- Prema radnoj verziji zakona o medijima novinari će biti prinuđeni na sudu da otkriju svoje izvore. Ta procedura nije jsano pojašnjena i gotovo svakodnevne informacije mogu biti problematizovane – kazala je Mila Radulović, generalna sekretarka društva profesionalnih novinara i članica radne grupe za izradu zakona o medijima.
Radna grupa za cilj je imala usklađivanje zakonodavstva sa standardima Savjeta Evrope i praksom Evropskog suda za ljudska prava, što je, kako tvrdi Radulović, vrlo nespretno urađeno.
- Novinari će odgovarati na sudu za objavljene tekstove na istoj razini kao i urednici što do sada nije bila praksa – istakla je Radulović.
Prema njenim riječima, Vlada je požurivala rad na nacrtu zakona jer je u svom planu imala za cilj da ga usvoji u toku prošle godine.
- Na kraju zakon je ispao nespretan i od njegove primjene zaista strahujemo – zaključuje Radulović.
Slavoljub Šćekić, iz Centra za istraživačko novinarstvo je kazao da je osnivanje Fonda za zaštitu pluralizma medija samo je pokušaj zadovoljenja međunarodne zajednice, dok tendencije ostaju iste. „To se najbolje može vidjeti kroz tri ključna aspekta: iznos opredijeljen za fond, sistem raspodjele sredstava i artbitrarnost u donošenju odluka“, rekao je Šćekić.
Predviđeno je osnivanje dva podfonda – podfond za štampane i online medije i podfond za elektronske medije. Za elektronske medije predviđeno je 60 odsto budžeta fonda, dok će štampanim i online medijima ići 40 procenata te sume. Na osnovu čega je napravljena ovakav omjer nije pojašnjeno.
- Ono što je najviše problematično jeste da bi raspodjelu tog novca u oba slučaja, jednom direktno, a drugi put posredno, radila Agencija za elektronske medije – naglašava Šćekić.
Šćekić ističe da kada su u pitanju elektronski mediji ovakav način odlučivanja ima određene logike, dok ostaje potpuno nejasno na čemu se zasniva pravo Agencije da donosi odluku o sredstvima namijenjenim štampanim i online medijima.
- Mislim da bi za oba fonda bilo mnogo bolje da tijela koja budu odlučivala budu sastavljena od stručnjaka koje bi predložili sami mediji. Najkredibilniji mediji iz svih oblasti, naravno sa obavezom da ti stručnjaci koje oni predlažu nijesu zaposleni u tim medijima i nijesu njihovi predstavnici. I naravno ne isključujem ni participativni dio vladinih predstavnika, jer je to novac koji se dijeli iz budžeta i sasvim je logično da to bude tako. Ali u svakom slučaju izmješteno iz jedne agencije koja ima svoje regulatorne obaveze i po drugim osnovama – kazao je Šćekić.
On zaključuje da je jedini dobitnik tog fonda sama Agencija jer njoj bi kao dijeliocu direktno išlo 5 odsto novca opredijeljenog za medije.
Kako je istaknuto na konferenciji, važeći zakon je odgovornost za štetu prema trećoj strani adresirao na osnivača, a sada se se kroz princip solidarne odgovornosti ona širi i na glavnog urednika, urednika za pojedina izdanja ili rubrike i novinara ili autora koji nije novinar odgovaraju solidarno, u skladu sa zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi. Ovakav način je dodatni udar na integritet, i onako ugrožen položaj novinara i smatramo ga suvišnim, te da u tom smislu ovo rješenje treba preformulisati ili brisati, saopšteno je na konferenciji.
Na konferenciji su govorili i predstavnici Institita za medije, Sindikata medija i Media centra.
Nacrt zakona o medijima nalazi se na javnoj raspravi od početka godine.
