Zakonopravilo ili Nomokanon (grčki nomos – građanski zakon, kanon – crkveno pravilo) je zbornik crkvenih i građanskih propisa vizantijske države, koje je Sveti Sava odabrao i preveo oko 1219. godine. Drugi slovenski naziv za Nomokanon je – krmčija, prema poređenju crkve sa velikom lađom, koju krmanoš vodi ka cilju. U ilovačkom prijepisu „Zakonopravila Svetog Save” iz 1262. godine, stoji:
„Gospodine Isuse Hriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin. Završi se ova bogonadahnuta knjiga Nomokanon pomoću Svete Trojice i snagom životvornog krsta i molitvama prečiste Vladičice naše Bogorodice i svih svetih. Amin. Pojavi se u svjetlosti slovenskoga jezika bogonadahnuta ova knjiga, zvana Nomokanon koja prije ovoga bješe zatamnjena oblakom mudrosti jelinskoga jezika.” (Izdavači štampari prepisivači, Obod, Cetinje, 1996)
Manastir Ilovica se nalazio u Boki kotorskoj.
Svoj maternji jezik obično nazivamo po narodu kojem pripadamo, ali nije pravilo. Škoti i Irci govore engleskim jezikom, a nijesu Englezi. Tako i Vlasima/Morlacima, a i dobrom dijelu Arbanasa, Sasa i drugih etničkih grupa u prošlosti na Iliriku, maternji je bio slovenski jezik ali su se oni i dalje deklarisali kao Vlasi, Arbanasi, Sasi...
Pročitajte sa faksimilâ:
