CRKVA SVETOG MIHAILA U STONU NA PELJEŠCU

Dukljanski kralj na glavi ima krunu sa draguljima

Kruna se završava sa tri jedva vidljiva krsta, dok njenom čitavom ivicom do uhobrana teče friz bisernih ukrasa. Ovakav tip krune, na prvi pogled prilično neobičan, ima svoje analogije kod zapadnih dinasta srednjeg vijeka, prije svega Francuske, ali i nekim bližim primjerima, poput reljefa sa hrvatskim kraljem na splitskoj krstionici
Objavljeno: 13. 01. 2019 - 06:40 Promjenite veličinu teksta: A A A

» Piše: Dr Rajko VUJIČIĆ

Dok se crkva Sv. Mihaila po svojim arhitektonskim i dekorativnim elementima sasvim uklapa u preromaničku skupinu južnodalmatinskih i crnogorskih (tada dukljansko-zetskih) spomenika 11. vijeka, dotle je njeno freskoslikarstvo jedna sasvim nova i neočekivana pojava na ovim prostorima. Iako zvanično na teritoriji vizantijske teme Dalmacije sa centrom u Zadru, stonske freske imaju sasvim drugačiju provenijenciju. Nakon što je kralj Mihailo sedamdesetih godina 11. vijeka završio radove na svojoj crkvi, tražen je slikar koji bi kroz freskodekoraciju ukrasio njenu unutrašnjost.

Čini se da taj posao nije bio sasvim lak. Freskotehnika, nakon opšteg procvata mozaičke tehnike - na vizantijskom i zapadnom području - bila je veoma zanemarena, a često i zaboravljena. Pionirski posao u freskopisu povjeren je, po svemu sudeći, nekom benediktinskom slikaru, koji je boravio u srednjoj ili južnoj Italiji, ili je - što je najvjerovatnije - već djelovao u skriptorijumu neke opatije na istočnoj obali Jadrana.

OTKRIĆE FRESAKA

Da se na zidovima stonske crkve, ispod krečnog namaza, nalaze freske, otkriveno je u trećoj deceniji prošlog vijeka. Nakon preliminarnog čišćenja zidnog ploha, koje srećom nijesu bile oštećene udarcima kesera, kao što je bio slučaj sa mnogim drugim spomenicima dio tada otkrivenih fresaka akribično je opisao Lj. Karaman i dao njihovu osnovnu ikonografsku analizu. Nakon što su 1960. godine sve preostale freske otkrivene i konzervirane od strane Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju, detaljno ih je proučio C. Fisković i priložio k tome fotografije koje predstavljaju dragocjene dokumente pošto su neki tada vidljivi slikani djelovi u međuvremenu propali.

TAMNOCRVENI PLAŠT

Stonsko slikarstvo spada među najranije freske na istočnojadranskoj obali, te kao svojevrsni unikum predstavlja još uvijek izazov za nauku, ostavljajući mjesta za različita tumačenja i zagonetnosti, posebno o njegovom ishodištu. Međutim, mi ćemo ovdje usmjeriti pažnju samo na neke njegove najkarakterističnije crte. Svakako da tu, prije svega, spada lik ktitora, za kojega se sa sigurnošću zna da se radi o kralju Mihailu. Kralj-donator je naslikan u prvoj niši na sjevernom zidu do ulaznih vrata.

Tijelo mu je predstavljeno u profilu, a glava u tri četvrtine profila. Slikarski gledano, to je najlogičnija poza, jer tako dolazi do izraza dostojanstvena odežda u svim njenim elementima, a liku se daju portretne karakteristike. Kralj je prikazan u muževnom dobu, s riđom bradom, brkovima i dugom kosom. Vrat mu je snažan i izdužen. Energičan pogled, uzdignute obrvice i blago povijeni orlovski nos nedvojbeno ukazuju na izvjesne realistične portretne crte. Kralj nosi tamnocrveni plašt s mrežastim žutim i plavim ukrasima, koji - mada vrlo graficizirani - treba da predstavljaju drago kamenje i potencir a j u r a s k o š t o g d i j e l a reprezentativne odežde.

