Saša Brajović, istoričarka umjetnosti

Princu od Crne Gore divila se Evropa

Vjerujem da se u svakoj crnogorskoj kući čita Njegoš. Imala sam privilegiju da sam, zahvaljujući majci koja je profesorica književnosti, učila pažljivo da ga čitam, da ga ne uzimam olako, ne citiram prigodno i ne razmećem se njegovim stihovima. Već da nekako razumijem tegobu iz koje su nastali ti stihovi
Objavljeno: 13. 01. 2019 - 06:30 Promjenite veličinu teksta: A A A

- Malo je naučnika koji su tako svestrano i opsesivno posvećeni istraživanju tema i ličnosti u određenim oblastima kao što je profesorica na Odjeljenju za istoriju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu dr Saša Brajović. Posebno kad je u pitanju oblast evropske umjetnosti u velikom vremenskom razdoblju od 15. do 20. vijeka, period najznačajnijih postignuća evropske i svjetske kulturne istorije. Brajović se bavi fenomenima vizuelne kulture od renesanse do impresionizma, a glavno težište njenih interesovanja je vizuelna kultura Crne Gore, posebno Boke.

Među brojnim objavljenim knjigama dr Saše Brajović posebno se izdvaja kapitalno djelo „Njegoševo veliko putovanje - meditacije o vizuelnoj kulturi Italije“ (prvo izdanje CANU, 2015). Djelo govori o Njegoševim putovanjima i boravcima u Rimu, Napulju, Veneciji i Firenci 1850-1851. Brajović predaje renesansnu umjetnost i umjetnost baroka na Univerzitetu Donja Gorica, a uskoro iz štampe, u izdanju Matice crnogorske, izlazi njena nova knjiga „Portreti knjaza Danila“.

POBJEDA: U knjizi „Njegoševo veliko putovanje – meditacije o vizuelnoj kulturi Italije“ predstavili ste Njegoša kao „evropskog intelektualca, ali autohtonog“. Zašto ste se odlučili za to polazište, od Njegoševog ličnog, pjesničkog i crnogorskog identiteta i u čemu je suština Njegoševe autohtonosti u Vašoj knjizi?

BRAJOVIĆ: Knjiga je posvećena Njegoševim meditacijama o kulturi i vizuelnoj kulturi Italije, koje su proizilazile iz njegovog intelektualnog i poetskog, nacionalnog i vladarskog identiteta i autoriteta. Njegove misli o Italiji odredila su prosvjetiteljska načela obrazovanja, klasicističko divljenje prema antici i romantičarska vizija.

„Zemlja klasičeska“ bila je za Njegoša, kao i druge evropske intelektualce toga vremena, model kulturnog pamćenja čovječanstva i uporište literarne tradicije na kojoj je formiran. Kao i drugi pjesnici epohe, putovanje Italijom doživljavao je kao pohođenje zajedničke domovine kulture. S druge strane, on joj je, kako sam piše, „od istoka najbliži susjed“. Ona mu je kao Crnogorcu bliska, jer je središte Mediterana kojim je Njegoš, gdje god je putovao, plovio, i pri moru pisao neke svoje stihove i kojem uostalom pripada.

POBJEDA: Knjiga je rezultat mnogobrojnih sinteza i uticaja, od poetskih do kulturno-istorijskih. U čemu je najizraženija Njegoševa snažna individualnost tokom posjeta Italiji?

BRAJOVIĆ: Nastojala sam da izgradim ravnotežu između Njegoševih autohtonih promišljanja Italije i onih stečenih obrazovanjem i ondašnjim kulturološkim konvencijama. Tako, na primjer, on odlazi u Koloseum noću. Tu praksu uspostavio je Bajron, koji u poemi „Putovanja Čajlda Harolda“ opisuje uzvišeni prizor ovog simbola rimske civilizacije na mjesečini. Uskoro su, uz pomoć putničkih vodiča, svi težili da dožive slično iskustvo.

