodi različiti), pa ćete odmah vidjeti razliku.A pogledajte samo galeriju likova koji su se našli ugroženi.Drugo: zašto autor ovog, očigledno prilično manipulatorskog članka, ne prozbori "dvije šćete" o drugoj strani u sukobu - da se zna ko su bili ti ljudi, kakva je njihova politička platforma bila, kakvi su im ideali bili,kakve državne i političke vizije su imali? Dali su to bili Marsovci ili naša braća i komšije, gdje su bili u pravu, a gdje u zabludi,kako su bili organizovani? itd.
GRAĐANSKI

07. 01. 2019 - 10:00

O tako silno "intelektualno zagonetnom i pravičnom-opravdanom a nepoznatom ponašanju" te "braće" do braće i svojijeh suśedah, njihovijema "zabludama", itd., pročitaj u: 1.) NEKOLIKO STRANICA IZ KRVAVOG ALBUMA KARAĐORĐEVIĆA (Rim,1921.) - 2.) Dr Novica Radović: “CRNA GORA NA SAVEZNIČKOJ GOLGOTI” (Peć, 1938.) - 3.) Miloš Živković: “PAD CRNE GORE” (Beograd, 1923.) - 4.) Prof.dr Živojin Perić: “CRNA GORA U JUGOSLOVENSKOJ FEDERACIJI” (Zagreb, 1940.) - 5.) Stevan Bajković: “VRIJEME GLADNIH I ŽRTVOVANIH” (Cetinje, 2017. - knjiga je prvi put štampana odma po Prvom svjetskom ratu i opetovano 1938.) - 6.) “ĐENERAL VEŠOVIĆ PRED SUDOM” - 7.) Dr Šerbo Rastoder: “SKRIVANA STRANA ISTORIJE” - 1918.-1929. - 8.) POJEDINA DOKUMENTA CRNOGORSKE VLADE U EGZILU - 9.) Vladimir Jovanović: “ROVAČKA REPUBLIKA” i drugi tekstovi (portal “Antena M”) - 10.) Tekstovi-knjige: dr Mijata Šukovića, dr Adnana Prekića, dr Novaka Adžića, dr Gorana Sekulovića, Borislava Cimeše, Slobodana Čukića, Miroslava Ćosovića, itd.
Rašo

07. 01. 2019 - 10:05

Obrati pažnju- Nesporno je da je Srbija na jedan bezočan podmukao i fukarski način dovela Crnu Goru u poziciju u kojoj je bila. Crna Gora nije imala nikakve potrebe da ulazi u rat sa Austrougarskom. Uradila je to zbog Srbije . U tom ratu Crna Gora je okupirana isto kao i Srbija. Poslije oslobođenja , Srbska vojska zajedno sa domaćim izrodima i izdajnicima , uz blagoslov velikih sila okupira Crnu Goru , zavodi teror i ubija Crnogorske rodoljube i njihove porodice. Svojim postupkom Srbija je uradila da Crna Gora u svojoj budućnosti štiti samo svoje interese, a što se tiče Srbije nikad više žrtve za njene interese.
OBRATI PAŽNJU

07. 01. 2019 - 10:15

bezočan podmukao i fukarski način dovela Crnu Goru NETAČNO UZMI MEMOARE LAZARA RAŠOVIĆA I VIĐEĆEŠ DA JE KRALJ NIKOLA SAM ZBRKO ČORBU KOJA VIŠE NA NIŠTA NIJE LIČILA i zato su ga saveznici ELIMINISALI
Zoi/DK

07. 01. 2019 - 04:57

Poslije ovakvih argumenata gospodina Adžića, puno njih bi trebalo da preispita svoja ubjeđenja. NEK NAM JE VJEČNA CRNA GORA.
zoil osiguranje

07. 01. 2019 - 08:59

Da je to bio"ustanak crnogorskog naroda" on bi se i oslobodio ali to je bila sacica odmetnika koja je brzo pomlacena . Ni danas licno nemam prema takvi nikakve simpatije ni saosjecanja .
OBRATI PAŽNJU

07. 01. 2019 - 10:16

POTPISUJEM
danilo s.

