Ona je agenciji MINA kazala da su dosadašnja istraživanja potvrdila nizak stepen medijske pismenosti crnogorskih građana.
“Prema indeksu medijske pismenosti Instituta za otvoreno društvo u Sofiji, Crna Gora zauzima 31. mjesto od mogućih 35”, podsjetila je Ružić.
Osim toga, kako je navela, istraživanje koje je sproveo Ipsos za potrebe UNICEF-a na uzorku od 1.050 roditelja i 655 djece, pokazalo je da 47 odsto ispitanika uglavnom vjeruju onome što vide na televiziji.
Građani, prema riječima Ružić, nijesu čak informisani o savremenim tehnikama manipulisanja javnošću jer je, prema tom istraživanju, samo 38 odsto roditelja i 26 odsto djece u uzrastu od 12 do 17 godina upoznato sa značenjem pojma lažna vijest.
“Ukoliko tome dodamo činjenicu da je predmet Medijska pismenost uveden samo u gimnazije, i da konstantno pada interesovanje za njega, onda je jasno da u Crnoj Gori društvo nije medijski opismenjeno”, kazala je Ružić.
Ona je naglasila da je medijska i informaciona pismenost jedini način da publika prepozna lažne vijesti.
“Cilj medijske pismenosti je da kritički analiziramo poruke koju nam šalju mediji, a informaciona nam pomaže da uz pomoć različitih alatki i programa provjerimo informaciju koju nam plasiraju mediji”, pojasnila je Ružić.
Kako je navela, medijska i informaciona pismenost kroz konkretne preporuke nas uče kako da se odbranimo od različitih tehnika manipulacije, odnosno da obratimo pažnju na link, odnosno URL teksta, da ne vjerujemo tekstovima koji se pozivaju na anonimne izvore.
“Da obratimo pažnju na impresum neke web stranice, da provjerimo grafičku opremu kroz programe kao što su Google Images ili tineye.com“, dodala je Ružić.
Ona je naglasila da je bez medijski pismenih građana borba protiv lažnih vijesti nemoguća.
„Štaviše, građani nijesu svjesni da svojim ponašanjem pogoršavaju situaciju jer šeruju na društvenim mrežama lažne vijesti“, kazala je Ružić.
Prema njenim riječima, medijski pismene osobe ne čitaju samo naslove, i vode računa o tome koju vrstu informacija dijele sa svojim prijateljima.
Ružić je kazala da se ne mogu samo međunarodne organizacije, fact checkeri i nevladin sektor boriti protiv lažnih vijesti, već svako mora dati svoj doprinos.
Osim toga, kako je navela, mediji kroz poštovanje profesionalnih i etičkih standarda, odnosno prvenstveno kroz provjeru informacija, mogu predstavljati filter koji će spriječiti objavljivanje lažnih vijesti, a građani treba da povedu računa o tome koju vrstu sadržaja šeruju.
Ružić smatra da predmet medijska pismenost, koji za za sada postoji samo u gimnazijama, treba uvesti kao obavezni predmet u sve osnovne i srednje škole.
Sami srednjoškolci, kazala je ona, nijesu svjesni da im je neophodan ovaj predmet u 16-godišnjem ili 17-godišnjem uzrastu.
„Dodatni problem predstavlja činjenica da u gimnazijama širom Crne Gore nastava iz ovog predmeta se organizuje ukoliko ga odabere 15-20 učenika“, rekla je Ružić.
Ona je ocijenila da je odnos škola prema tom predmetu je pomalo neodgovoran.
„Predavači koji nemaju punu normu časova predaju predmet Medijska pismenost, a pri tome sami nijesu medijski edukovani. Mislim da škole moraju više pažnje posvetiti ovom problemu u narednom periodu i naći neko rješenje“, dodala je Ružić.
Na pitanje kada je najbolje početi sa medijskim opismenjavanjem, ona je kazala da je idealno početi u vrtiću, jer djeca počinju da koriste telefone i kompjutere od malih nogu.
„Treba početi što prije, jer količina vremena koju djeca i odrasli provode uz medije se konstantno povećava“, smatra Ružić.
Ona je upozorila da su naročito ranjiva djeca u uzrastu do 12 godina, i neophodno ih je prvenstveno zaštiti od oglašavanja, ali i negativnog uticaja crtanih filmova ili sadržaja kojima su izloženi.
„Posebnu opasnost predstavlja činjenica da djeca do šeste godine ne prave razliku između virtuelnosti i stvarnosti“, naglasila je Ružić.
Ona je kazala da se, nakon sticanja osnovnih vještina, znanje o medijima nadograđuje u osnovnoj i srednjoj školi.
„Na Fakultetu političkih nauka uveli smo predmet Medijska pismenost na drugoj godini studija, na masteru imamo predmet Analiza medijskog diskursa, a na doktorskim studijama Medijsku i informacionu pismenost“, dodala je Ružić.
Ona smatra da ljudi u Crnoj Gori nijesu upoznati sa pojmom medijska pismenost jer, prije svega, nijesu zainteresovani za medijsko opismenjavanje.
„Većina građana sebe percipira kao medijske pismene građane, a da pri tome nijesu upoznati sa tehnikama manipulacije kao što su agenda setting, pseudo događaj, storytelling, post-istina, misinformation, advertorials i slično“, kazala je Ružić.
Kako je navela, naučno je dokazano da građani podliježu »efektu treće osobe«, odnosno u anketama priznaju da mediji imaju veliki uticaj na društvo, ali samo mali broj prepoznaje i priznaje da mediji utiču na njegove/njene stavove i način života.
„Prijatno iznenađenje predstavlja istraživanje IPSOS-a prema kojem je 57 odsto djece priznalo da kopiraju svoje uzore i ono što vide u medijima u pogledu imidža i ponašanja, što znači da su makar svjesni uticaja medija, iako nijesu medijski opismenjeni“, rekla je Ružić.
Ona je kazala da se nada da će kampanja »Birajmo šta gledamo« dati neke konkretne rezultate u pogledu podizanja svijesti građana o neophodnosti procesa medijskog opismenjavanja.
„Pohvalno je što je Crna Gora kroz sajt raskrinkavanje.me dobila organizaciju koja se bavi provjerom činjenica“, dodala je Ružić.
Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.
Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