Njegoš, kako svjedoči njegovo pismo prijatelju Dimitriju Vladisavljeviću, kao i opis Ljubomira Nenadovića, osjeća da je Bajronovo ushićenje rimskim ruinama pretočeno u vulgarnu masovnu praksu. Odbija da prisustvuje zabavi priređenoj u Koloseumu, da pije i jede, i ostaje da sjedi sam, u tami i tišini. Kao crnogorski vladika, on je svoje ponašanje odredio prema svom dostojanstvu. Kako svjedoči Nenadović, on je u svakom trenutku svog „velikog putovanja“ bio dostojanstveni „principe od Montenegra“.

POBJEDA: Šta je za Njegoša značio grand tour i komunikacija sa tadašnjom Italijom, posebno posjete grobovima Vergilija i Dantea?

 BRAJOVIĆ: Njegoš je Italiju razumio kao centar evropske kulture koji povezuje antičku - grčku i rimsku, srednjovjekovnu - vizantijsku i romansku civilizaciju, i novovjekovne kulture. Iako ju je pomno posmatrao kao realni prostor, on ju je osjećao kao duhovno ishodište nataloženih kultura. Odlazak na grobove velikih pjesnika, Vergilija u Napulju i Torkvata Tasa u Rimu, kao i posjeta tzv. Danteovom kamenu - na kojem je, prema predanju, veliki pjesnik posmatrao početak izgradnje Firentinske katedrale - bio je čin odavanja počasti sjenima velikih prethodnika i uzora.

O uticaju ovih pjesnika na Njegoševu poeziju je pisano, pa se ja tome nijesam posebno posvetila, ali jesam onome šta su ovi pjesnici značili u Njegoševom vremenu: italijanski i evropski intelektualci sredinom 19. vijeka doživjeli su ih kao uporišta italijanskog nacionalnog pokreta i simbole slobode. Taj nacionalni i slobodarski zamah, koji je u središtu Njegoševog bića, odveo ga je na njihove grobove. Pri tom, posjeta grobovima pjesnika bila je jedna od konvencija tzv. grand tour, velikog putovanja. Tako se i u tome iskazuje višestranost Njegoša: crnogorskog nacionalnog lidera, pjesnika i evropskog intelektualca na velikom putovanju.

POBJEDA: Šta biste još iz mnogobrojnih slojeva Njegoševih interakcija sa tradicijom Italije izdvojili kao njegov najintenzivniji doživljaj tokom boravaka u „zemlji klasičeskoj“?

BRAJOVIĆ: Njegoš ističe da su to bili Koloseum, Crkva Svetog Petra i Rafaelova slika „Preob r a ž e n j e Hristovo“. Pošto sam profesorica evropske u m j e t n o s t i , ovim Njegoševim mislima posvetila sam naročitu pažnju. Vidjevši Rafaelovu sliku, koja je bila stvorena za oltar jedne rimske crkve, Njegoš je u njoj osjetio ono što mu je, kao pjesniku, bilo blisko: harmoniju platonističke i hrišćanske misli, duhovnu i emocionalnu dubinu i uzvišenu ljepotu. Kako je sam napisao, ova slika je za njega bila poput „prelestne Danice“ koja „veselim licem osvetljava grdne i mračne klisure strašnim gromovima izdrobljene“. Rafaelova slika bila je za Njegoša zvijezda umnog gledanja, iskaz božanske veze sa Stvoriteljem, vizija radosti. Bila je vizualizacija onog što je kao poeta i filozof promišljao i pisao. Ali, ne treba zaboraviti da je ondašnja istorija umjetnosti ovo djelo smatrala najvećom slikom ikada stvorenom, te da je i taj okvir uticao na to da je Njegoš dugo posmatra. Pošto današnja istorija umjetnosti ovu sliku više ne uznosi, pred njom se danas u Vatikanskoj pinakoteci gotovo niko ne zaustavlja. Šteta.

POBJEDA: Pišući o Njegoševom velikom putovanju sve ste lično i duboko proživljavali. Koliko je na pisanje knjige i Vaše čitanje Njegoša uticalo porodično porijeklo i Vaša ukorijenjenost u crnogorskom kulturnom nasljeđu?