07. 01. 2019 - 11:42

@ zoil osiguranje - Pošto je ovdje čak i zločin “za diskusiju”, nije ni čudo da je vama i vrijeme za izvršenje zločina relativno (kratko ili dugo – pitanje je sada?). Ako je bila “šačica ljudi”, a srpskoj vojsci i žandarima – dobro opremljenim, naoružanim, sitim, i punim mržnje prema CG i Crnogorcima - je trebalo 10 godina da tu šačicu brzo “premlati” (interesantan izbor riječi) onda je razumljiv vaš stav. I vaš – psihološki zabrinjavajući - nedostatak saosjećanja (empatije)?
GRAĐANSKI

07. 01. 2019 - 06:17

Više je no potrebito da se ovakovi tekstovi - konačno - objavljuju. Međutijem - skoro da se niđe ništa tijem neće učinjet, sve doklen se u drugom i četvrtom razredu srednjijeh školah ne bude o krvavoj Nemanjinoj okupaciji Duklje (o koncu 12. stoljeća - drugi razred) i krvavoj Karađorđevića okupaciji Crne Gore (začetak ili prva polovica 20. stoljeća - četvrti razred) u okviru predmeta istorija ne bude o tomu podrobno predavalo ka o - krvavijema okupacijama!!! Zarad česa imam ovi prijedlog? Samo ili minimum sporad ISTINE iz naše povjesnice, ISTINE - koja je preča od svega! Teke kad nam biše buduće mlade generacije o svemu iz ta dva doba (naravno, ogromno toga više se znade i dokumentovano je o ovojzi "freškijoj" krvavoj okupaciji) - potanko znavali, ondar će se moć zborit da je stanje svijesti nacije (u dijelu nacionalne povjesnice) - normalno! Ovo ka do sad, to jes - u potonjijeh 100 godinah, sklanjanja, zabijanja i zabranjivanja ove teme je maloumno, nenormalno i zastiđe našega naroda!
Brko

07. 01. 2019 - 11:23

Ti bi znaci da se u udzbenicima laze jel?
GRAĐANSKI

07. 01. 2019 - 16:35

Ajmo ovako: ako ovo što ja i moji istomišljenici od dokumenatah nude vama, nije istina - tako nam ondar Bog pomoga i današnji Božićni sveti dan - i obrnuto - kako je istina to što i kako ti i tvoja zbojna zborite i tvrdite - tako od Boga dočekali! Je li pošteno! Ja mnim da - jes!
Brko

07. 01. 2019 - 08:02

Prvo rekoste da je bila pobuna...sad kazete ustanak crnogorskog naroda...Sjutra cete pisat da je to svjetska revolucija bila za Bozic u Crnoj Gori...Hahahaha
@Brko

07. 01. 2019 - 09:06

Nema probklema "Brka", samo se ti ceri, ali KOSOVO vise vase nije! Zivjela Crna Gora i Kosovo BRE "Brko"! Ajde sad KMECI malo o ugrozenosti Velje Srbalju da se jos vise sprdamo sa vama!
danilo s.

07. 01. 2019 - 09:32

Časti vi Brko, objasnite nama, nezanavenima, što je to bilo u CG 1919 - 1929? I meni bi bilo smješno to sto rekoste., da nije užasno glupo? I tragično - za Crnogorski narod.
Brko

07. 01. 2019 - 11:19

Sta je bilo tragicno?Par desetina izdajnika Crne Gore se nije moglo pomirit sa cinjenicom da je Kralj Nikola pobjegao iz CG i ostavio narod na cjedilu...Pa pokusali da izvrse prevrat i vrate pobjegulju...Ali im je crnogorski narod pokazao dje im je mjesto...isto ka sto ce i vama dukljani
Za čast, pravo i slobodu Crne