KRUNA

Plašt je na prsima zakopčan okruglom agrafom, kako je to bio običaj u svečanoj nošnji srednjeg vijeka, a i kasnije. Ispod plašta je kratka tunika svijetloplave boje s gusto izvedenim naborima, koji, u odnosu na težak plašt, djeluju vrlo mekano i nježno. Ona se donjim rubom, kao i na narukvicama, završava crvenom bordurom ukrašenom biserima.

Kralj na glavi nosi crvenu krunu u čijem centru su tri tirkizna dragulja. Kruna se završava sa tri jedva vidljiva krsta, dok njenom čitavom ivicom do uhobrana teče friz bisernih ukrasa. Ovakav tip krune, na prvi pogled prilično neobičan, ima svoje analogije kod zapadnih dinasta srednjeg vijeka, prije svega Francuske, ali i nekim bližim primjerima, poput reljefa sa hrvatskim kraljem na splitskoj krstionici.

ČARAPE

Interesantnan je još jedan detalj u kraljevskoj odjeći. On je, naime, prikazan kako na nogama ima samo čarape sa romboidnim mrežastim ukrasima. Zbog čega je slikar tako skromno “obuo” jednog uglednog dinasta, a mogao je postupiti sasvim drugačije? Mislimo da se radi ne samo o originalnom slikarevom razmišljanju već i o njegovoj visokoj teološkoj naobrazbi. Naime, sam prizor da ktitor preko svog posrednika predaje Hristu crkvu koju je izgradio svojim sredstvima predstavlja, već po sebi, jedan sveti čin.

Nadalje samo približavanje Hrista - mada se to direktno ne događa - znači za ktitora da se on nalazi na svetom tlu, gdje bi se neka svečanija obuća, poput čizama s mamuzama i sl., mogla tumačiti kao izraz hrišćanske neskromnosti. Kralj svoju zadužbinu drži dosta visoko, u ravni glave, predajući je svom sada nevidljivom posredniku. Pri tom e p o g l e d n e u p u ć u j e direktno liku koji prihvata njegov dar, a to je bez sumnje Arhanđel Mihailo, nego ga više usmjerava adorantima koju će tu scenu posmatrati.

STRAŠNI SUD

O samom modelu crkve već je bilo govora kada smo raspravljali o arhitekturi. Zapadna fasada crkve, kako smo vidjeli, bila je srušena, a time uništene i freske koje su se na njoj nalazile. No, neki pokazatelji pomažu nam da se i to donekle odgonentne. Naime, iznad kralj-ktitora, pored nekoliko figura koje se ne mogu identifikovati, sačuvan je jedan, zapravo samo rubni, detalj kompozicije koja je dominirala zapadnim zidom. Radi se o čovjeku koji gura u pakao nagog grešnika u lancima.

To je dovoljan dokaz da je na zapadnom zidu bila prikazana upravo scena Strašnoga suda. U njoj je, naravno, Hristos, glavni lik, ali važnu ulogu ima i Arhanđel Mihailo, kao mjerač duša i osoba koja suodlučuje da li će grešnik poći s desne ili lijeve Hristove strane. To nas, zapravo, približava zaključku, kome kralj-ktitor predaje crkvu da bi dospjela do Hrista. Bez sumnje se radi o Arhanđelu Mihailu, imenjaku ktitora i veoma popularnom svetit e l j u p o s e b n o m e đ u benediktincima, čije je svetište na Monte Garganu imalo značajan uticaj da taj red postane jedan od vodećih vjerskih, prosvjetnih i kulturnih podsticaja na istočnojadranskoj obali i njenom zaleđu.

JEVANĐELISTI

Na ostalim djelovima zidnih ploha uočavaju se detalji svetitelja (što se može zaključiti po oreolima djelimično ili u cjelosti sačuvanim). Zbog prirode ovog prikaza, na tome se nećemo zadržavati. Od likova koji su raspoznatljivi zanimljivo je pomenuti jevanđelistu Ivana, koji je smješten u gornjoj zoni sjevernog zida, a koji je identifikovan na osnovu svog simbola - orla, koji je djelimično sačuvan.

Bez sumnje su se na druge tri stane nalazili i drugi jevanđelisti - Marko, Matej i Luka. Oni se u principu slikaju u pandativima ispod kupole, što je značajan dokaz da je stonska crkva prvobitno uistinu imala kupolu, odnosno kube, kako je to prikazano na ktitorskom modelu.

Komentari: 45

Принц Павле

13. 01. 2019 - 09:11

Пељешац је био комплетно у власништву Српског цара Душана Силног Немањића, скоро до краја средњег века!
Matija

13. 01. 2019 - 10:40

Znas li prince, jad te ne znao, kad se zavrsva srednji vilek, ili kad js okupator Dusan presvisnuo?
PAVLE BRATE

13. 01. 2019 - 11:03

Propuštio si terapiju al jos si na vrijeme
PAVLE UTUK

13. 01. 2019 - 11:07

Ovo je bilo 150 godina prije Nemanjica, odnodno 160-170 prije nego sto ste Srbi dobili prvog kralja
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:15

1333 godine, Stefan Dusan je izdao povelju u Pologu, kojom je Dubrovcanima ustupio primorje od Stona do Dubrovnika, sa ostrvom Posrednjicom kod usca Neretve.
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:22

Drugim rijecima, Car Dusan je bio orijentisan ka Carigradu, ta kampanja ga je kostala i zato je rasprodao tudju imovinu Dubrovniku, Ston sa Peljescom za njegov nikad ostvareni san.
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:23

Dubrovacka tema/ oblast nije bila velja, jer je Stonsko podrucje pripadalo Vojislavljevicima !!!
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:24

Razbijanjenju jedinstva drzave doprinijelo je i izdvajanje Dubrovnika kao posebne cjeline.
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:26

Obaveza je bila da oni na racun "stonskog dohotka" isplacuju 500 perpera, plus 8.000 perpera koje je trebalo platiti odmah.
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:27

Dubrovcani su sumu od 500 perpera placali i bosanskom banu, koji je iste godine izdao povelju kojom je potvrdio pravo Dubrovnika na Ston, te su na miru mogli koristiti svoje nove posede koje su iste godine poceli da utvrdjuju.
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:29

1399. kupio je Dubrovnik od bosanskoga kralja Ostoje zemljiste od Stona do Rijeke dubrovacke.
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:31

A 1419, 1423, 1451. Konavle i Vitaljinu.
Ljeskopoljski kapetan

13. 01. 2019 - 13:33

I to je bio presudan razlog sto se Pomorje rascijepalo i Pomorje zetsko razvilo poslije Nemanjica u odvojenu drzavu, a onaj drugi dio pripao Hercegovini i Hrvatskoj.
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 10:29

Nevjerovatna je vaša srbaljska svijest i neviđen mentalni sklop! Prvo: ako si već "pric Pavle", ondar trebaš da znaš da je Pavle napisao: "Istina je preča od svega", a istina podrazumijeva i ne-čupanje iz povjesnog konteksta i ne-preskakanje stoljeća i ne-prećutkivanje i (tvoje i moje) Dukljanske prošlosti! Daklen, prije cara Duška postojala je Duklja. Dukljani su (ti) bili jedno 20-tak generacijah tvojijeh predakah. Kralj Mihailo je u okviru svojega Dukljanskog kraljevstva drža' dobro poznate djelove Dalmacije. Duklju krvavo 1186. okupira' zlikovac, zlotvor i krvnik onaj koji "nema-de-ima-nja" (Stefan Nemanja). Minu stoljeće i kusur godinah i evo ga (tek ondar) Duško, koji je (uzgred budi rečeno) Dubrovačkoj Republici za zlatne dukate proda' onu tamo polovicu nekad dukljanskijeh Konavalah i od tijeh dukatah u Jerusalem podiga' oni srbaljski oltar. Ovu ovamo polovicu Konavalah je Sandalj Hranić istom proda' Dubrov. Rep. Što želim reć: preteča, temelj i osnova svemu - je SLAVNA DUKLJA!
Baš te žalim

13. 01. 2019 - 11:18

Михаило од папе добио само краљевску титулу и непотпуне краљевске знаке, а Стеван и титулу и круну и личну посету папског легата. Зато је он Првовенчани. Краљ Михаило Војисављевић никада није био крунисан.
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 13:24

1.) Ondar je (po tvojemu) kralj Mihailo bio teški lažov, koji se lažno "kiti(j)o" kraljevskom (nepotpunom) krunom! 2.) Kako Porfirogenit niđe za Dukljane ne veli da su Srbalji - no Dukljani - ondar je Stevan prvovjenčani bio (naravno) prvi pomeđu Srbaljah prvovjenčani. 3.) A, pomeđu vaskolikijeh Južnijeh Slovana ili Slovjena - Stevica nije moga bit "prvovjenčani", zarad toga što ga je hrvatski kralj Tomislav preteka (bez malo) čak 200 (slovima: dvjesta) godinah!
ZEZNUO SI SE BATO

13. 01. 2019 - 18:14

Krajem 1037. ili početkom 1038. godine, on uspeva da pobegne iz zatvora i da se vrati u Duklju iz koje je potisnuo vizantijskog namesnika Teofila Erotika, o čemu svedoči zapis Jovana Skilice:„… Stefan Vojislav, arhont Srba, koji je bio pre kratkog vremena pobegao iz Carigrada i zauzeo zemlju Srba, proteravši odande Teofila Erotika“. Tokom zime 1039./1040. godine, jedan vizantijski brod se zbog olujnog vetra nasukao u Duklji, a njegov tovar, koji je činilo 10 kenterija zlata (7.200 zlatnih nomizmi), je Vojislav zadržao za sebe. Vizantijski car je ovo iskoristio kao povod za napad na Duklju i u proleće 1040. godine je poslao na Vojislava vojsku predvođenu Georgijem Probatom. Međutim, njegove snage su se zagubile na nepoznatom terenu, što je Vojislav iskoristio i potpuno ih razbio.
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 20:00

Nešto si ka mene protivurječio ali mi nije jasno - ot čemu se radi?!? Đe je kopča sa mojijem komentarom - kako se nadovezuješ - što mi negiraš?!? Neviđen mentalni sklop! Mnim na "tamo vaš" srbaljski! Inače, i tvoji su u 20-tak generacijah bili Dukljani, a Dukljani su Dukljani, a Srbalji su Srbalji!
Izvini

13. 01. 2019 - 20:21

Ti sa Dukljanima nemaš nikakve ,veze,Stanovništvo današnje CG nema ni D od Dukljana
Ne znate sto cete od jada

13. 01. 2019 - 15:11

I muke pa izmisljate kako je Mihailova kraljevska totula "nepotpuna". Jadovi jadni jedino ste za zaljenje. Imala je Duklja kralja 150 godina prije Srba. I nijesmo isti narod. Zbog toga se Stefan Prvovencani i zove tako - Prvokrukisani jer do tada nijeste imali kraljevske krune
ZEZNUO SI SE BATO

13. 01. 2019 - 18:06

Seobe koje je Cvijić opisao pokazuju da vi takvi sa Dukljom nemate blage veze.Zato se i ime promjenilo slijedi Zeta ,pa Crna Gora,Što se nije mijenjalo ime recimo Bosne???????
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 18:33

Eto koliko znaš o povjesnici i koliko si dobronamjeran! Poslije krvave i sramne okupacije Duklje od strane Nemanjića, trebalo je opetovano stvorit nezavisnost na dijelu teritorije, pa Turci, pa novi podlovćenski nukleus državnosti, ...! Što bi Bosna ili Srbija mijenjale ime kad su se od začetka sveobuhvatno predale i te puste junačine 100% pristale na tursko ropstvo - pitam te?!? Ovđe pri nac Crnogoracah je bila "djeličkom" (ali veljijem) druga priča. No, ko mrzi i vrijeđa 20-tak generacijah svojijeh predakah Dukljanah - ka što činiš ti - ondar su mu "đela": zastiđe!
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 18:36

* Dopuna: " ... 100% pristale na višestogodišnje (500 godinah) tursko ropstvo - pitam te?!? ..."
nedaj se junački sine