BRAJOVIĆ: Stvarno je proživljeno sve to. Vjerujem da se u svakoj crnogorskoj kući čita Njegoš. Ja sam imala privilegiju da sam, zahvaljujući majci koja je profesorica književnosti, učila pažljivo da čitam Njegoša, da ga ne uzimam olako, da ga ne citiram prigodno i razmećem se njegovim stihovima. Već da nekako razumijem tegobu iz koje su nastali ti stihovi. Vrlo rano sam počela da čitam „Luču mikrokozma“ i stalno je čitam i stalno se mučim s njom. Ima momenata kad mislim da sam je shvatila i onih kad mi izmiče. Ali, čitanje Njegoša jeste bila suštinska osnova ove knjige. Sem toga, ja sam vizuelni tip: od djetinjstva sam stalno pred očima imala sliku koju ostavlja Ljuba Nenadović, kako Njegoš ljušti narandže na terasi a iza njega je Napuljski zaliv i Vezuv, i mnogo godina kasnije ja sam tu sliku pokušala da bolje razumijem i ispričam

POBJEDA: Bili ste i u Pompejima, gdje ste pronašli kuću koja je u Njegoševu čast nazvana Casa del Principe di Montenegro. Kako su Italijani doživljavali Njegoša u smislu da su takve počasti dobijali samo istaknuti evropski zvaničnici toga doba?

BRAJOVIĆ: Uvijek kao „princa od Crne Gore“. To je često isticano. Najizrazitiji je zapis najznačajnijeg arheologa tog vremena, Đuzepea Fjorelija. On bilježi kako je Njegoš svečano dočekan u Pompejima, koji su tada bili najznačajnije svjetsko arheološko nalazište, kako je kočijama vođen da vidi čitav veliki grad, te da je pred njim, u tačno zabilježeno vrijeme, otkopana jedna kuća koja je nazvana Casa del Principe di Montenegro. Ja sam pronašla tu kuću, i vidjela fresku koja se tada ukazala pred Njegošem, a koja je prenijeta u Arheološki muzej u Napulju. Ispod nje je legenda sa istim nazivom. Takvu počast dobijali su samo visoki evropski zvaničnici. Tu vrstu pažnje Njegoš je stekao zato što je bio vladalac Crne Gore, koja se prepoznaje ne kao geografska odrednica, već kao politički i državni entitet.

POBJEDA: Kako komentarišete neka ovovremena, naopaka čitanja i zloupotrebe Njegoša od nekih bošnjačkih krugova u smislu „islamofobije“ u „Gorskom vijencu“?

BRAJOVIĆ: Iako, kao svi evropski klasici, a klasika je riječ koja se odnosi na intelektualnu, moralnu i estetsku izvrsnost, Njegoš nadilazi svoje vrijeme i prostor, njegova se poezija mora tumačiti u kontekstu u kojem je nastala. To je bio kontekst oslobodilačkih ratova crnogorskog naroda i nacionalnih pokreta većine evropskih naroda. Sem toga, Njegoš, u skladu sa dramaturškim postulatima, svojim junacima u „Gorskom vijencu“ daje različite uloge. On nije, kako se ponekad čuje, „islamofob“. Nažalost, njegovi se stihovi često kao takvi interpretiraju. Tokom bratoubilačkih ratova devedesetih neki su sveštenici Srpske pravoslavne crkve blagosiljali zločince citirajući ih, što je skaredno. Takve zloupotrebe su se dešavale: Fihteove „Govore njemačkom narodu“ s početka 19. vijeka zloupotrijebili su nacisti, ali nikome nikada nije palo napamet da Fihtea proglasi nacistom.

POBJEDA: S druge strane velikosrpski krugovi u upornoj mitomaniji pokušavaju da negiraju Njegoševe crnogorske korijene i da zadrže njegovo djelo u „tamnici kosovskog mita“ i drugim mistifikacijama. Kako to komentarišete?

BRAJOVIĆ:Poricanje Njegoševog crnogorstva je nedopustivo. Neosporna je njegova duboka podrška srpskom nacionalnom preporodu, koji je u njegovo vrijeme bio autentična snaga, usklađena sa snažnim nacionalnim tokovima u Evropi. Ali, niko ne može poreći ono što je primarno, da je bio crnogorski vladar i pjesnik, da je iz tog jezgra proistekla njegova misao, poezija, vladarski autoritet i integritet. Konstrukcija mitova je u 19. vijeku bila opšte mjesto evropskih kultura, tada potrebna. Življenje u mitu u naše vrijeme je anahrono i pogubno, na svaki način.

