U mišljenju Mijušković navodi da je Ministarstvo zdravlja samo konstatovalo da u crnogorskom zdravstvenom sistemu ne postoji odgovarajuća ustanova gdje bi se mogla realizovati zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja.
Kategorična je da je Ministarstvo dužno da bez odgađanja dostavi izvještaj Zaštitniku ljudskih prava i sloboda o preduzetim radnjama i mjerama.
Zatražila je od ovog resora i da preduzme sve neophodne mjere kako bi se obezbijedila zaštita mentalnog zdravlja djece, kao i njihov smještaj radi hospitalnog (stacionarnog) tretmana, ističući da je zabrinjavajuće što to pitanje nije riješeno uprkos tome što je ombudsman na problem ukazivao i ranije.
- Ministarstvo je dužno da, po isteku roka od 90 dana od dana prijema preporuke, dostavi izvještaj ombudsmanu o preduzetim radnjama i mjerama na izvršenju preporuke u cjelosti– navela je ona.
FAMILIJA
Problematični maloljetnik, prema njenim riječima, potiče iz porodice koja nema kapaciteta da se adekvatno brine o njemu ,,na šta ukazuje socijalna anamneza i činjenica da je vaspitno zapušten i neadekvatno liječen“. Kako je pojasnila, na višeslojne probleme porodice ukazuju učestala, gotovo svakodnevna, međusobna prijavljivanja nasilja kako roditelja prema djeci, tako i dječaka prema majci i mlađem bratu.
Ispričala je da je dječaku zbog ispoljenog i utvrđenog nasilja u porodici Sud za prekršaje u Bijelom Polju, odjeljenje u Pljevljima, dva puta izrekao zaštitnu mjeru obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, ali da ništa od toga nije realizovano.
- Kao problem u izvršavanju ovih mjera suda navodi se činjenica da Klinika ,,Laza Lazarević“ u Beogradu nije ustanova za izvršavanje zaštitne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, a da u Crnoj Gori ne postoji odgovarajuća. Zaštitnik smatra da je nemogućnost izvršavanja izrečene mjere suda, kao i nemogućnost implementacije pozitivno pravnog propisa, odnosno važeće zakonske norme u najmanju ruku zabrinjavajuće – napisala je Mijušković u mišljenju.
Istakla je da neobezbjeđivanje nužne zdravstvene zaštite u vidu redovnog uzimanja terapije i obaveznog hospitalnog tretmana za maloljetnika koji je rizičan, kako po sebe tako i po svoju porodicu i šire okruženje, ne smije imati opravdanja. Dječaku je u ovom slučaju, izričita je ona, uskraćeno ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu.
(opširnije u Pobjedi)