07. 01. 2019 - 08:17

1976 godine sam razgovarao sa jednom casnom starinom herojem Jugoslavije cije je otac bio borac za Crnu Goru. On mi je rekao da nazalost nasi borci nijesu imali ni jednu velju silu na svojoj strani (Italija je bila ni tamo no vamo, kao uvijek!) niti su bili okrutni prema domacim izdajnicima kako su trebali biti. Mogli su Srbiju i domace izdajnike u CRNO ZAVITI da su poslusali izvjesne ljude, ali mit "brastva" ih je sputao pa nijesu ni Cetinje osvojili iako su mogli to da urade da su napali svom silom zestoko i NA VRIJEME!
Gaeta

07. 01. 2019 - 09:05

Zlocini zandarmerije prema crnogorskim zelenasima i komitima bili su cesti. Tako je od strane jedne zandarmerijske patrole 2. Septembra 1921. ubijen komita Vukic Vujisic. O tome list "Crna Gora", glasilo Narodne radikalne stranke u CG pise: "2-og ovog mjeseca, jednoj zandarmerijskoj patroli poslo je za rukom, da uhvati odmetnika Vukica Vujisica, iz sreza Donjo-Morackog, okruga kolasinskog. Vujisic je prilikom sprovodjenja pokusao bjegstvo i zandarmi su ga ubili" (Izvor: "Crna Gora", Cetinje, br. 67, petak, 9. Septembra 1921. Str.3, clanak "Ubijen odmetnik".) Crnogorski ustanak bio je dugotrajan i jak i u kolasinskom okrugu, a okupatorska srpska vojska i zandarmerija ga je zlikovacki gusila ubijajuci crnogorske patriote i zelenase, borce za pravo, cast i slobodu Crne Gore. Velikosrpski lazovi su izgubili bitku sa istorijskim cinjenicama i istinom.
CITAT

07. 01. 2019 - 09:11

Naime, Crnogorska Vlada koja je u tim momentima upravljala zemljomn a osnovu čl.16 zemalj. Ustava, i Knjaz Mirko podnose klauzule ugovora o k a p i t u l a c i j i Gl. Austrijskoj Vojnoj Komandi i one budu potpisane na Cetinju 12/25 januara 1916 godine u 6 časova uveče. Ugovor se sastojao iz 10 tačaka i u posljednjoj se izričito tražilo: da odmah počnu pregovori za miR
CITAT

07. 01. 2019 - 09:13

Princeza Ksenija je i prije ovih događanja imala svog značajnog udjela u oburdavanju države Kraljevine Crne Gore.Kako? Imala je i vršila je poguban uticaj na svog oca i praktično je ona za njega donosila političke odluke koje su imale svoju veliku težinu.Nikola je bio pao potpuno pod uticaj svoje kćeri, on više nije bio onaj raniji vladar, bio je u godinama, pomalo senilan, zaboravan i postao je čovjek bez tvrde volje. A Ksenija je mnogo ranije umislila i postavila sebi za životni cilj da postane crnogorska kraljica i sjedne na očev prijestoZNAM DA SE ONAJ KOGA CITIRAM NEĆE LJUTITI
CITAT

07. 01. 2019 - 09:14

Ali na putu do cilja stoji prepreka. A to je - Mirko (od "Našljednika" sreće nema!). Ali Ksenija je gazila. Sve je radila i uspjela da brata proglasi psihički labilnim i opasnim i da ga čak konfinira na Kruševac (u kućni pritvor pod kontrolom - kao ludaka). Nesrećni Mirko je tamo proveo čak 4 mjeseca ( o ovome se malo zna). To je bila njegova prva internacija na Kruševcu (druga je bila ona kobna - austrijska).Sada - ko joj je pomagao u ovim nepočinstvima? Petar Plamenac - ministar inostranih poslova.Pazite, ne Jovan Plamenac, nego Petar).Bila je obrlatila i zavela njega (inače oženjenog čovjeka).Ali ipak se mora priznati da je Ksenija za razliku od sve njene braće i sestara imala u karakteru veliku čvrstinu i nepokolebljivost, tvrdoglavost i bandoglavost
PITAM SE PITAM SE

07. 01. 2019 - 09:42

како то да нека територија која је била окупирана од непријатеља, може да буде опет окупирана од стране државе савезнице. Да ли су савезничке снаге после десанта у Нормандији, јуна 1944., г., биле у Француској окупаторске или ослободилакчке трупе?
danilo s.