Komentari: 28

Profesorica

13. 01. 2019 - 10:46

Njegoš je zaista bio impresioniran ljepotom Italije i to mu je bio reper za sve lijepo. Tako on,zadivljen ljepotama crmničke nahije, tražeći najjači kompliment piše: “O, Crmnice,srpska Italijo !”. I zaista jeste tako.Kada pođete u bilo koji dio Italije vidjećete sklad i ljepotu,koju nema nijedna evropska zemlja. Možete misliti kako je bio ushićen Njegoš ,koji je došao iz cetinjskog i lovćenskog krša i siromaštva !
Čobanin

13. 01. 2019 - 13:38

"Njegoš je 26. jula obavijestio svoga brata Pera u Crmnici da će poslati sedamdeset siromašnih porodica iz Katunske nahije na imanja iseljenih Plamenaca. Crmnički su glavari zbog toga negodovali. Izjavili su da i u Crmničkoj nahiji ima siromaha koji bi rado naselili napuštene kiće i napuštena zemljišta Plamenaca." Bilo je to 1847. godine.
Njegošologija

13. 01. 2019 - 11:08

Moram priznati prilično isprazna priča. Profesorici je jedini kvalitet što joj se majka bavila kniževnošću.Njegoš kao ličnost, a posebno kao pjesnik i filozof je mnogo suptilniji od onoga kako ga predstavljate.Doduše,nije ga lako ni shvatiti i razumjeti s obzirom na dubinu njegove misli i religiozno filozofski pristup poimanju mikrokosmosa , a jednim dijelom i Univerzuma. Posebnu notu njegovoj misli daje lamentiranje nad sudbinom naroda kojem je pripadao i pogibija toga naroda među evropejskim vihorovima .
Njegushi

13. 01. 2019 - 12:50

Gospođa je nevješto pokušala da zabetonira Njegoša kao Crnogorca,zanemarujući svjesno nespornu Njegoševu i srpsku pripadnost.Njegoš je bez dileme bio Crnogorac,ali istovremeno i Srbin.Osim genetskog srpskog koda,čitavo njegovo književno i filosofsko djelo,pisma itd pokazuju njegovu posvećenost srpskom rodu. To zatvaranje očiju pred faktičkim nacionalnim dualizmom pravoslavnog stanovništva tragično dijeli današnju Crnu Goru. Tako jedni pokušavaju da se ekstremno predstave samo kao Srbi, a drugi ekstremno samo kao Crnogorci.Suština takvih iskaza je veliko neznanje i neobrazovanost.Istina je da su Crnogorci autentičan narod koji pripada srpskom etničkom biću.Većina razboritih i pametnih građana CG zna tu istinu. Treba samo pročitati Njegoša i biti pošten prema samom sebi.Ali,naravno postoji i širi geopolitički okvir koji hoće da odvoji Crnogorce od Srpstva.
Kčevo

13. 01. 2019 - 15:48

Gospodine Njegushi,pogodili ste In medias res.To je suština našeg avetanja,klikovanja,ojhanja i naduvanih emocija. Treba priznati realnost i raditi na pomirenju našeg naroda.Neka se svako izjašnjava kako misli,slobodno i bez predrasuda.Crnogorac ili Srbin, ili oboje zajedno.Važno je biti lojalan državi Crnoj Gori. Potpuno je kontraproduktivno silom i presijom utjerivati crnogorstvo i voditi rat protiv srpskog osjećanja pripadnosti kod ljudi.
Novinar

13. 01. 2019 - 18:10

Viđi ovo lajkovanje naručeno.Kakva nespremnost na drugačije mišljenje ! Gospodo,treba samo da uzmete u ruke knjigu i pročitate Njegoša.Otvoriće vam se oči ! Naučene fraze,nacionalistička mržnja i isprani mozgovi su naravno idealan predmet za manipulaciju.
Rođače sa Kčeva

14. 01. 2019 - 18:23

Veliki pozdrav iz Prokuplja...potpisujem sve što si napisao
Brano

13. 01. 2019 - 17:36

Gospodja ima sve atribute za clanstvo u CANU. Radi na UDG honorarno. Rodjena i zivi u Beogradu. Prodaje maglu. Pasos CG ce nekako smuvati.
Objektivni

