POBJEDA: Treba li, po Vašem mišljenju, dio opozicije koji je napustio Odbor za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva da se vrati u to tijelo?
DAMJANOVIĆ: Apsolutno ostajući pri stavu da je postojeće izborno zakonodavstvo, odnosno izborni sistem u srži višedecenijskog postojanja etablirane vlasti i etablirane opozicije, smatram da bez krupnih promjena izbornih pravila ne može biti ni fer izbora, ni slobodno izražene volje građana ove države, a posljedično ni neophodnih političkih promjena. Način na koji je zamišljeno da se, kroz novoformirani odbor dogovara reforma izbornog zakonodavstva apsolutno ne uliva povjerenje da će ona biti realizovana.
POBJEDA: Zašto?
DAMJANOVIĆ: Pa, samo činjenica da u Odboru ne učestvuju predstavnici čak trećine opozicionih poslanika trebalo bi da zamisli opozicione kolege da svojim prisustvom daju legitimitet aktuelnoj, nikad bahatijoj vlasti, kojoj je neophodna „kupovina“ vremena do novih izbora uz slanje tzv. poruka prema međunarodnom faktoru, kojeg se jedino i plaši, za tobožnjom spremnošću za „unutarpolitički“ dijalog. Hapsiti i policijski opkoljavati kolege poslanike nekoliko dana nakon obrazovanja Odbora za koji glasaju ti isti poslanici, uvoditi vanredno stanje u pravosuđe kroz neustavno produžavanje mandata ključnim pravosudnim institucijama, sijati najgore moguće podjele u društvu kroz predlaganje raznih odluka i deklaracija u parlamentu, predlagati neustavne i diskriminatorske odredbe kojima bi da se uguši pravo na slobodno izražavanje političkih stavova, a istog dana u polupraznoj Skupštini, bez prisustva opozicije birati nove članove u taj odbor, i to protivno odluci o obrazovanju tog istog odbora, dio su predstave aktuelne vlasti u kojoj iole ozbiljna i odgovorna opozicija ne bi trebalo da učestvuje.
POBJEDA: Da li to sugerišete opozicionim kolegama da napuste Odbor?
DAMJANOVIĆ: Očekujem da ukoliko kolege iz dijela opozicije, koje su krajem decembra pozvale na hitan dijalog o oblicima daljeg opozicionog angažmana, ostanu pri želji za razgovorom, a svoj odgovor sam im dostavio u roku od 24 sata od dostavljenog dopisa. Pitanje daljeg učešća poslanika iz opozicije u Odboru treba da stavimo na sto, uz moj jasan i više puta ponovljen stav o besmislenosti ovakvog načina rada tog odbora.
POBJEDA: Zašto ste Vi lično odlučili da ne učestvujete u tom tijelu?
DAMJANOVIĆ: Više puta sam saopštio stav da bez ključnih promjena izbornog sistema, odnosno modela, kao i bez adekvatne kontrole novog izbornog zakonodavstva, sve ostaje prazna ljuštura i politički igrokaz vlasti i onih drugih koji svjesno ili nesvjesno učestvuju u tom igrokazu. U ime kolega iz Kluba poslanika kojim predsjedavam blagovremeno sam na skupštinskom kolegijumu i sastancima u parlamentu saopštio prijedloge da se u opseg rada Odbora definiše izborni model koji predviđa otvaranje izbornih lista i ustavno pravo individualnih kandidatura, što sam i predložio kroz zakonski predlog koji je gotovo godinu u skupštinskoj proceduri. Predložio sam, u ime kolega iz Posebnog kluba poslanika i da vlada državnog jedinstva, koja bi bila formirana godinu prije parlamentarnih izbora, kao jedini mogući vid kontrolnog mehanizma, realizuje novo izborno zakonodavstvo. Ovi prijedlozi su direktno odbijeni od predstavnika vladajućih partija, a nažalost i prećutno odbijeni od dijela opozicionih kolega, a događaji nakon formiranja tog odbora pokazal i s u i s p r a v n o s t prvobitnih stavova o dometima ovakvog Odbora.
POBJEDA: Kako komentarišete novi bojkot Skupštine od DF-a i smatrate li, kao neko ko je ranije prekinuo bojkot, da kompletna opozicija treba da učestvuje u radu parlamenta?
DAMJANOVIĆ: Iskazao sam spremnost da na inicijativu kolega iz DF-a razgovaram o svim mogućim oblicima političkog djelovanja nakon novembarsko-decembarskog političkog drila dijela vlasti, odnosno novog unižavanja Skupštine koja je, nakon dvogodišnjeg posrtanja i gubitka elementarnih ustavnih funkcija na kraju pretvorena u klasični zatvor. Ako do razgovora dođe, nadam se i sa svim ostalim opozicionim kolegama, biće prilike da se svi odredimo prema postojećim inicijativama. U društvu kada ključni crnogorski mediji imaju svoje favorite iz vlasti i opozicije, i kada ti mediji jasne političke poruke i stavove onih koji nijesu favorizovani, rado filtriraju kroz sopstvene „spin mreže“, često uslovljene i komercijalnim, a ne samo političkim interesima, ponavljam da je necenzurisana javna riječ kritike i nemirenja sa političkom svakodnevicom jedino moguća u toj istoj Skupštini, u kojoj su sve ostale, u prošlim sazivima mukotrpno sticane ustavne nadležnosti, prije svega nadzorna i kontrolna, potpuno obesmišljene i de fakto ne postoje.
POBJEDA: Više puta ste najavljivali osnivanje partije. Jeste li odustali od toga i, ako nijeste, šta planirate u tom smislu i kad?
DAMJANOVIĆ: Na više puta postavljano pitanje vezano za mogućnost osnivanja političkog subjekta precizno sam odgovarao da ne isključujem mogućnost da, zajedno sa ljudima s kojim dijelim slične političke vizije i stavove, definišem novu političku ponudu koja bi pokrenula neophodne promjene u Crnoj Gori. Te promjene podrazumijevaju da je građanin u današnjoj Crnoj Gori u centru političkog, ekonomskog i socijalnog sistema, a ne da je ovakav sistem dovoljan sebi, odnosno malom broju privilegovane i otuđene političke i biznis elite. Sigurna perspektiva, rast životnog standarda, društvo jednakih šansi iz kojeg se ne bježi glavom bez obzira, znanje koje se cijeni, a ne plagira, fer konkurencija ideja i projekata na slobodnom tržištu gdje se može pristojno živjeti od znanja, rada i zakonito stečenog kapitala, u resursima bogatoj Crnoj Gori, moraju biti u centru svake ozbiljne političke ideje. Bez obzira što ovi ciljevi danas izgledaju nedostižno, uvjeren sam da su vrijedni svakog odgovornog društvenog i političkog angažmana, kao i da ima dovoljno hrabrih, stručnih, politički kulturnih građana koji ove i mnoge druge zdrave ideje mogu da iznesu.