07. 01. 2019 - 11:46

Svaka strana vojska na teritoriji druge države jeste "okupatorska".
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 12:50

To ti je sada KRALJEVINA SHS međunarodno priznata država
PITAM SE PITAM SE

07. 01. 2019 - 09:43

Nenaučni, neutemeljeni, politički stav bez iole naučne rezonance!!! Sa ovog opravdanog razloga g. Adžića smatram za posebno opasnog diletanta koji pokušava da jedno bezumno VJEROVANJE u službi dnevne politike, nasilno promoviše u neupitni naučni stav!?
PITAM SE PITAM SE

07. 01. 2019 - 09:44

Naime, Kraljevina SHS je u trenutku Adžićeve „okupacije “ međunarodno priznata država, sa isto tako priznatom teritorijom, koja je administrativno podjeljena u skladu sa Ustavom, odnosno Zakonom o teritorijalnoj podjeli! U to smislu oružane snage Kraljevine SHS se nalaze na svojoj teritoriji arte legis, u legalnoj i legitimnoj akciji gušenja pobune uperene na rušenje ustavnog i državnog poretka Kraljevine!
Bodin

07. 01. 2019 - 11:29

Laz brutalna. Pojma nemas o tome. Fulirao si skoz. Prouci kad je KSHS pojedinacno i kolektivno priznata kao drzava. Lazes po sto puta ti velim. Adzic je sve u pravu.
U ZABLUDI SI

07. 01. 2019 - 12:31

NIŠTA NIJE U PRAVU!!!!!
Srbija pocinila ZLOCINE

07. 01. 2019 - 11:46

Krilo se sve u vezi srbijanskih zlocina pocinjenih u CG nad crnogorcima od 1919 do 1930 , iz razloga jer je srbija i njena zandarmerija pocinila ZlOCINE po CG i nad crnogorcima! Crna Gora da TRAZI ODSTETU OD srbihe za sve sto joj je srbija zla nanijela !!
U ZABLUDI SI

07. 01. 2019 - 12:33

Crna gora nije nikada vratila Srbiji,,Citiram,,зајам из Србије, узет 1913. год. после Балканских ратова, – милион динара у злату на двадесет година отпла-те, то су велике паре. Пошто је створена југословенска држава, Влада Југославије заузела је став да се дуг по основу узетог зајма из Србије 1913. године. Отпише – једна је држава, нема се од кога наплатити, то је једноставно отписано;
PITAM SE PITAM SE

07. 01. 2019 - 09:45

Ovo je vrlo „poznati“istoricar i van granica Crnr Gore(Montenegra).Ovi koji su pisali navodne izvestaje o streljanju pojedinih komita,na kraju izvestaja su morali da stave da doticni nije bio drumski razbojnik niti kriminalac,a sto ukazuje na profil tih tadasnjih boraca za svoju drzavu.Jos kada tu uvrsti Milovana Djilasa i njegove zapise,onda je to vrhunac istine i pravde.
PITAM SE PITAM SE

07. 01. 2019 - 09:48

To sto Vi zovete ,,Bozicni Ustanak,, okupilo je od 2 000 do (po vasim izvorima) 10 000 ucesnika, a samo 23 godine kasnije 13 julski ustanak je okupio po Talijanskim izvorima od 30 000 do 50 000 ucesnika, E sada procjenite sto je Ustanak a sto Pobuna , dali ono sto prihvati od 0,5% do 2,5%(400 000 stanovnika) stanovnistva, pobuna ili ustanak
CITAT