13. 01. 2019 - 12:53

A umijes li ti čitati Njegošologu ? Vidis li da je ovo intervju . Ocekujes li da profesorica u 1o tak recenica objasni Njegosa ? Procita li da je ovo samo jedan kroki o njegovom dozivljaju Italije . Uostalom kad izadje knjiga , bude promocija - dodji , poslusaj , pitaj , daj komentar , kritiku. Napisi neki osvrt na nju . Ne , no si na osnovi dva tri pasusa odmah shvatio da je u pitanju - povrsnost . A mozda si i u pravu . Povrsnost jeste ali - tvoja.
Njegošologija

13. 01. 2019 - 15:42

Možda si u pravu Objektivni. Sačekaćemo tu knjigu pa viđeti što tamo piše.Ali svakako ove teze iz intervjua ukazuju na površnost pristupa jednoj ozbiljnoj temi i analizi Njegoša.Jednostavno,Njegoš je bio genije i priča o njemu nije za neznavene.Ima nas u Crnoj Gori koji dosta znamo o tome,ne brini.
Parologija

13. 01. 2019 - 13:40

Najbolje ćeš ga shvatiti kad mu pročitaš testament.
Objektivni

14. 01. 2019 - 01:50

"Njegosologu". Shvati da jos ima Crnogoraca i Crnogorki i izvan Crne Gore a znaju dosta o Njegosu . Igrom slucaja ova gospodja je i po ocu i po majci Crnogorka . I sigurno kao takva nije mogla postati profesorka na BU , nicim osim svojim ogromnim znanjem . Tu joj je činjenica da je Crnogorka mogla biti samo žestoko otezavajuca okolnost . No njeno znanje je i tu prepreku savladalo . Slusao sam je u NK gdje je imala predavanje o Luju Daviču ( velikom jevrejsko- srpsko - jugoslovenskom ) baletanu , koji je ubijen od strane fasista u Niksicu . To je bio jedan fascinantan dozivljaj . I tada sam shvatio da na ovakve licnosti Crna Gora mora biti ponosna . Zato prouci malo biografiju ove dame. Raspitaj se , podji na predavanje i puno ces nauciti . I shvatite da je vase poimanje tzv. srpstva , nacije , nacionalizma toliko uzasno " demode " da je to strasno . Uzalud vam i odredjeno obrazovanje kad je tu uvjek prisutna " konstrukciona greska " koja sve ruši i vodi intelektualnom besmislu .
Dubravka Kotor

13. 01. 2019 - 11:36

".....glavno težište njenih interesovanja je vizuelna kultura Crne Gore, posebno Boke"! A ništa u tekstu o Boki, o Perastu, Kotoru, Gosdp i od Škrpjela, Prčnju, gdje je Njegoš, kao što je poznato boravio....A profesorka Brajović ima niz izuzetnih knjiga i studija o Boki....!?
Šefko Luksemburg

13. 01. 2019 - 11:41

Uloge u Gorskom vijencu nisu davali sami učesnici već ih je pisao Njegoš....To nije iopravdanje za islamofobiju....
Objektivni

13. 01. 2019 - 13:03

Sefko on je pisao i stihove gdje junaci govore jedan drugim "uvrede" na racun njihove vjere . Da li ga zbog stihova : " krst je rijec jedna suvoparna " ili " vise vrijedi dan klanjanja jedan no krstenja četiri godine " ili " Oj Stambole zemaljsko veselje itd itd ...." Ili " Mioš baca u nesvijest ljude " trebaš proglasiti antihrišćanskim pjesnikom ? Ne mogu da shvatim na ne rszumijete osnovne postulate nastanka knjizevnog dijela a dajete takve komentare ??? Gorski Vijenac je knjizevno dijelo nije istorija . Tu nema činjenica , najveci dio junaka je plod maste . Ni jedan pravi istoricar nije nasao niti jedan dokaz da se desila tzv . istraga poturica . I sad ga vi tumacite kao da je Njegos pisao politicki govor a ne poeziju ... Neshvatljivo .
82849

