Ikona ženskog rukometa – sa razlogom takav epitet kao krunu nosi jedna od najboljih u Crnoj Gori. Sa ”lavicama” je osvojila 2012. godine srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu, zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu kao i trofej Lige šampiona. Nakon pet godina u inostranstvu, vratila se korijenima da završi ono što je počela – karijeru o kakvoj svaki profesionalni sportista može samo da sanja. Bezbroj pitanja, a premalo vremena. Na početku intervjua za Novu M televiziju, Anđela Bulatović, izdvojila je ono što je obilježilo proteklu godinu.
“Najveći uspjeh definitvno jeste što sam se vratila u Budućnost. Poslije pet godina inostrane karijere, to je bila moja najveća želja, da posljednju svoju sezonu odigram u matičnom klubu, tako da je to jedan od najvećih uspjeha“.
Zbog čega je uslijedila odluka da se baš nakon Evropskog prvenstva u Francuskoj oprostiš od dresa nacionalnog tima i koliko je bilo teško odlučiti se na takav korak?
„Nije lako, ali posljednjih par godina definitivno sam odlučila da to bude nešto moje posljednje jer postavila sam neke svoje prioritete i mislim da sam dosta stvari uradila što se tiče rukometa i definitno mislim da je vrijeme da se okrenem drugoj strani što se tiče naravno porodice“.
Na pitanje, šta je na kraju presudilo da ”lavice“ na prvenstvu Evrope ne ostvare bolji plasman od 9. mjesta, Andjela je odgovorila:
Ponovo si u taboru Budućnosti. Ubrzo počinje Glavna runda Lige šampiona. Kakva je atmosfera na treninzima? Kakva su očekivanja? Može li se do fajnl fora?
“Imamo jake protivnike. Ali ono što nas krasi, to je dobra odbrana iz koje mi definitno i sve stvari dobijamo i pobjeđujemo tako da se nadam da ćemo se na pravi način pripremiti, imamo još dosta vremena ali sam ubijeđena da mi stvarno možemo i da dosta stvari zavisi od nas tako da se nadam tom fajnl-foru”.
Za kraj, kakvi su planovi Anđele Bulatović za 2019. godinu?
“Najveći plan jeste da se domognemo tog fajnl fora što se tiče rukometa, a onda kasnije naravno da se posvetim porodici što mi je najbitnije”.
Tridesetjednogodišnja Podgoričanka, debitanski nastup u dresu Budućnosti upisala je 2005. godine. Od ljeta 2013. godine nastupala je za ljubljanski Krim, a u prethodne tri i po godine za ruski Rostov i mađarski Erd.