13. 01. 2019 - 11:21

Prvi značajniji vladar Duklje bio je Jovan Vladimir, jedan od najznačajnijih srpskih svetitelja. Nakon njegove smrti 1016.godine, sve srpske zemlje, pa i Duklja, potpale su pod vizantijsku vlast. Prilika za oslobođenje pružila se posle smrti cara Vasilija II Bugaroubice 1025. godine, kada je dignuto nekoliko ustanaka. Na čelu jednog ustanka, godine 1036. nalazio se Vojislav, koji se u vizantijskim izvorima pominje kao "Stefan Vojislav arhont Srba", takođe ga nazivaju "Travunjanin Srbin" i "Vojislav Dukljanin". Godine 1055. Vojislava je nasledio knez Mihailo, koji se kasnije krunisao za prvog srpskog kralja. A šta može biti Mihailo, sin "Stefana Vojislava arhonta Srba", sin "Travunjanina
BRAVO

13. 01. 2019 - 15:11

Bravo pope, jeli ti to iz srbijanskih izvora.
nedaj se junački sine

13. 01. 2019 - 11:28

kako je zapisao konkretno "Srbin Travunjanin" - oblik kojim je Kekavmen u svom Strategikonu 1078. (vrijeme vladanja [kralja?] Mihaila nad Travunjom i tim gornjodalmatinskim krajevima) godine iskoristio jeste u osnovi slovenski, a ne grčki, tj. onaj koji se javlja u drugim izvorima koji spominju trebinjsku oblast (konkretno misleći na tri djela cara Konstantina VII Porfirogenita). Kako je Kekavmen prikupljao podatke direktno (u ovom slučaju vjerovatno od vizantijskog predstavnika u, možda Dubrovniku), izravno je da je od same države (bila kraljevina ili ne) Kekavmen konkretno dobio podatke, tj. ako ne od svog predstavnika, onda direktno od samih Srba, možda Mihailovog dvora u Kotoru ili gdje je već zaista bio*.
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 13:14

Citiraj (tačno i jasno (koje izdanje, koja strana, ...) iz "De administrando imperio", od Porfurogenita - đe on veli da je Duklja srbaljska zemlja (arhontija) i/ili đe on veli da su Dukljani Srbalji!?! Kad i ako ni to "serviraš" - evo ja od danas - javno obetavam - više nikad neću reć/napisat da nemam ničesove veze sa Srbaljima, iako krvno pomeđu nas Crnogoracah i "tamo njih" Srbaljah stoje: i Rumuni i Bugari i Makedonci i Bošnjaci i Hrvati (najbliži Srbaljima)! Daj ti istorijski naučni dokaz od Porfirogenita (koji je sve Srbalje po vaskolikomu Balkanu tačno locira' u svojemu đelu), ka što genetika koja ne laže, no te gleda u oči i veli ti: Izvoli naučne činjenice i promijeni mišljenje i - GRAĐANSKI se povlači! Ali - bez srbaljskijeh "specijalnosti" - mnim na "tamo vaše": lažavine, lukave podvale i nesojske prevare!
Đuro Pera Mila Šutova

13. 01. 2019 - 14:17

Da ponovim komentar od prije neki dan. Gledao sam drugi dio posljednje Ćirilice, onda kad su pomenuli Nemanju. Marić kaže kršten je u katoličkoj crkvi, a Džomić, majstor manipulacije, odgovara- jeste, bio je 1054. raskol u hrišćanstvu ali je krštenje ostalo isto u ovim krajevima još 150 godina zbog u to vrijeme sporog protoka informacija. Htio je reći da u Duklju još nije bila stigla vijest o podjeli na katolike i pravoslavne. Nevjerovatno je što sve njima može da padne na pamet. A kad mu Marić reče da u CG pričaju da je razorio Duklju, on mudro odćuta.
RAZORIO JE ON

13. 01. 2019 - 14:58

Ti bi rekao da nije tačno što naravno govori samo o tvojoj namjeri.A ja ću ti za razliku od tebe,dobronamjerno,reći i da se je Đuraš iliić ponosio time da je ,,treti vitez u cara Stefana...A ti slobodno CRKNI OD MUKE ne žalim te uopšte
GRAĐANSKI