07. 01. 2019 - 09:50

za svaku osudu su postupci dujela zandara i jugoslovenske vojske za i posle pobune.nez sumlje komanda bjelasa se nije najbolje snalazila.e sad mene intwleresuje par stvari: da li je ikada neka drzava nastala bez pobune bar dijela stanovnistva.pa jedna mocna USA je nastala na tekovinama onakvog krvavog gradjanskog rata. koliko vojnika je brojila CG vojska 1914 a koliko je ucesnila imala ova pobuna kakav uticaj je imalo djelovanje italije i sa kojim ciljevima koliko je ljudi stvarno poginulo u pobuni? poginuli 1922 ne mogu se smatrati istim zrtvama.SHS je u tom trenutku bila priznata drzava od cijelog svijeta kakvim su se sredstvima sluzile komite i koliko su mrtvih ostavili iza sebe.sjecam se price o ubistvu Save R u blizini kl kome su rezali shs na celo pa ga zaklali na kraju ko je bio Ivan Bulatovic sta je sve radio u zivotu i d ali tako manit covjek treba da bude vodja icega?
UH BRATE!!!!!!

07. 01. 2019 - 09:53

Послије темељнијег изучавања те проблематике, Новак Аџић је љетом 2016.г. открио јавности да није побијено 9.000 зеленаша- већ 35. пута мање, тачније 257. особа. Није запаљено 6.000 кућа, већ 50. пута мање- 120. кућа. Из других извора сазнало се да није емигрирало из земље 6.000 зеланаша већ четири пута мање- њих 1.600, те да се већина њих вратила у земљу послије амнестије 1922. године. И на крају, није стрпано у затворе 4.000 зеленаша већ 16. пута мање, тачније- радило се од 200 до 300 осуђеника.
GRAĐANSKI

07. 01. 2019 - 10:35

Ne mlati, no priloži dokaze (sve varijante protivurječnijeh citatah)! Čekamo te! A ako to ne učiniš - ondar ne laj, no ajd na Kosovo da odbraniš "tamo vaše" ugroženo srbaljstvo! Poniješe vi Albanci "kolevku" - zanavijek!
danilo s.

07. 01. 2019 - 10:48

Kako je vama lako da brojite tudje žrtve?
CRNI DANILO

07. 01. 2019 - 11:33

Nikome nije lako da broji žrtve...sve su one posljedica laviranja kralj Nikole i njegove porodice u politici...Upitaj sebe ali iskreno da li bi mogao da zamisliš kralja Nikolu u novoj političkoj konstelaciji?Postoji Latinska izreka -teško tome ko predugo vlada...Plašim se da je još jedna takva sudbina više nego izvjesna?!!!!!!!
Crna Gora bila drzava

07. 01. 2019 - 13:00

Mnogo bolja i na boljem glasu Crna Gora je stajela nego srbija. Kralj Nikola je uzivao postovanje od svih suverena iako je CG bila mala teritorijalno uzivala je u svijetu veliki ugled sto se i vidjelo kako su princese i nasle muzeve u evropskim kraljevskim porodicama. Sto se tice duzine vladanja , po tebi bi Kraljica Elizabeta nije dobra jer DUGO vlada? Koja BESMISLICA! Stari vladari su uvijek i bolji jer imaju toliko iskustvo. Kralj Nikola je bio unistavan SPLETKARENJEM srbijanskim ne samo po CG nego i u medjunarodnim krugovima LAZI i SPLETKARENJE jer ocigledno im je bio prepreka da ukinu CG i prisvoje teritoriju i tu obalu oko koje se sve okretalo jer srbija nije uopste bila zainteresovana za CG vec samo za crnogorsku obalu i nista drugo! Prosirenje teritorije i naravno izlazak na more i nijesu brinuli koga ce istjerati, ubiti , spaliti, muciti ili silovati i slagati i lazno optuziti da postignu cilj!!
Zato su ga i

07. 01. 2019 - 13:22

ELIMINISALI jedinog vladara koji se mogao izvući da je bio oštroumniji ali sam je sebi izmakao presto...PA zar nije i on najbolje Crnogorske junake protjero iz CG Marko Miljanov,Peko PAVLOVIĆ,jole Piletić...protjerivo je i doživio i sam da bude protjeran....I manite se tih gluposti kako neko skoro reče ,,ne krečite truli malter
ČEMU NEISTINE?

