"Otkad se dogodila tragedija jedino o čemu mislim je - ostavka. Ne vjerujem da mi se više vodi tim ni na jednoj utakmici. Trener sam 40 godina, ali ovako teško nikada nije bilo", rekao je Vornok.
Otkrio je i da ne može spavati, te da ljudima iz kluba pomažu psiholozi.
"Upoznao sam tog momka, posljednjih mjesec i po-dva bili smo u stalnom kontaktu. Tri-četiri igrača su nam takođe u očajnom psihičkom stanju. Pomažu nam psiholozi. Neizdrživo mi je kad sam sam, s vlastitim mislima. Pokušavam spavati, ali to je nemoguća misija", izjavio je Vornok pa zaključio:
"Ja bih trebao biti motivator, ali ko će mene motivisati? I zato kažem - najozbiljnije razmišljam o ostavci. Kad pokušam raditi svoj posao, prva misao mi je: Ma kakav fudbal..."