14. 01. 2019 - 10:58

Naravno da je tvrdi(j)o da je "treti vitez u cara" kad je služeći okupatoru to i bi(j)o - ka i "deda" mu! Takvijema se veli: izdajnici, kvislinzi i veleizdajnici, pa je i Đuraš, ka i Marko Daković, o koncu glavom plati(j)o svoju "časnu rabotu"! Nekako je (ipak) izajnicima tako suđeno da okončaju!
OBRATI PAŽNJU

14. 01. 2019 - 17:49

Đuraš Iliić je predak Đurašinovića -Crnojevića glavo blentava!!!!!
razorio je

13. 01. 2019 - 17:01

Odnosno kako veli biograff,,rasipa Nemanja i Peč i Prizren..termin koji su koristili da opišu osvajanje gradova,isto su govorili rasipa Manojlo ,rasipa Kantakuzin i td..ništa to posebni ne znači
za vas 2 razarača

13. 01. 2019 - 17:49

Suština je u tome da se katolik Nemanja krstio u katoličku crkvu a da Džomić laže da je čin krštenja bio isti i u pravoslavnoj crkvu jer u Duklju još nije stiga' glas o šizmi 1054.
RAZARAČ

13. 01. 2019 - 18:30

ZNAČI BIO JE paganin ,pa kršten u katoličkoj crkvi ,pa kršten u pravoslavnoj!!I šta time dokazuješ da je promjenio krvnu grupu?Naciju?i veliki car Dušan je pregovarao sa papom da prevede sve Srbe u katuličku vjeru u zamenu za pomoć protiv TurakaČisto politička odluka!!!!!
za RAZARAČ

13. 01. 2019 - 19:38

Poduči o tome Džomića da ne širi neistine. Nije samo Dušan htio da prevede Srbe u katoličanstvo nego mu i otac, đed... Politika ili nešto drugo, nevažno, ali čemu laži?
BRAVO

13. 01. 2019 - 15:10

Bravo pope, javi se anfiju da te nagradi.
Mihailo

13. 01. 2019 - 12:36

Mihailo što ga krunisa Primas srpski nadbiskup barski? Dobro se nosio sa Grcima naš kralj Vojislavljević, od kneževskog roda travunijskog
DOKAŽI TI TO

13. 01. 2019 - 13:42

Ovom MALOGRAĐANSKOM
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 14:01

Znaš li, ledo - otkad je "Primas srpski nadbiskup barski" (vjerovatno misliš obrnuto) i što to znači?!? 800 (ne 8, ne 18, ne 80 - no 800) i kusur godinah je kralj Mihailo priđe krunisan no što je nastala formulacija "primas srbski" (od "primas Srbije"), koja samo znači jurisdikciju nad katolicima u Srbiji. E, ledo, ledo!
Zzt

13. 01. 2019 - 16:30

Pa što ga papa postavi za Primasa srpskog u Baru, a ne u Leskovcu ako smo dva naroda ? E, moj Seljački...
GRAĐANSKI

13. 01. 2019 - 18:48

Lele tebe za tobom, za tvojijem znanjem a posebice za tvojom "zdravom" logikom!
Po zasluzi...

13. 01. 2019 - 20:01

Primas Serviae (da prevedem - zemlje u kojoj žive Servi)... Inače, titulu Serviae je Barskoj Nadbiskupiji dao Papa označavajući jurisdikciju Barana (ne i Dubrovčana ili Splićana) nad teritorijom Serviae.
Izvini

13. 01. 2019 - 20:30

Nemoj više da mu objašnjavaš dobiće infarkt...ZALJEPIĆE SE MLAĐAN ZA TASTATURU
lolo

14. 01. 2019 - 05:26

Ja sam ubijedjen da smo mnogo blizi Dalmaciji, Dalmatinskoj Zagori i Hercgvini od seraba. To uostalom dokazuje i genetika a i govor. Google govor Durbvnika, Mljeta il juzne Dalmacije i onda nadjite pastrovski govor. Isto. Tako se govorilo u svo CG oko Rumije i skadarskoga jezera. Pogledajte stari dokumetaraa 13 jul i slusajte.
Мирослав Ђукић

16. 01. 2019 - 10:50

Јесте ли и краља Михаила уписали у montenegrine? Што јест - јест, он вам се неће моћи побунити против тога. Можете га уписати и у Марсовце, неће се он ни тада бунити, не може!
Novi komentar