13. 01. 2019 - 16:00

previse samouvjereno iznosis stavove, a ne znas pravopis
Nele

13. 01. 2019 - 13:14

Još vama da se pravdamo? Mojne Šefko još ste dužni
Objektivni

14. 01. 2019 - 01:56

Pisem na ( ili sa ) telefona i greske su normalna stvar . U krajnjoj liniji i ne zanimaju me tzv. pravopisne greske . . Sustina je u sadrzaju a ne u interpunkciji itd . Ako sustinu ne shvatas , onda ti nece pomoci ni svi pravopisi ovoga svijeta .
Đoko

13. 01. 2019 - 14:17

Njegoš je "srpstvo" uzimao samo kao termu svojih djela. On je autohtoni crnogorski pjesnik i to je lijepo objašnjeno u tekstu. Isto važi i za "islamofobe", to su samo teme njegovih pjesama. Ekstremisti tragaju za tim mjesdtima i manipulišu u politikantske svrhe. Trebalo bi se izdići malo iznad tih prizemnih poimanja Njegoša:
Andrija

13. 01. 2019 - 15:36

E crni Đoko,ništa li ne znaš,niti si išta pročitao.
Milo Vujović

13. 01. 2019 - 16:40

Kako to ako je Njegoš srbijanac (jes koliko i Kinez) na SAMRTI KAŽE; O Veliki Samostvoritelju, Pomozi Jadnom no Junačkom CRNOGORSKOM NARODU, ODRŽI GA U SLOZI I VITEŠKOM POŠTENJU !! Kada Čovjek Umire,Njegove ZADNJE RIJEČI SU NAJISKRENIJE DOLAZE IZ DUBINE DUŠE,i kako to da Njegoš srbijanac na Umoru ne kaže srbijanskom narodu,Već Onome Kome i PRIPADA CRNOGORSKOM NARODU !! Sve Druge Priče o Porijeklu su MEGA LAŽI SRBIJANSKE, Jer je ovo Mega Dokaz istine !! u Ostalom dali Može Neko i da Pomisli da Njegoš Markantni Crnogorac ima ikakve Sličnosti sa žgoljavim srbijancima,i Može li Neko da nađe ijednog srbijanca koji imalo Sliči na Njegošu,a Crnogoraca ima Storine !!
Rašo

13. 01. 2019 - 18:06

Eto Milo kako se falsifikuju stvari.Niko,ama baš niko nije rekao da je Njegoš Srbijanac,nego Srbin. To su dva različita,drastično različita pojma ! To je ta priča za hajvane i neznavene !
Milo Vujović

13. 01. 2019 - 21:10

Njegoš srbin VELIKI srbijanski pjesnik??!! koji NIKADA NIJE BIO U SRBIJI !!??Zar ti hajvane srbine Možeš Zamisliti Njegoša Crnogorca,sa Šajkačom Jelekom, u srbijanskoj nošnji i kako bi on izgledao, Njegoš je Daleko od srbijanaca i(srba) kao Nebo i Zemlja i Nezaboravi ni ti Niti svi srbijanci (srbi) da NEPOSTOJI NIJEDAN LEGALNI DOKUMENAT (možda FALSIFIKAT)ĐE SE NJEGOŠ NITI IKO IKADA OD DINASTIJE PETROVIĆ IZJASNIO DA JE Srbijanac,Njima kao i Svim Crnogorcima je ispod Časti i MEGA UVREDA da ih Neko Nazove da su Srbijanci(srbi) i to još u to Vrijeme kada su srbijanci bili Robovi,a Crnogorci Uživali u Zlatnoj SLOBODI Što su je Platili Morem KRVI CRNOGORSKE !! Da Nijesmo za nju Ratovali Više od 1000.g. Danas bi Nas bilo Mnogo Više no što vas srbijanaca ima u Cijelom Svijetu !!
Šefku-paši otpozdrav na pismo

13. 01. 2019 - 17:31

Moj osvrt se i ne odnosi toliko na ovaj bizarni komentar, koji da se ne uklapa u kontekst šire pojave obračuna sa simbolima i istaknutim stvaraocima crnogorskoga naroda, njegove kulture i duha, ne bi zavrijedio ni trunku pažnje, kao ni bilo koja slična stupidarija. Ali, evo neko doba, ta pojava uzima sve više maha u obračunu sa djelima najvećeg umjetničkog dometa crnogorske i ukupne južnoslovenske književnosti i njihovima autorima kakvi su Njegoš, Andrić i najnovije Kiš. I ta ujdurma dolazi iz određenih krugova koji plediraju da budu zaštitnici jedne religije i u ime iste sude mrtvim pjesnicima i piscima, da se postmortem obračunavaju sa njihovim vrhunskim ostvarenjima, pozivajući na “sveti rat” protiv umjetničke slobode i imaginacije pokrenu lomače i sve primjerke spale naočigled zgrožene javnosti.
Šefku II

13. 01. 2019 - 18:15

Naravno ta “pamet” ide dalje, pa Crnogorcima usred njihove istorijske države, čije ime ponosno nose, hoće da mijenja nacionalne simbole i nametnu nešto što je strano i neimanentno esenciji cjelokupne crnogorske povjesnice, vrijednosnog sistema i duhovnog poimanja trascedentnog i bar nekoliko vjekova oštro suprotstavljeno crnogorskom pravu na postojanje. Nije Crna Gora buvlja pijaca, pa kako se kome sviđa da ističe na svoj štand šarene marame, već stara evropska država koja je svoju državnost zapečatila krvlju najboljih sinova i kao takva prepoznata od civilizovanog svijeta i mnogih uzvišenih umova i duhova koji su joj se divili i slavili njen heroizam i žrtvu za čast i slobodu. Odprli su se Crnogorci mnogim silnicima koji su kidisali na njihov kameni oltar, na kojem se slavila sloboda. Odoljela je i varvarskim anadolskim hordama koje su je vjekovima opsijedale, kao ostrvce u moru, kao iskra koja će opet zasijati punim sjajem u porodici civilizovanih naroda.
Šefku III

13. 01. 2019 - 18:19

Zato Šefko, budite ubuduće malo oprezni i manite se nečega što ne razumijete i što prevazilazi Vaše poimanje svijeta i trascedentnog. Takođe, napravićete uslugu i vašoj religioznosti jer je nećete spustatati u banalnost svakodnevice. Ako ste Vi svoje personalno biće toliko osiromašili i sveli na jednu dogmatsko-vjersku komponentu suzdržite se da budete advokat jedne religije i nacije kojoj pripadate, jer za to nema potrebe, a uz to je upravo štetno za iste. Nažalost nijeste ništa naučili u civilizovanoj sredini kakav je Luksemburg, da ne atakujete na vrijednosti drugih, na njihove simbole i heroje, a to u ovom slučaju radite na najgrublji način prema Crnogorcima, jer i sloboda ima svoje granice. I na kraju ću Vas pozdraviti onom mudrom Ticijanovom opomenom: Ne dalje od obuće, obućaru!
Srbin Srbijanac

13. 01. 2019 - 18:46

SRBIJANAC ili SRBIN to ti je svejedno. Srbija Srbijanac, Srbija Srbin. O tome su pisali i Rotković i drugi ugledni istoriografi. Razlika u tim terminima se pravi zbog velikosrpskog imperijalizma na Balkanu,. To je isto, to su ti ta sitna kola i te poskočice, to nema veze s Crnom Gorom i njenom etničkom tradicijom. Pogotovo to nema nikakve veze sa Njegošem .
Mićun

14. 01. 2019 - 02:42

Upravo vi koji pišete ovakve "otpozdrave Šefku", upravo vi potvrđujete mogućnost da se Njegoševi stihovi instrumentalizuju u pravcu "islamofobije", velikosrpstva. Ako poetika može da trpi ekstreme politika ne može. . A vi obojica ne govorite o estetici, nego se bavite politikandtvom. A profesorka je to lijepo objasnila vremenskim i istorijskim razlozima. A vi se stavljate danas u XXI vijeku u ulogu Vuka Mićunovića. Još da kliknete "Drž Ridžale uzmi ovaj fišek...." i da potpuno budete nazadni i politikantski....Daleko je to od one čojske "čuvaj drugoga od sebe"!!
Novi komentar