- Ako se to tiče afere „Telekom“, moram da priznam da sam zbunjen. U predmetu u kojem sam branilac Obradovića i Ivanovića, nema nikakvih šema, nikakvih povezanih firmi, ničega što se poklapa sa raznim destinacijama. Jedino što se pominje, a ne tiče se Crne Gore, je uplata dogovorenog honorara za izvršeni posao u jednoj švajcarskoj banci. I to nije tajna, jer se zna ime vlasnika računa, koji je radio naručeni posao i koji je naš čovjek sa britanskim pasošem - Vladimir Bjelanović. Sve što je u predmetu koji se nalazi kod Višeg suda ne tretira nijednu jedinu šemu – kategoričan je Piperović.
Kaže da se njegovim branjenicima stavlja na teret izvršenje krivičnog djela zloupotreba položaja u privrednom poslovanju jer su, navodno, oštetili Telekom za 2.300.000 eura, naručivši posao, koji je plaćen, a navodno nije urađen.
- Ništa više i ništa manje od toga. E, sada ostaje nepoznanica: ako je Duško Knežević uključen u aferu „Telekom“ - kako je uključen? Ovo iz razloga što se nameće pitanje da li su moji branjenici, na koji način i kako, sa Kneževićem ili bez njega, uključeni u predmetne šeme zloupotrebljavajući eventualno svoj službeni položaj. Ako nijesu, a hoću da vjerujem da u ovom predmetu nijesu, onda je to trebalo reći na konferenciji. Iz razloga jer se plašim da u momentu kada Viši sud odlučuje o potvrđivanju optužnice može i sam Sud ostati u nedoumici šta da radi, mada ne bi trebalo, jer ima konkretan predmet – ističe sagovornik Pobjede.
Brine ga, međutim, iskustvo koje ima sa našim pravosuđem.
- Iskustvo mi govori da se ponekad i iz gotovih i odlučenih predmeta može doći u situaciju da ništa nije odlučeno i ništa nije završeno. U što, zbilja, ne želim ni da povjerujem – dodaje on i navodi da takvo iskustvo ima u dva predmeta skoro slična ovom, ali nije naveo koji su to slučajevi.
Opširnije u Pobjedi
