Digitalna transformacija predstavlja evolutivni proces promjene načina života i poslovanja podsredstvom digitalnih tehnologija, prije svega, primjenom softvera i novih tehnoloških rješenja baziranih na internet servisima i modernim informatičkim tehnologijama. U pitanju je nezaustavljiv trend u svijetu, pa samim tim i u našem okruženju. Transformacija je jednako primjenjiva u ekonomski visoko razvijenim zemljama, kao i u onima koje odlikuje niži nivo ekonomske razvijenosti. Iako digitalna transformacija ne može da premosti ekonomski i društveni jaz, njena primjena može da ubrza njegovo smanjenje i zbog toga je ovo velika šansa i za Crnu Goru. Smatra se da će zemlje koje ne uskoče makar u posljednji vagon digitalne transformacije i ne prihvate zakone četvrte industrijske (r)evolucije zaostati i dugoročno izgubiti šansu za priključenje razvijenom svijetu.
U domenu korišćenja interneta i društvenih mreža, kao i usluga mobilne telefonije, Crna Gora ne zaostaje u odnosu na druge zemlje, ali ipak nedovoljno koristi digitalne tehnologije u ostalim segmentima života, posebno privredi i obrazovanju. Činjenica je da građani, posebno tinejdžeri, korišćenje IT tehnologija uglavnom svode na komunikaciju posredstvom društvenih mreža i praćenje internet sadržaja, što je dobar preduslov i impuls za razvoj, ali se ne može smatrati dokazom digitalne pismenosti.Zato, da bi u cjelini koristili benefite digitalizacije, moramo raditi na povećanju informatičke pismenosti, a koja podrazumijeva znanje i vještine za korišćenje personalne računarske opreme (PC, notebook, tablet) i osnovnih aplikacija (programa, softvera).
Digitalna pismenost takođe podrazumijeva i stavljanje IT-a u funkciju komunikacije sa organima državne i lokalne uprave, bankama, te realizaciju prava i obaveza koja iz toga proističu. Samo na tom stepenu razvoja možemo govoriti o digitalno transformisanim pojedincima i društvu u cjelini. U ovom trenutku, još uvijek smo daleko od tog nivoa digitalne pismenosti, ali, cilj nije nedostižan.
Razvoj informacionog društva kao konačnog rezultata digitalizacije zavisi od različitih elemenata: raspoloživosti i dostupnosti telekomunikacione infrastrukture, postojećeg pravnog okvira, razvoja i dostupnosti servisa državne uprave, lokalnih samouprava, banaka i drugih finansijskih institucija, promjene obrazovnog sistema i edukacije građana, kao i razvoja IT sektora u Crnoj Gori, uopšte.
Što se tiče raspoloživosti telekomunikacione infrastrukture u našoj zemlji je ona na zadovoljavajućem nivou, na šta ukazuje i IT zajednica. Kadagovorimo o internet pristupu i raspoloživosti servisa, kod svih provajdera ovih usluga je vrlo dobra, ali je, po mišljenju značajnog broja građana i kompanija, cijena servisa i paketa visoka u odnosu na region, pa se samim tim smanjuje njihova dostupnost, a štopredstavlja ozbiljno ograničenje za razvoj informacionog društva.
Pravne pretpostavke za njegov razvoj su stvorene; donijet je veliki broj podzakonskih akata u formi uredbi i pravilnika, međutim, one zahtijevaju drugačija rješenja. Na primjer; u, još uvijek važećem, Zakonu o elektronskoj upravi eksplicitno je definisano da se registri sa ličnim podacima građana ne mogu čuvati van granica Crne Gore, što je snažan limitirajući faktor za korišćenje cloudservisa koji se nude građanima u cyberprostoru. Ovaj zakon zanemaruje činjenicu da cyber prostor nema granice i takva odredba trenutno negativno utiče na percepciju javnosti o bezbjednosti korišćenja tih istih sistema. Time se direktno usporava i razvoj svijesti za potrebom izgradnje lokalnih cloud servisa, a koji su najjeftiniji pristup informatičkim resursima za one koji ih nemaju u dovoljnom kapacitetu.