07. 01. 2019 - 12:00

Iako je sam autor teksta kontradiktoran, jer su njegovi zaključci i komentari potpuno suprotni citatima koje navodi, treba znati da nije bilo nikakvog ustanka, čak ni pobune. Radilo se o pokušaju izazivanja pobune, od strane Italije, da bi se novoj Kraljevini oduzela Dalmacija i Boka. Dakle, nije ni pobuna, a kamoli ustanak. Nije bilo nijedne bitke izmedju pobunjenika i vojske. Ali nijedne. O kakvom onda ustanku se govori. Žrtava nije bilo prvenstveno razumnim postupanjem komande Srpske vojske, ali i samih pobunjenika, koji su bez sumnje bili rodoljubi, koji nijesu prihvatali i razumjeli istorijski trenutak u kojem su se našli. Autor takodje pokušava potcijeniti Crnogorce tvrdnjom da je Crnu Goru okupiralo hiljaduipo srbijanskih vojnika!? Kako? Pa vjekovima to nijesu mogle ni desetine hiljada raznih osvajača.
danilo s.

07. 01. 2019 - 13:31

Mogli bi se složiti da su Srbi bili "najuspješniji osvajači CG" (dobro ste definisali suštinu ovog pitanja). Zašto su bili tako uspješni - o tome možemo razgovarati. Samo postavlja se pitanje zašto je uopšte Srbiji bilo potrebno da osvaja tudje teritorije - i to teritorije najbližeg naroda? I da ga tako brutalno kazni?
ČEMU NEISTINE

07. 01. 2019 - 13:56

Neumanjujući nespornu slavu srpske vojske u I sv. ratu, svakako isto tako i crnogorske, Srbijanci su bili uspješni u "okupaciji" Crne Gore, za to što su Crnogorci željeli biti "okupirani". Drugo, logično objašnjenje ne vidim, poznajući našu istoriju. Da li je držanje Crnogoraca u to vrijeme bilo ispravno ili ne, po svoj prilici je priča bez kraja, ali ako se stvari gledaju iz tog vremena i ako su tu zajedničku državu tada htjeli čak i Hrvati i Slovenci, meni bi bila nelogična i neshvatljiva bilo kakvo drugačije opredjeljenje osim onoga kako su i uradili te 1918.godine. Formi ujedinjenja svakako se ima što prigovoriti, ali suština tu. Veći i onaj koji je u prilici uvijek osvaja, "manji potok u veći uvire". O brutalnoj kazni se ne možemo složiti, jer je nije bilo, osim pojedinačnih zločina i neljutskog ponašanja, koje smo opet mi radili jedni drugima, a ne Srbijanci. Da je zvanična Srbija željela krv ovdje, boljeg povoda od Božićne pobune nijesu imali, pa ipak krvoprolića nije bilo.
danilo s.

07. 01. 2019 - 18:33

@ Cemu neistine - “Veći i onaj koji je u prilici uvijek osvaja, "manji potok u veći uvire".” Bravo. Došli smo do "turskih argumenata" iz Gorskog vijenca? Što briljantno objašnjava vase zablude… Zablude koje i danas opstaju. Otimate nam Gorski vijenac – a ne razmijete poruke? To što navodite su argumenti nasilnika. Nije bilo zločina? Nije prema kvinslinzima/bjelašima? Ali su zelenaši zestoko platili za njihovu želju da se bore “za čast, slavu i slobodu Crne Gore” Ne želim da se spustim na nivo vašeg omiljenog prebrojavanja žrtava. Čak i da ih nije ni bilo, ostaje ničim opravdana nepravda učinjena narodu koji ginuo za vas. Argument da su Hrvati i Slovenci htjeli zajedničku državu vam je takodje promašaj. Jer CG niko nije ni zvao, niti pitao, da li je želi ili ne želi. Oni su potpisali Krfsku deklaraciju (i ubrzo se predomislili) – zašto to nije ponudjeno i CG? Jasno je da je CG bilo “žrtveno jagnje” za ciljeve jedne toksične ideologije. Koja je još uvijek živa. U vama. I vama sličnim
ČEMU NEISTINE

07. 01. 2019 - 19:36

Citat jeste iz Gorskog vijenca, ali je narodna izreka, starija i od Njegoša i Gorskog vijenca. Vi i mnogi danas ovdje ne možete ili vjerovatnije nećete, da na dogadjaje u unom vremenu gledate iz ondašnje vizure, već to radite sa distancom od 100 godina i tako bivati kontradiktorni i dolazite do pogrešnih zaključaka. Siguran saam da nije u pitanju neznanje, već namjera, politički motivisina. Poznati metod da se jasne stvari učine nejasnim, ali nenaučan i i nepriznat i kratkoživećih rezultata i to samo u ravni politike. Drugo, prestanite da govorite o našj borbi, žrtvovanju i spasavanju srpske vojske. Nijesmo mi spasavali tada Srbijance, nego sebe. Jer je Kralj Nikola, cijela Vlada i vojni komandanti, znali da ako padne Srbija, da je gotova i Crna Gora. Nažalost bili su upravu. Samo pet dana nakon povlačenja srbijanske vojske morali smo kapitulirati. A jasno je ako nije mogla Srbija sa 600000vojnika kako mi sa nepunih 60000 protiv Astrije sa 60 miliona. To je za shvatiti prosto, zar ne.
Milo Vujović

07. 01. 2019 - 14:29

1918.g.je CRNOGORSKA OTVORENA RANA i NAŠ BOL, KOJI NIKADA NEĆE UMRIJETI, DOK POSTOJI IJEDAN CRNOGORSKI DOMOLJUB !! Zar Neko Misli i Postoji da Poslije Ovoga Genocida,može ispeglati Odnose Crnogorske Nacije i srbijsnskih Došljaka,Taj se Grdno Vara,Nikada se to Neće Desiti u Crnoj Gori !! CRNOGORSKI DOMOLJUBI Ostaviće u Zavjet Svojim Potomcima da i Oni kao i Mi,NIKADA NEĆEMO OPROSTITI A KAMOLI ZABORAVITI 1918.god. srbijancima !!
Crnogorka

07. 01. 2019 - 16:43

Sracan Bozic svim Crnogorcima sirom svijeta dje god kojeg ima i nek je vjecna Crna Gora!
Igor

07. 01. 2019 - 21:56

Malo je do skoro bilo poznato bilo da je idol dukljanski " Krsto Popović " sa grupom oficira učestvovao u fašističkom " Maršu na Rim " 1922 godne putem kojeg je Benito Musolini došao na vlast u Italiji! Na sreću sve je dokumentovano postoje i slike gdje ovi naši ovaj tamo vaši oficiri drže transparent a svi su u uniformama stare Crnogorske Vojske na kojem piše " Crnogorski fašisti " !
GRADJANSKI

08. 01. 2019 - 06:57

Dje se, obraza ti, te slike mogu naci? Daj nam precizne podatke!
Мирослав Ђукић

10. 01. 2019 - 09:18

У историји овог универзума у којем ми живимо, Божићну побуну су против легалне власти дигле присталице династије Петровић Његош, тј. присталице старог српског краља Николе, односно Срби који су се залагали за федералну Југославију. У паралелном универзуму, из којег се јавља г. Аџић и остали Шербови епски фантастичари, побуна је преименована у "устанак", а "најбољи Срби" зеленаши (попут Крста Зрновог) су напрасно, постали "црногорски народ". Г. Аџић у причу убацује Србе-баукове, још му само змајеви фале да бљују ватру и да фантастична прича добије свој уобичајени заплет, у рангу "Игре престола". Само што Мартину није пало на памет да, рецимо, присталице династије Старк именује као "северњачки народ.
Novi komentar